Marketing
prozska pesam
hodam ulicom, slusajuci kisu.
iza mene ostaju samo krvave ruke,
koje skrivaju nase uspomene u kostima prstiju
i zauvijek ih brisu.
oko mene sive zgrade prestraseno se njišu,
i dozivaju vjetar da ih sakrije
u svijetle kutove svojih sjena,
gdje moje rijeci ovu prozsku pesam
u tvoje srce pisu.
gusti dim cigarete vodi me u beskraj
gdje nestaju tvoji obrisi...
tvoje bijele ruke zatvorene tamom,
koje cu zauvijek drzati svojima,
dozivaju me tihim glasovima magle
iz koje gusta, crna kosa izlazi
i plete paucinu tisine,
cija me krila guse i odnose...
da nestanem s tobom u daljinu.
pratim tvoje tragove
koji gaze po staklenim kapljicama kise,
i prisjecam se trenutaka u kojima me tvoje ostre rijeci
njezno maze...
urezivajuci svoju vrucu krv u moje
suho...izderano srce.
ali to ce ubrzo nestati.
uz prve zrake sunca,
koje ce ostro probiti prizmu straha...
straha od samoce...
i tvoje sjene ce nestati
s mojim mislima.
daleko,
u nepoznatim uzitcima
koje nismo nikad dozivjeli...
zasto?!
zbog ljubavi...
zbog te rijeci koja me strasljivo bode
tupom svjetloscu,
skrivajuci se na toplome,
u plucima,
gdje se stapa s crnim, gustim dimom...
i radeci tunele,
nestrpljivo grebe krv pokusavajuci naci izlaz...
tamu koja joj nagovjestava moje usne,
koje su sanjale drugaciju stvarnost,
spavajuci na toplini tvoga daha...
koji jos uvijek nevidljivo plovi rijekom...
rijekom sto ju stvara bijela,
hladna kisa,
koja me suši,
svojom blizinom
i grije,
uvlaceci mi miris tebe,
kroz sitne pore moje suhe i krvave duse.
kroz bijele oblake ispletene paucinom
tvojih lazi,
sto su izasle kroz te smedje jame istine,
napokon izlazi kugla!
kugla paucine.
i šalje svoje kristalne ruke prema tebi...
uzimajuci te sa sobom...
i nosi te duboko u svoje grudi...
uzimajuci te od mene
i cuvajuci te na sigurnom,
zauvijek...
u mojim mislima.
mozda jednom opet,
ona ista kristalna kap kise,
nadje se na mom licu,
u mojim ocima...
jer znam da tebe neće biti tu...
nestao si tiho...
nema te više...
Post je objavljen 22.10.2006. u 02:55 sati.