promatram, razmišljam

28.03.2007., srijeda

Jedna pjesma, osam stihova ... tebi ...

Osam izgubljenih stihova


Prvi je o tebi, ali neodređen.
Ono čega nema ostaje i peče.

Drugi je o tebi. Jabuke i voda
drhte u daljini dok uza me hodaš.

Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
Samo svjetlo munje, vedro crne kiše.

Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
Tragovi u blatu, koraci u noći.

Peti je o tebi, a ti si daleko
do mrtvoga mora otišla si rijekom.

Šesti je o tebi, kao da te ima,
kao da si ovdje. Veče je, i zima.

Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem.
Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

Osmi je o tebi. Govori i šuti.
Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti.


Zvonimir Golob

U zadnje vrijeme volim čitati pjesme Zvonimira Goloba. Ova mi je posebna draga. Vidim pjesnika dok hoda i priča svoju pjesmu.

21.03.2007., srijeda

Nekako s proljeće ... rođendan bloga ...

Nekako s proljeća

Nekako s proljeća
Uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna
Tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere
Na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak najdraža

Nekako s proljeća
Ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni
Svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
One znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci baš su teški najdraža

I OPET TAJ OSJEĆAJ SAMOĆE
KAD NEĆE NIKOG MENE KRENE I HOĆE
I OPET MRAKOM SVOJE PJESME BOJIM
PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM

SAV SAM TI OD LUDILA
NEKAKO S PROLJEĆA

Nekako s proljeća
Sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze
I sve lažne obzire
Napravim račun praštanja
Popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci baš su teški najdraža

Nekako s proljeća
Noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim
Nema dana da ne izgubim
A hoću, da te vodim ja
Tragom sunca, jugom maslina
To je dodir bedara
Moja dušo baš te voli najdraža

SAV SAM TI OD LUDILA
BEZ TEBE S PROLJEĆA.

Eto, prođe jedna godina mog malog bloga i mnogo godina od kada sam prvi put čula ovu divnu pjesmu.
Jutros sam je slušala i, hoću, neću, kad god je čujem, zavirim u kutiju uspomena
, po neka iskoči i sjećanja navru ... opije me sjeta i tiha tuga, pogled skrećem na prozor, javlja se radost, slušam tihi, sjetni pjev proljetne kiše dok kapi lupkaju po staklu, opuštajuća, opojna glazba ...
.

20.03.2007., utorak

Pjesma sanjara ...

Dok razmišljam o tebi

Dok razmišljam o tebi
I smišljam neki početak za nas
Znam trebao bih reći nešto lijepo
Nešto što će ti oduzeti dah
Al' se bojim previše nježnosti ako dam
Možda nećeš shvatiti o čemu razmišljam
Dok razmišljam o tebi.

I ako ponekad ispadnem tvrdoglav i glup
Ne onakav kakvog bi me voljela
Molim te ne optužuj me kao da sam kakva izdajica
Jer ja nisam kao drugi, nebo je moja livada
Pjesme moje ljubavnice što me čine Bogom
Da uzimam i dajem kad nema se što
Mrzim i opraštam,igram se dobrom i zlom.

Znam zvjerka sam čudnih vrlina
I dušu svoju ko kurva prodajem.
Nikad, baš nikad ne pitam za cijenu igrajući na
pobjedu
I ne pitaj zašto, ja stvarno ne znam biti drukčiji;
ni bolji, ni lošiji
U meni samo jedno srce kuca što istinski pozna tugu i
daljine
I kad bih mu znao putove i htijenja
Možda te nikad i ne bih zamolio da mi budeš zvijezda
vodilja.

Dok razmišljam o tebi
Neki čudni hvata me strah
U svakoj tvojoj riječi naslućujem kraj
I dok ljubomora na licu mi oluje sprema
Shvaćam duboko u meni skitnica i boem drijema
I svaku neočekivanu sreću kroz tugu vidim
I kad jesam, i kad nisam živim na rubu.

E, kad bi znala najdraža
O čemu sada razmišljam
Da mi kroz vene stihovi teku
Stihovi o snu što nudim ga tebi
Nemirnu dušu, radost i bol
I maleni dio vječnosti
Koliko traje život moj.

Dok razmišljam o tebi …


Ante Skelin

17.03.2007., subota

tebi dušo moja ...

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo šuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao komad kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Šutnja kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u žar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.


Ne mogu ja bez Tina ... lijepo je sanjariti, šutiti, Tin i danas govori !

16.03.2007., petak

Još jedan dan ...

Danas sam nešto veselo sjetna ... i odmah onaj crvić, kad to nisam ?
Čitam malo, šetam malo, radim malo i tako, sve po malo ... samo vooolim punoooo.

Volim sve ... ljude, dane koji prolaze, ovo proljeće, izlaske sunca, zvjezde, plavo neboooo, volim kišu, volim šetnje po kiši, nada sve, volim poeziju.
Volim biti sama, po nekad volim društvo ali danas ne, volim ovu usamljenost ...
Ima toga još ...

11.03.2007., nedjelja

... slutiš dušo ...

Slutnja


Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.


U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.


Još jedna legenda hrvatskog pjesništva D. C.

09.03.2007., petak

... dušo, pridaj se vitru, tom ludom vitru života ...

Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.


Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.


Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.



Legenda hrvatske poezije T. U.

04.03.2007., nedjelja

... u mislima ...



Nestajem

Dani su moji već dugo
Ko' jesenja kiša što ne prestaje
Tu sam, a nisam,
ja se ne prepoznajem
A traje i traje i ne znam kraj

S kim sada dijeli svoj loš dan?
Znam da samoću ne podnosi
Kome daje za pravo da se
njenim osjeća?
Samo da joj skrati dan

Zašto samo s njom letim?
Samo s njom se osjećam živ
Sve dublje tonem, sve brže padam
I da mogu, želim nestati.


Pjeva legendaaaaa O. D.

03.03.2007., subota

jednom davno ...

Mi smo se sreli

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas, čas svijetli kao cilj stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?


A. B. Š.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.