Jelenko samo želi biti sretan.2.*=) D= ##*''

Jutro.(9.00h)
Ustajen,onako bez volje.
Vanka lip dan.
Peglan robu za u školu.
Iden na stanicu.(9.30h)
Podosta ljudi tamo.
Sidan na onaj zidić onako bez voljno.
Vidin *njegovu sestru na stanici.
FuCk.
Još nešto/neko šta podsijeća na njega.
Dolazi autobus.
Ulazim.
Vidin Eli i Mateu.
Eli počinje sa standardnom pričom.
Sandro,Denis,Rijeka,...
Ubija me.
Al' šutim.
Draga mi ženska pa mislin:''pritrpit ću.''
Dolazin do Splita.
Woho.
Nema uobičajne gužve.
Prolazin onon debilnon ulicon,veoma poznatom.
Ekipica drugog spola stoji preko puta pekare.
Gledam u prolazu.
Ne buljim,kao obično.
Dolazin isprid škole s njih dvi.
Ulazin u razred.
Prazno.
Elita se još nije okupila.
Wau.
Biće da se negdi pored škole truju.
Dolaze.
Atmosfera u razredu,opet čudna.
Ekipice,jbena poznanstva.
Najbolji prijatelji.
Čekam promjenu nabolje.
Stiže poruka.
Osmjeh na licu.
Dopisivanje s poznatom/nepoznatom ličnošću koje se nastavilo cijeli dan.
Mukotrpno slušanje profesora.
Grrrrrrr.
Izlazak iz ustanove.
Jeeeeeij.
Idem s njom i još jednom u park.
Sve je u tom dijelu opet u normali.
Čekamo jednu kobilu Jagodu.
Heh,stiže.
Cila nasmijana,po običaju.
Prepričavanje.
Smijemo se.
Drugoj njoj dolazi dragi.
Smišno neko dečece.
Ne moj tip.
Hmmmm.
Zavidim joj.
Ne na njemu.
Već na tome šta ima nekoga.
Ma svi su oni krejzi madrfakrs.
Idemo nas tri životinje na stanicu.
Srećemo još jednu životinju.
Počinje razgovor o uobičajnoj temi.
Je,je,je.
Ništa čudno.
Znam o čemu pričaju.
Samo nikako povezat imena s licima.
Ehh.
Zbog prevelike kvalitete našeg prijevoznog sredstva,naša komunikacija se morala prekinuti.
Tj, svela se na lagane međusobne osmijehe.
Izlazak iz busa,dolazak doma.
Sjedam za komp.
Ulazim u svoj svijet.
Neatih ljudi.
Nepoznatih osijećaja.
Zadržah se tu podosta.
Odlučim ipak malo knjigu uzet u ruke.
Trudin se.
Ali nemogu.
Io sono.
tu sei
lui/lei e
...
...
Ne ulazi ništa u glavu.
Pribacujen se na latinski.
Aj,valjda će nešto ić.
Ništa.
Nema pomaka.
Odustajem...
Liježem u svoj krevet.
Pojačam nickleback,pearl jam šta više mogu.
Glava puca.
Muzika preglasno svira.
Ja plačen.
Savršeno našminkane oči se pretvaraju u horor.
Grčevito se skupljam.
Vrtim se.
Otvaram oči u nadi da izbrišem njegov lik.
Prekomjerna bol.
Želim vrištat.
Nemogu.
Bojim se.
Gledam praznu sobu.
Koja je puna stvari.
Vidi se da neko živi tu.
Čujem zvukove iz vanka.
Ustajem.
Zapinjem nogom o gitaru.
Ništa dobro sam.
Zvukovi su utihnuli.
Liježen u svoj razbacani krevet.
Nema suza,samo tužni pogled.
Stvara se knedla u grlu.
Ležim skupljena.
Nepomična.
S kompjutera doslovno vrišti nickleback.
Here without you.
Nemogu više.
Broken.
Left outside alone.
Plamen se gasi.
Dolazi mađi brat.
Gasi mi kompjuter,pali igricu.
Neman snage derat se na njega.
Zakukuljim se još više u svoju sivu plišanu deku.
Stara me zove.
Jelena jesi li napisala:
Jesan majko.
Jelena jesi li naučila:
Jesan majko.
*************
Meni je mrak.
Pa da je i svo svijetlo svijeta tu.
Meni je mrak.
Biserni sjaj iz oka mog poteče.
Kao zvijezda padalica.
Padne točno na moje usne.
Želja.
Nada.
Žudnja.
Strah.
I zvijezde nestaje.
Oči se sklapaju.
Nebo puno zvijezda se slijeva niz obraze.
More slano.
Usne peku.
Oči ne vide.
Srce se bori.
Nada se.
Razuma nema kad o ljubavi je riječ.