srijeda, 15.11.2006.
blues
|
osecam se kao fakat uplakano dete...
puno uplakano... nadam se još jedino da gore netko(moja janis joplin) misli na mene... evo upravo sedim u kakazeu solo... s još dve pljuge i 0kn u djepiću i čekam laru koje nema niotkud(kao i mog tramvja koji me fura gore)... i puno sam tužna... bas sam uplakano dete... i nema danas slike... nista slike... uprravo je hr zabila gol... i svi su happy... ja bi htjela bit happy... al ja sam happy sam dok sam s janis... a on sedi sad sa svojom girl-... i pije... i pred njom je sve ok... nije bio s menom do sad i sve... dosta mi je tog... to je laž... janis je bila protiv laži...čekam još neko vreme... ak lara ne dojde odlazim... i više nikad se ne vraćam... ne vraćam ovoj laži... pronalazim svoj blues... blues za tebe... za tebe janis... ljubav... zar je to ljubav? kamon janis??? nema tu ljubavi... prazni smo... izgubljeni... nasi snovi su izgubljeni... u mojoj duši... oprosti... ali vječno blues... i samo istina... |
utorak, 14.11.2006.
dream on
|
danes mi celi dan ta pesma prolazi kroz glavu...
Everytime that I look in the mirror All these lines on my face gettin clearer The past is gone It went by like dust to dawn Isnt that the way Everybodys got their dues in life to pay bas je slatka... ma obozavam je... I know what nobody knows Where it comes and where it goes I know its everybodys sin You got to lose to know how to win Half my life is in books written pages Live and learn from fools and from sages You know its true All the things come back to you dobila sam danas napokon kazetu od janis... sad cekam da buraz i starci zavrse gledanje nekog filma i onda ja grem gledat svoju janis...  Sing with me, sing for the years Sing for the laughter, sing for the tears Sing with me, if its just for today Maybe tomorrow the good lord will take you away (x2) u skuli mi je totalno glupo i koma... uzas... ekipa uzas... prof bed... i tak... Dream on, dream on Dream yourself a dream come true Dream on, dream on Dream until your dream come true Dream on, dream on, dream on... inace sam ok... ima par stvari koje me rastuzuju i zbog kojih sam zbedirana al ok sam... ak ikog zanima... Sing with me, sing for the years Sing for the laughter and sing for the tears Sing with me, if its just for today Maybe tomorrow the good lord will take you away janis thanks za sve! pusek pusek pusek jedan veliki u obraz   |
nedjelja, 12.11.2006.
«ali što ako unutra piše nešto o meni što neznam?»
|
Sjedila sam u čekaonici i bila prisiljena čuti razgovor koji se odvijao unutra.
U sobi, na razgovoru sa psihoterapeuticom bile su dvije osobe. Dječak star otprilike 7-8god i njegova majka. Ugledala sam ih još na ulazu u bolnicu. Ušli su možda 2-3min prije mene. Dječak, plavokos, živahan i nasmijan skakutao je stepenicama u svojim pomalo prevelikim hlačama i staroj i izlizanoj sivoj jaknici te čekao svoju majku da došeta do njega. Tamna, pretila, neuredna, prljava osoba koju je medju ženski rod svrstavala samo činjenica da ju dječak naziva majkom, što se potpuno suprostavljalo njenim tamnim brčićima koji su se sjajili govoreći nam što je zadnji put jela, umorno i tromo vukla se s noge na nogu ne pokazujući baš neki pretjerani interes da krene stepenicama što su vodile do 3.kata. Ugledavši jednostavni, bijeli, okrugli zidni sat čije su kazaljke pokazivale 19.00, shvatila je da kasni, na trenutak se zamislila, te rekla dječaku da ode sam gore i kaže da su bili kod doktora i da zato kasne. Dječak se samo nasmijao