promatram, razmišljam
28.03.2007., srijeda
Jedna pjesma, osam stihova ... tebi ...
|
Osam izgubljenih stihova Prvi je o tebi, ali neodređen. Ono čega nema ostaje i peče. Drugi je o tebi. Jabuke i voda drhte u daljini dok uza me hodaš. Treći je o tebi. Ne poznam ga više. Samo svjetlo munje, vedro crne kiše. Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči. Tragovi u blatu, koraci u noći. Peti je o tebi, a ti si daleko do mrtvoga mora otišla si rijekom. Šesti je o tebi, kao da te ima, kao da si ovdje. Veče je, i zima. Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem. Pod grlom u mesu skriva se. I ruje. Osmi je o tebi. Govori i šuti. Ponavlja ga ptica. Ti ga nećeš čuti. Zvonimir Golob U zadnje vrijeme volim čitati pjesme Zvonimira Goloba. Ova mi je posebna draga. Vidim pjesnika dok hoda i priča svoju pjesmu. |
21.03.2007., srijeda
Nekako s proljeće ... rođendan bloga ...
|
Nekako s proljeća Nekako s proljeća Uvijek meni doluta Neka čežnja tamna Tiha mudrost davna Spuštam ja stare kofere Na perone sudbine To je miris zrelih godina Moj kaput baš je težak najdraža Nekako s proljeća Ja se sjetim starih drugova Probude se u meni Svi derneci pijani Tad nosim stare cipele One znaju moje ulice To je boja crnoponoćna Moji koraci baš su teški najdraža I OPET TAJ OSJEĆAJ SAMOĆE KAD NEĆE NIKOG MENE KRENE I HOĆE I OPET MRAKOM SVOJE PJESME BOJIM PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM SAV SAM TI OD LUDILA NEKAKO S PROLJEĆA Nekako s proljeća Sjeti mene nepravda Na pobjede poraze I sve lažne obzire Napravim račun praštanja Popijem pusta maštanja To je ukus lijepog kajanja Moji kapci baš su teški najdraža Nekako s proljeća Noć mi oči otvara Nemam san da uhvatim Nema dana da ne izgubim A hoću, da te vodim ja Tragom sunca, jugom maslina To je dodir bedara Moja dušo baš te voli najdraža SAV SAM TI OD LUDILA BEZ TEBE S PROLJEĆA. Eto, prođe jedna godina mog malog bloga i mnogo godina od kada sam prvi put čula ovu divnu pjesmu. Jutros sam je slušala i, hoću, neću, kad god je čujem, zavirim u kutiju uspomena, po neka iskoči i sjećanja navru ... opije me sjeta i tiha tuga, pogled skrećem na prozor, javlja se radost, slušam tihi, sjetni pjev proljetne kiše dok kapi lupkaju po staklu, opuštajuća, opojna glazba ... . |
20.03.2007., utorak
Pjesma sanjara ...
|
Dok razmišljam o tebi Dok razmišljam o tebi I smišljam neki početak za nas Znam trebao bih reći nešto lijepo Nešto što će ti oduzeti dah Al' se bojim previše nježnosti ako dam Možda nećeš shvatiti o čemu razmišljam Dok razmišljam o tebi. I ako ponekad ispadnem tvrdoglav i glup Ne onakav kakvog bi me voljela Molim te ne optužuj me kao da sam kakva izdajica Jer ja nisam kao drugi, nebo je moja livada Pjesme moje ljubavnice što me čine Bogom Da uzimam i dajem kad nema se što Mrzim i opraštam,igram se dobrom i zlom. Znam zvjerka sam čudnih vrlina I dušu svoju ko kurva prodajem. Nikad, baš nikad ne pitam za cijenu igrajući na pobjedu I ne pitaj zašto, ja stvarno ne znam biti drukčiji; ni bolji, ni lošiji U meni samo jedno srce kuca što istinski pozna tugu i daljine I kad bih mu znao putove i htijenja Možda te nikad i ne bih zamolio da mi budeš zvijezda vodilja. Dok razmišljam o tebi Neki čudni hvata me strah U svakoj tvojoj riječi naslućujem kraj I dok ljubomora na licu mi oluje sprema Shvaćam duboko u meni skitnica i boem drijema I svaku neočekivanu sreću kroz tugu vidim I kad jesam, i kad nisam živim na rubu. E, kad bi znala najdraža O čemu sada razmišljam Da mi kroz vene stihovi teku Stihovi o snu što nudim ga tebi Nemirnu dušu, radost i bol I maleni dio vječnosti Koliko traje život moj. Dok razmišljam o tebi … Ante Skelin |
17.03.2007., subota
tebi dušo moja ...
|
Zvijezde u visini Ne ljubi manje koji mnogo šuti on mnogo traži, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao komad kruva za gladne zube) on brižljivo čuva za zvijezde u visini za srca u daljini. Šutnja kaže: u tuđem svijetu ja sanjam još o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trošne grede, i o ljepoti naše svijetle bijede, i u žar dana i u plavet noći snim: ja ću doći, ja ću doći. Ne mogu ja bez Tina ... lijepo je sanjariti, šutiti, Tin i danas govori ! |
16.03.2007., petak
Još jedan dan ...
|
Danas sam nešto veselo sjetna ... i odmah onaj crvić, kad to nisam ? Čitam malo, šetam malo, radim malo i tako, sve po malo ... samo vooolim punoooo. Volim sve ... ljude, dane koji prolaze, ovo proljeće, izlaske sunca, zvjezde, plavo neboooo, volim kišu, volim šetnje po kiši, nada sve, volim poeziju. Volim biti sama, po nekad volim društvo ali danas ne, volim ovu usamljenost ... Ima toga još ... |
11.03.2007., nedjelja
... slutiš dušo ...
|
Slutnja Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju, Dosta je znati da te čeka neko. U strahu za ljubav ispitujem srce. Što ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smiješim nekud u daljinu: Dočekaj spremna svoga gosta. Još jedna legenda hrvatskog pjesništva D. C. |
09.03.2007., petak
... dušo, pridaj se vitru, tom ludom vitru života ...
|
Igračka vjetrova Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. Legenda hrvatske poezije T. U. |
04.03.2007., nedjelja
... u mislima ...
|
Nestajem Dani su moji već dugo Ko' jesenja kiša što ne prestaje Tu sam, a nisam, ja se ne prepoznajem A traje i traje i ne znam kraj S kim sada dijeli svoj loš dan? Znam da samoću ne podnosi Kome daje za pravo da se njenim osjeća? Samo da joj skrati dan Zašto samo s njom letim? Samo s njom se osjećam živ Sve dublje tonem, sve brže padam I da mogu, želim nestati. Pjeva legendaaaaa O. D. |
03.03.2007., subota
jednom davno ...
|
Mi smo se sreli Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas, čas svijetli kao cilj stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli. Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja? A. B. Š. |
