Svi se slažu da je cjepivo po svim parametrima još uvijek nedovoljno medicinski ispitano i još se ni približno ne zna koje od njih izaziva nuspojave i kakve; i kod djece i kod ljudi srednje dobi i kod starijih. Moja je supruga od privatnog poslodavca dobila u četvrtak službeno pismo da u ponedjeljak mora doći na posao, ili s potvrdom da trenutno nema koronu ili s onom drugom - da je cijepljena. Ako se ne želi cijepiti mora svakih nekoliko dana vaditi potvrdu i to o svom vlastitom trošku. Bez toga, izričito piše, nema ulaska u kliniku. Tu treba naglasiti da je to naredba ministarstva, dakle Vlade RH i da njen poslodavac u tome nije imao nikakvog izbora. Dakle, cijepi se ili ne moraš doći na posao. I što smo napravili? Otišli smo u petak na zagrebački Velesajam, stali u red i primili cjepivo.
Da se razumijemo: osobno, nisam antivakser i antimasker. Poštovao sam i poštovat ću i dalje sve mjere koje su zakonski propisane no ono što mi je izazvalo bijes jest pravo male skupine ljudi na vlasti da ucjenjuje, a ovdje se radi o bezobraznoj prljavoj ucjeni koja krši najviše ustavno pravo svakog građanina na rad. Što preostaje onima koji se ne žele cijepiti ili testirati? Izgubit će posao, pasti u dugove, a zatim u ovrhu i morat će prodat sve što imaju te pasti na teret države, odnosno – svih nas. Zato, fučka se meni za druge i njihove akademske rasprave o „cijepiti - ne cijepiti“ i njihova filantropska mišljenja i brigu o zajednici.
Zašto?
Pa prije tridesetak godina sam napravio sličnu stvar, da obranim Hrvatsku i one druge koji se nisu usudili ratovati, stavio sam se dragovoljno na raspolaganje zajednici. Na prvim crtama diljem lijepe naše proveo sam, odvojen od obitelji, u borbenom sektoru 1295 dana. I što? Danas gledam u što se to moja zajednica pretvorila: u kriminalnu mafijašku hobotnicu, zločinačku skupinu kojom vladaju isti oni majstori s Markova trga koji su me 1991. zamolili da ih branim. Obećali su mi državu, a dobio sam svinjac.
Pitat ćete se na kraju: pa zašto si se onda ipak cijepio, majmune?
Isključivo zato i samo zato da dam podršku mojoj smrtno uplašenoj ženi koja će od sada pa nadalje živjeti u neizvjesnosti jer ima različite dijagnoze: od nekoliko težih alergija, jako velikih dugogodišnjih problema s jetrom i obiteljsku anamnezu bolesti srca. Ako se njoj nešto dogodi po dobrom starom hrvatskom običaju nitko neće biti kriv, ali barem ja s osobnim pravom izbora neću imati grižnju savjesti da nisam dragovoljno napravio nešto na što je ona od države i zajednice bila doslovno prisiljena bez obzira na, ponavljam, ustavno pravo koje svakom državljaninu Republike Hrvatske garantira pravo na rad/egzistenciju i svoje bolesti.
Neka mi oprosti onda to „društvo“ na iskrenosti, ali je ona meni ipak najvažnija. Uza sve što smo u 36 godina zajedno prošli, još je i majka naše dvoje djece. Cijepio sam se dragovoljno, dragi moji, samo zbog nje, zbog nikoga drugog.
A ljudi? Bez brige i bez obzira ne sve: ljudi će i dalje u budućnosti umirati, rađati se pa opet, prije ili kasnije, umirati - samo nas više neće biti… J
|
