Dosanjana
03.06.2008., utorak
Laži, laži, gnjusne laži - hrane na bacanje
|
Pozdrav svima, ovo je moj prvi blog i moj prvi zapis. Svi ste dobrodošli sa svojim komentarima, a danas započinjem sa malo težom temom. Takve će, najvjerojatnije, biti i ostale, jer sam ja takav tip – realistično-pesimističan. Gledam danas ove «glumce» što su se sabrali u Italiji, političari iz svih krajeva svijeta, što komentiraju visoke cijene hrane i glad u svijetu. I što vidim? Hrpu dobro uhranjenih lažova, marioneta na koncima moćnika. Kad mi netko danas kaže da na svijetu nema dosta hrane, dođe mi da ga pljunem u lice. Čista laž. Hrane ima i više nego dovoljno, ima je toliko da se baca, daje svinjama i psima, od hrane se radi gnojivo i pogonsko gorivo, ali hrane za ljude, kao fol, nema dosta. Svakih 30 sekundi od gladi u svijetu umre jedno dijete. Ma to nije tragedija samo za te roditelje, to je tragedija svih nas. Hrvatska se svake godine suočava sa nestašicom pšenice, kukuruza, cijene lete u nebo, dobro to osjećamo i vi i ja. A zašto? Zato jer tamo netko iz vlade ima prijatelja koji želi zaraditi na prodaji robnih rezervi pa se sve rasproda. Ljudi, normalni ljudi, svugdje u svijetu, zaista jesu stoka sitnoga zuba, zato što trpimo lopove koji nas vode kao guske kroz maglu. Ne mogu uprijeti prstom i reći – taj i taj je kriv zato što je hrana tako skupa. Ali sve mi to smrdi na velike kompanije tipa Mostanto, Syngenta i slične, velike proizvođače sjemena koji će nas sutra uvjeravati kako su «izmislili» neku novu vrstu pšenice, riže, kukuruza koji daje ekstra prinose i koji će nahraniti gladne u svijetu. To «novostvoreno» super sjeme nije ništa nego čista prevara koja će sutra donijeti još više gladi, još više bijede i još više smrti. Te su kompanije već uzele zamaha u Hrvatskoj u toj mjeri da nisam sigurna da li naša država ima ikakve svoje rezerve originalnog, Bogom danog i stvorenog, sjemena. To je bitno jer se kompanijsko sjeme ne zadržava za sljedeću godinu. To je zabranjeno, a i sjeme je toliko otrovano da se jednostavno ne razmnožava ako ga ostavimo za sjeme. Imam iskustva u tome, barem što se krumpira tiče. Prije nekih 10-ak godina zasijali smo taj «sjemenski» krumpir, čini mi se nizozemski, i te godine smo imali luđački prinos. Ostavili smo ga i za sljedeću godinu, međutim, urod je bio katastrofa. Nekad su naši stari znali jedan takav krumpir sasjeći na par dijelova i posaditi, iz svakoga bi komada izrasla prekrasna, čista, zdrava i rodna biljka. Rođak mi je agronom u Slavoniji, kaže da svake godinu kupuju sjeme, mislim, čisto ludilo!, kupuju i kemikalije koje su napravljene specijalno za to sjeme, ma čudo, i onda seljaci kukaju kako im se poljoprivreda ne isplati. Dakle, mi smo danas prisiljeni kupovati sjeme, i to je dobro dok imamo novaca, ali kad kompanije podignu cijene, što ćemo sijati, ako ne budemo imali novaca, kao što ga nema jako puno ljudi što gladuju po Africi, Aziji, Americi??? Ljudi su radi toga gladni, zato što nemaju što sijati! I ono što posiju, slabo rađa jer to nije sjeme koje je prilagođeno klimi njihovih krajeva. Znate li da je u Iraku bila jedna od najvećih svjetskih banki sjemena (to je ipak kolijevka civilizacije, Mezopotamija, plodni polumjesec), a koja je, okupacijom od strane SAD-a, jednostavno nestala, isparila, i sad se, za pretpostavit je, nalazi negdje u Americi, u nekoj privatnoj multinacionalnoj kompaniji. Sjećam se jedne godine jednog afričkog čelnika koji je ODBIO DONACIJU američkog GPO (ne gmo-genetski modificiran, nego lijepe hrvatske riječi genetski PREOBLIKOVANI organizmi) kukuruza, dok je njegov narod gladovao. Radi toga su ga strašno osuđivali, ali on je jednostavno odbio ubijati svoj narod dugoročno. Te je godine mnogo ljudi, radi izrazite suše, ostalo bez uroda, mnogi su umrli od gladi, ali već sljedeće godine, oni su imali normalan urod iz svog sjemena i nikome nisu ništa trebali plaćati. Cijeli je svijet danas uvučen u to prokletno vrzino kolo iz kojeg se, čini, nema izlaza. Slična sudbina kao i ove jadne gladne afrikance, azijate i latine bi mogla sutra pogoditi i nas, a radi čega? Bezumnog kapitalizma koji nam je pojeo duše, a polako nam svojom otrovanom hranom rastače tijela. Dragi moji ljudi, neka nam Bog pomogne i oprosti.  |