promatram, razmišljam
21.03.2007., srijeda
Nekako s proljeće ... rođendan bloga ...
|
Nekako s proljeća Nekako s proljeća Uvijek meni doluta Neka čežnja tamna Tiha mudrost davna Spuštam ja stare kofere Na perone sudbine To je miris zrelih godina Moj kaput baš je težak najdraža Nekako s proljeća Ja se sjetim starih drugova Probude se u meni Svi derneci pijani Tad nosim stare cipele One znaju moje ulice To je boja crnoponoćna Moji koraci baš su teški najdraža I OPET TAJ OSJEĆAJ SAMOĆE KAD NEĆE NIKOG MENE KRENE I HOĆE I OPET MRAKOM SVOJE PJESME BOJIM PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM SAV SAM TI OD LUDILA NEKAKO S PROLJEĆA Nekako s proljeća Sjeti mene nepravda Na pobjede poraze I sve lažne obzire Napravim račun praštanja Popijem pusta maštanja To je ukus lijepog kajanja Moji kapci baš su teški najdraža Nekako s proljeća Noć mi oči otvara Nemam san da uhvatim Nema dana da ne izgubim A hoću, da te vodim ja Tragom sunca, jugom maslina To je dodir bedara Moja dušo baš te voli najdraža SAV SAM TI OD LUDILA BEZ TEBE S PROLJEĆA. Eto, prođe jedna godina mog malog bloga i mnogo godina od kada sam prvi put čula ovu divnu pjesmu. Jutros sam je slušala i, hoću, neću, kad god je čujem, zavirim u kutiju uspomena, po neka iskoči i sjećanja navru ... opije me sjeta i tiha tuga, pogled skrećem na prozor, javlja se radost, slušam tihi, sjetni pjev proljetne kiše dok kapi lupkaju po staklu, opuštajuća, opojna glazba ... . |