i otrčkarao po stepenicama na treći kat. Krenuvši za njim, malo lakšim tempom, došla sam u čekaonicu baš u trenutku kad je ulazio u sobu. Stajajući na vratima živahno je pozdravio psihijatricu koja se začudila njegovom pojavom, što njega uopće nije zbunilo. Ponosno i potpuno ozbiljno je rekao da kasni jer je bio kod doktora, na što je psihijatrica zbunjeno rekla da je bio naručen u 17.30 al da će ga svejedno primit bar na 15min ali da nemoze početi bez njegove majke koja, pretpostavljam, tad jos nije ni krenula u ekspediciju po stepenicama. On je objasnio da će im se majka pridružiti za koju minutu te ušao u sobu i zatvorio vrata. Bas u trenutku kad sam uletjela u neke svoje misli (jos uvijek pod utjecajem pivice), shvatila sam da ta vrata sluze svemu samo ne zvucnoj izolaciji i da se sve izunutra sasvim jasno cuje i vani. Kako sam bila sama u čekaonici i općenito na katu, što je njihovim glasovima davalo veću snagu da prolaze zidovima, bila sam prisiljena na neki način prisustvovat tom razgovoru. Nakon 15min, pojavila se ona ista osoba koju dječak naziva majkom. Sva crvena u licu tromo je došetala do vrata sobe i ležerno, bez kucanja ili bilokakve druge najave, ušetala u sobu i pridružila se sinu koji se smješkao, i nemirno sjedeći na neudobnoj velikoj stolici, provirivao znatiželjno kroz vrata. Zatvorivši vrata i misleći da su time dobili svoju privatnost, i da mogu otvoreno razgovarati, započeli su razgovor. U početku su razgovarale psihijatrica i majka o nekim nalazima, te sam se opet uspjela uvući u svoje misli koje je prekinuo niježan, žalostan i potpuno naivan glas onog istog dječačića koji je maloprije sa smješkom na licu skakutao stepenicama. Potpuno ozbiljno pokušavajući uveriti u to sve prisutne, rekao je: «...ali mene je moj tata fizički zlostavljao!». Psihijatrica, potpuno zbunjena zapitala ga je: «od kud to znaš?». Pomalo ponosan što je uspio skrenuti pažnju na sebe, odgovorio je: «pa piše u onim papirima! Ja sam to pročitao. Tamo jasno piše da sam ja fizički zlostavljan od svoga tate!». Ostala sam začuđena njegovim ozbiljnim glasom kojim je pokušavao izjednačiti svoja prava sa pravima osoba puno starijih od njega. Koristeći se profesionalnim izrazima, djelovao je duplo zrelije od svojih vršnjaka. Njegova majka pokušala ga je ušutkati ali samo na kratko. Nakon dosadnog i ispraznog govora psihijatrice o tome da je to prošlost, da su o tome već razgovarali, da se nesmje na to više vraćati, te da njegovi roditelji njega jako vole, dječak je istim onim pomalo tužnim glasom zapitao: «...a zašto me onda žele poslat u dom?». Majka ga je opet samo ušutkivala, a psihijatrica mu počela pričat o tome da oni to nežele ali da će morati bude li se on nastavio ponašati tako kako se ponaša. Na to je on potpuno naivno i djetinjasto odgovorio: «pa onda ću ja odmah otić od doma!». Na što sam se ja zaprepastila. Dijete od 7-8god želi učiniti isto ono što sam ja s 16 učinila. Neznam dali da mu se divim što ima toliko hrabrosti ili da ga žalim jer mora uopće pomišljati na to. Psihijatrica mu je na to jednostavnim i bezosjećajnim glasom odgovorila da će ga pronaći policija i da će opet završiti u domu. Na to je on ušutio. Čulo se samo tipkanje po tipkovnici kompjutera – psihijatrica je pisala dijagnozu. Dječak, sada veselog glasa, ispitivao ju je o kompjuteru na izrazito djetinjast način, na što je ona odgovarala ozbiljno i intelektualno, pokazujući mu kolika je velika razlika u godinama izmedju njega i nje. Završivši pisanje, pokušala