Nekako s proljeća
Nekako s proljeća
Uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna
Tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere
Na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak najdraža
Nekako s proljeća
Ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni
Svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
One znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci baš su teški najdraža
I OPET TAJ OSJEĆAJ SAMOĆE
KAD NEĆE NIKOG MENE KRENE I HOĆE
I OPET MRAKOM SVOJE PJESME BOJIM
PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM
SAV SAM TI OD LUDILA
NEKAKO S PROLJEĆA
Nekako s proljeća
Sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze
I sve lažne obzire
Napravim račun praštanja
Popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci baš su teški najdraža
Nekako s proljeća
Noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim
Nema dana da ne izgubim
A hoću, da te vodim ja
Tragom sunca, jugom maslina
To je dodir bedara
Moja dušo baš te voli najdraža
SAV SAM TI OD LUDILA
BEZ TEBE S PROLJEĆA.
Eto, prođe jedna godina mog malog bloga i mnogo godina od kada sam prvi put čula ovu divnu pjesmu.
Jutros sam je slušala i, hoću, neću, kad god je čujem, zavirim u kutiju uspomena, po neka iskoči i sjećanja navru ... opije me sjeta i tiha tuga, pogled skrećem na prozor, javlja se radost, slušam tihi, sjetni pjev proljetne kiše dok kapi lupkaju po staklu, opuštajuća, opojna glazba ...
.
Post je objavljen 21.03.2007. u 12:28 sati.