Pamtim to kao da je bilo danas
Poznajem dvije vrste ljudi, oni koji su gledali film «Maratonci trče počasni krug» i oni koji nisu. Ja sam se većinom družila sa onom prvom skupinom. Ponekad bi nam u društvo «zalutali» oni iz druge skupine i nije im bila jasna naša potreba da stalno citiramo dijelove filma i cerimo se kao da ga nismo gledali već 7 puta. To je ono što će faliti generaciji rođenoj «nakon izlaska iz mračne Jugoslavije». Falit će im taj humor koji je danas u nekim krugovima nepodoban kao i humor iz filmova poput Ko' to tamo peva ili Balkanski špijun. Ma nema toga u hrvatskim filmovima, pa jedini naš film kojemu sam se nasmijala je davno snimljen i ostao je usamljen u svojoj duhovitosti (Tko pjeva zlo ne misli). Od onda samo snimamo filmove koje nitko ne želi gledati dvaput, a većinu niti jednom. Osim humora novim generacijama falit će i glazba sa dušom. Možda je to bilo drugo vrijeme, ljudi, običaji, ali nema sentiša do onog od Bijelog dugmeta i nema ćeifa u novohrvatskoj estradi kao u pjesmama Zabranjenog pušenja. Ma nisam jugonostalgičarka samo kažem da ću svojem klincu/klinki nastojati pokazati i taj dio svijeta u kojem mu/joj je majka odrastala, a sami će upoznati sve ono nakon '90-te. I dobro i loše...A za mlađe čitateljstvo ovog bloga (a i za starije ako hoćete) prilažem citat kao dokaz tezi o glazbi s dušom...
Kada je babo Atif otiš’o od nas
U ruci mu piva, za reverom značka
FK Sarajeva
Kaz’o je da mu je dosta žene i djece i kuće
I da ga neka nostalgija vuče
I da će se vratit’ kad mu bude ćeif
Mi smo djeca čučali ispod jorgana
Komšiluk vik’o Fatma bona pusti hajvana
Vratit će se on samo da propije sve
Al’ prođe od tad’ 13 bajrama
Babo Atif se ne vrati k nama
Kažu da ga je kod Hadžića satr’o voz
A ja sam uletio u Faćinu raju
Sverc’o kafu bunario po tramvaju
Prodav’o farmerke
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom ’’Vratniku’’
Hajd’ reko...
I fakat kad murija ufati Omera
I ovaj propjeva poslije dva šamara
I reče o raji sve sto zna
Zaboravio je bio sve zajedničke akcije
Zaboravio je bio sve zajedničke derneke
Zaboravio je bio kako sam njega
I onog malog Dragu
Dva put’ spasio od belaja
I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom ’’Vratniku