je privesti sastanak kraju, ali onda se dogodilo ono što mi je ušlo duboko u misli. Dječak je zatražio da i on dobije taj papir, a ne samo njegova majka, te da ga pročita. Psihijatrica mu je objasnila da on to nesmije čitati i da mu majka to nesmije nikako dati da pročita. Na to je on glasno i zabrinuto zavapio: «ali što ako unutra piše nešto o meni, što neznam?!». Nakon tog je slijedila minuta šutnje koju je prekinula psihijatrica hladno odgovorivši da nepiše unutra ništa što bi on mogao shvatiti jer je premlad, te da su unutra sve samo profesionalni izrazi koje samo doktor može shvatiti. Tada se čulo pomicanje stolica što je značilo da je razgovor gotov te da izlaze iz sobe. Uskoro su se na vratima pojavile sve tri osobe od kojih se najviše isticao dječak koji je svojim tužnim glasom još uvijek htio izboriti pravo da pročita nešto o sebi. Kada je napokon shvatio da je to nemoguće, počeo je agresijom, te je zaprijetio da će poderati taj papir. Na to se majka samo nasmijala a psihijatrica zbunjeno gledala i smirivala ga. Nakraju, dječak se okrenuo prema meni i promijenivši raspoloženje, nasmiješio mi se gledajući me svojim velikim okruglim očima koje su tražile ljubav, razumijevanje, pomoć... A onda se okrenuo i krenuo s majkom u uobičajen život...u samo još jedan isti tužni dan...koji ga vodi na put do dna. Još uvijek mi ona njegova rečenica prolazi glavom. «ali što ako unutra piše nešto o meni, što neznam?» Može li zaista dječak od 7-8god shvatiti to psihijatrijsko izvješće? Da ga pročita možda bi mu samo još više otežalo život...možda bi zaista saznao neke stvari o sebi koje još nezna...a koje možda i neželi znati. Ali isto tako se pitam, koje dijete sa 7-8god želi sebe bolje upoznati...i svjesno je tog da se još ne poznaje? iako nemogu znati odgovore na ta pitanja, niti ću ikad imat prilike saznat sto se dogodilo s tim dječakom...još uvijek pamtim njegove tužne oči koje me gledaju i onaj lažni smješak koji svaki dan stoji na mojem licu... on je samo još jedno uplakano dete...  |
petak, 10.11.2006.
nema više
|
nema više...
ponekad te ljudovi koji su ok, rastuze... al nema veze, treba ići dalje... kak bi jedna jako pametna hippy persona rekla "NESMEŠ BRE DA SE VEŽEŠ NI ZA MESTA, NI ZA LJUDE!" nisam se vezala baš neš uz njega ali svejedno ti je onak malo bed kad ostanes sam... iako bih prie bila happy jer bi to znacilo da bum nasla nekog novog... ponekad se želiš vezat za nekog... tek tolko da znaš da uvek postoji netko ko je tu za tebe i da si ti tu za njega... no da, otisao je... i to e to... život ide dalje... ja idem dalje... bez muškog roda... oni samo smetaju... i naporni su... dobro, tu se neubraja janis... on je dobra osoba... i super gjuper prijatelj... janis hvala za sve! da.. danas sam posvetila dan trazenju empetrija... nisam nasla svoj... al sam nasla neki losiji... al nema veze... i upalila ja to cudo a ono neka seka aksimović maja bubamara i com... ma užas... al sad bu se on napunil dobrom glazbom...  "...hajde plesi samnom sa svjetlom u srcu..." |
imam ljubav slobodnu crvenu usijanu
|
"...imam stav zove se istina...
...i kad smo bili slomljeni bili smo jedan kraj drugoga otvorenih očiju ispod lažnih visina... kažem imam stav zove se istina... ...imam ljubav usijanu... ...dok sljepljeni plešemo, ljubim samo nju... ...i kažem imam ljubav slobodnu, crvenu, usijanu... ...imam srce puno ožiljaka... što mu dobre i loše duše učiniše... ...ali istina i ljubav ranu svojom snagom zatvoriše..." |
janis joplin
|
da...
