promatram, razmišljam
16.08.2007., četvrtak
Jednoj dragoj blogerici ...
|
1909. Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skočih I krvavim si njenim znojem smočih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! Antun Gustav Matoš ... Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put ! ... |
