doma report

da, imam 13minuta da se skinem...
s kompa...
neznam zaš...
tak sam odlučila...
htjela bih napisati nešto o markiranju...
da...
svi markiramo...
il bar mi normalni...
ovi ostali me ni nezanimaju...
sprdac...
ali dali je to zaista potrebno?
jeste li se upitali dali nam to treba?
al zaista upitali treba li nam to?

dragi prijatelji i ovi ostali koji to žele biti al im nedam jer smrde, odgovor je jasan - dakako da DA!

danas me to cijeli dan muci i opet sam uplakana!
zašto ljudi vole biti zlobni prema drugima?
gdje je nestala ljubav?
gdje je nestao Jura?!

zato sam uplakana opet...zato moji dragi čitatelji...jer mi je brat bijelac!

da hoću evo vec ulazim u kupaonicu...idem...hoću...ja to mogu!!!!

uobicajena dosada i trulez...
al uzivajmo u tome!


da...
danas se probudih ujutro i svatih da imam 2 zelje!

JEDAN TOCKA
zelim dred!
da...
jedan ili dva a moze i tri...
treba mi jos bar jedan...
ja sam jako sretna kad dobijem novi dred!
al jedan onak lijepi...
umjetno nastali...

ako ga dobijem mozda prestanem biti uplakano dete

DVA TOCKA
zelim ovog tipa

da...
jucer ga vidjeh i zelim ga...

al ok...ak ne, onda bi bar svog muzjaka T


no da,
ak netko zna radit dred il zna netkog ko zna radit il da....nek mi se javi i ispuni mi prvu zelju....
ak netko zna onog tipca sa slike nek mi se takodjer javi i ispuni drugu zelju...
da i ak mi netko susretne muzjaka T nek ga pozdravi...

ja jako volim dok mi se zelje ispune...
a do tad cu i dalje biti uplakano dete...






da i jos sam nes

hodam ulicom, slusajuci kisu.
iza mene ostaju samo krvave ruke,
koje skrivaju nase uspomene u kostima prstiju
i zauvijek ih brisu.
oko mene sive zgrade prestraseno se njišu,
i dozivaju vjetar da ih sakrije
u svijetle kutove svojih sjena,
gdje moje rijeci ovu prozsku pesam
u tvoje srce pisu.

gusti dim cigarete vodi me u beskraj
gdje nestaju tvoji obrisi...
tvoje bijele ruke zatvorene tamom,
koje cu zauvijek drzati svojima,
dozivaju me tihim glasovima magle
iz koje gusta, crna kosa izlazi
i plete paucinu tisine,
cija me krila guse i odnose...
da nestanem s tobom u daljinu.

pratim tvoje tragove
koji gaze po staklenim kapljicama kise,
i prisjecam se trenutaka u kojima me tvoje ostre rijeci
njezno maze...
urezivajuci svoju vrucu krv u moje
suho...izderano srce.

ali to ce ubrzo nestati.
uz prve zrake sunca,
koje ce ostro probiti prizmu straha...
straha od samoce...
i tvoje sjene ce nestati
s mojim mislima.
daleko,
u nepoznatim uzitcima
koje nismo nikad dozivjeli...

zasto?!
zbog ljubavi...
zbog te rijeci koja me strasljivo bode
tupom svjetloscu,
skrivajuci se na toplome,
u plucima,
gdje se stapa s crnim, gustim dimom...
i radeci tunele,
nestrpljivo grebe krv pokusavajuci naci izlaz...
tamu koja joj nagovjestava moje usne,
koje su sanjale drugaciju stvarnost,
spavajuci na toplini tvoga daha...
koji jos uvijek nevidljivo plovi rijekom...
rijekom sto ju stvara bijela,
hladna kisa,
koja me suši,
svojom blizinom
i grije,
uvlaceci mi miris tebe,
kroz sitne pore moje suhe i krvave duse.

kroz bijele oblake ispletene paucinom
tvojih lazi,
sto su izasle kroz te smedje jame istine,
napokon izlazi kugla!
kugla paucine.
i šalje svoje kristalne ruke prema tebi...
uzimajuci te sa sobom...
i nosi te duboko u svoje grudi...
uzimajuci te od mene
i cuvajuci te na sigurnom,
zauvijek...
u mojim mislima.

mozda jednom opet,
ona ista kristalna kap kise,
nadje se na mom licu,
u mojim ocima...
jer znam da tebe neće biti tu...
nestao si tiho...
nema te više...

evo upravo se dosadjujem doma i trulim...trebala sam posjetit rokov ali su se dogodile neke odredjene fukaone zbog kojih sam zavrsila u ovoj situaciji...i sad misljim na svog mladjeg bracu T i svog muzjaka T koji uzivaju na rokovu bez mene....uzivajte svi...zivot je lep...a s travom je mnogo lepsi....i zato negazite travu nego je pusite!