 danas mi jedna jako dobra osoba rekla da sam psihicki slicna janici joplin... neznam dal da budem happy il ne... ustvari mislim da joj nisam slicna... ustvari totalno smo razlikovane! da. ona je bila zakon... i bila je netko i nešto... a od mene ne da nece nis biti neg...da al svejedno je kul žena... i da danas dodjoh do jednog zakljucka! svi ljudovi koji su mi u životu učinili neš loše ustvari su mi pomogli da postanem ovo što sad jesam! kolko god da nisam neš posebno, bar nisam neka zatupljena šminkerica kaj sluša, radi, priča, misli ono što joj drugi nabiju na nos! i bar shvaćam da nisam savršena... i ne letim u nekom ružičastom oblaku... da... joj hvala janis za sve  "To Love Somebody" There’s a light, certain kinda light, Never ever, never shone on me, no, no. Honey, I want, I want my whole life To be lived with you, babe, That’s what I want oh, was to be Living and loving you. There’s a way, oh everybody say You can do anything, every thing yeah. But what good, what good, Honey, what good could it ever bring ‘Cause I ain’t got you with my love And I can’t find you babe, no I can’t. You don’t know, you don’t know what it’s like, No you don’t, honey no you don’t know, You don’t know what it’s like To love anybody. Oh honey, I wanna talk about love And trying to hold somebody The way I love you babe, And I’ve been loving you babe. In my brain, oh I can see your face again, I know my frame of mind, yeah. But nobody, nobody has to ever be so blind, Honey, like I did, I know I was blind, Honey, I tell you that I was, I was very, very blind. Oh but I’m just a girl, Can’t you just take a look at me and tell, Tell that I live, honey I live and I breathe for you, Don’t you know I do! But what good, what good, Honey, what good could ever do ‘Cause I ain’t got you, that’s all I’ve ever wanted, And I ain’t got you, babe, oh but I’ve been looking ’round. But you don’t know, you don’t know what it’s like, No you don’t, no, no, no, you don’t know, Honey, you don’t know what it’s like Oh to love anybody. Oh honey I wanna talk about Trying to hold somebody when you’re lonely The way I loved you, baby, And I just want you to know I tried. Oh I know that there’s a way ‘Cause everybody came to me one time and said, “Honey, you can do anything, Every little thing, and I think I can. Oh, but what good, what good, Honey, what awfully good can it ever, ever bring, ‘Cause I can’t find you with my love, And I can’t find you babe, oh anywhere. Oh, but you don’t know, You don’t know what it’s like, No you don’t and you never ever, ever did. You don’t know, honey, You don’t know what it’s like Oh to love anybody. Oh honey I wanna talk about trying to hold you. Oh baby, baby, baby, yeah, But you don’t know, You don’t know what it’s like, And you never ever, ever did, I said I tried to throw my love around you And I tried to help you darling. But you never ever, no you never ever, No you never ever, no you never ever, I know that you know that No you never ever, ever, ever, Oh let me throw my love, Throw my love all around you, yeah.  da i janis,kad sam bez svog stagea, sama sam! ( ...ak se uopce sjecas...) |
bicikl i pegla
|
ja imam svoj bicikl...
i on je jako tužan jer je ružan...  al ja nisam gruba prema njemu, on je stvarno ružan... on bi htio biti lijep ko ja   naravno to je teško... ali ja sam ga oblučila uljepšati  kupila sam sprejeve... črleni... i... žuti... a on je inače zeleni... i onda čem mu nasprejat onak crte i onda če moje biciklo biti lijepo... i veselo... onak reggae veselo... i onda čem se s njim svugdje voziti... i bit čemo uvijek zajedno "bre smeš da se vežeš samo za biciklo!" i on bu se onda upozno s janisovim biciklom i oni čeju imati male bicikle... al naravno, moj biciklič če morat zaradit za drogu pa če se prostituirati... i onda čem imati još puno puno malih bicikloiča... i igrat če se sa cigančetovim i mojim hruštevima... i slušat čeju bareta...  da on je dobar čovek... inače ga nisam baš nešto pretjerano slušala, al onda mi je jedna osoba recitirala njegove reči i otvorila mi oka(i ljevo i desno) i shvatila sam što je život... jao što mogu da serem... trebala bi da počnem prodavati ova svoja govna... ak se prodaju cajke, mogu i moja govna... bar znaš da su čista... da nisu GMO... hm da... danas je čak i droga gmo... pa kamo ovaj svet ide?! "ide bre u pičku materinu" da to me baš sad muči... srbi kažu za majku KEVA... ali dok prostačeju kažeju "ima da se nosiš bre u tri pizde MATERINE!" i sad drugovi moji đe tu imade nekakve logike??? ma još su jedino pegle u redu...  pegla ti može biti jedini pravi prijatelj! uvijek te sluša... kad ju naljutiš, ne pizdi neg se samo ispuše... super je za dizanje samopouzdanja - doslovno se zapali ako provede duže od 1min dirajući odjeću koja je bila na tebi... uvijek je tu kad ti treba (dobro osim onih na reklamama kaj piče po cijelom gradu..to su neke buntovne)... ma pegle su zakon... sam neznam ustvari čemu služe... al zakon su! |
srijeda, 08.11.2006.
janis joplin
|
dosla ja nazalost doma...
nedostaje mi sloboda i zivot koji sam upoznala zadnjih 7dana... bilo je prekrasno i nezaboravno... al nesmem u detalje zbog ljudova u plavom koi jos uvijek pokusavaju saznat di i s kim sam bila...  i koji upravo ovo mozda citaju i prave se pametni i pokusavaju shvatiti svaku moju rijec u nekom metaforickom znacenju i slicno... nemam nis protiv vas ljudovi u plavom... to je samo vas posao... i vi ste ljudi... dobro, dosadni ste...  al... sretno vam... i tak... da... sad, jos uvijek u "pidjamici" (koja se sastoji od majce "viva la pola"), sedim za kompom i lutam po netu i slusam janicu joplin... joj kak volim tu zenu... zakon... da i zbog ljudova u plavom, zamolila bih svu decu koja su me vidjala dok sam otisla od domeka da mi se ne javljaju bar neko vrieme dok se sve ovo ne smiri... jer vec spomenuti ljudovi u plavom pokusavaju saznati di i s kim sam sve bila... jer im na njihovu zalost nisam rekla njima korisne informacije... odnosno ono sto sam im rekla ne zvuci im bas uvjerljivo... ja nisam kriva zbog tog kaj oni neveruju da sam bila solo svih 7 dana i da sam se klosarila po ulici i sleepala napodu... tak da... ma ko ih fuka... nitko - zato i jesu takvi... da... no dobro dosta o tim glupostima... evo jedna pesmica od janice joplin... "I Need a Man to Love" Whoa, I need a man to love me. Don’t you understand me, baby ? Why, I need a man to love. I gotta find him, I gotta have him like the air I breathe. One lovin’ man to understand can’t be too much to need. You know it Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be this loneliness Baby, surrounding me. No, no, know it just can’t be No it just can’t be There’s got to be some kind of answer. No it just can’t be And everywhere I look, there’s none around No it just can’t be Whoa, it can’t be No it just can’t be, oh no! Whoa, hear me now. Whoa, won’t you let me hold you ? Honey, just close your eyes. Whoa, won’t you let me hold you, dear ? I want to just put my arms around ya, like the circles going ‘round the sun. Let me hold you daddy, at least until the morning comes. Because it Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be this loneliness Baby, surrounding me. No, no, no it just can’t be. No it just can’t be Oh, baby, baby, baby, baby, just can’t be. No, no, no No it just can’t be And why can’t anyone ever tell me, now ? No it just can’t be I wake up one morning, I realize No it just can’t be Whoa, it can’t be. No it just can’t be Now go! Whoa, I need a man to love me Oh, maybe you can help me, please. Why, I need a man to love. But I believe that someday and somehow it’s bound to come along Because when all my dreams and all my plans just cannot turn out wrong. You know it Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be now Oh no Can’t be just loneliness Baby, surrounding me No, no, no, it just can’t be No it just can’t be Oh, baby, baby, baby, baby, it just can’t be No it just can’t be And who could be foolin’ me ? No it just can’t be I’ve got all this happiness No it just can’t be Come, come, come on, come on, come on, and help me now. No it just can’t be Please, can’t you hear my cry ? No it just can’t be Whoa, help ...  |
vucicu s rokova koja podrzava mcdonalds!
