Ni blizu
ponedjeljak, 12.03.2007.
Četiri mušketirke, 29 and counting...
Završila je "gladna" (doslovno, izgubio sam 8 kg i preneseno) godina. Nadam se da nije prva od sedam. Kakva tužna slika bi bio kad bi pao na 40 kila. Jedna od onih u životu u kojoj odrastete više nego u proteklih deset skupa. I ta "gladna" završila je lijepo. Iznenadi me kad čujem da mladi ljudi pametno govore. Naš novi kapelan Marko jedan je od takvih ljudi. Večernja misa koju redovito drži, iznova mi daje snage za dalje.
Jučerašnji poziv bake Eme i "avansna" čestitka jako me razveselilia, moram nekako naći vremena i skoknuti do nje u Rijeku. Današnji pozivi i čestitke prijatelja isto. Trebat ću ih ovih dana napojiti i nahraniti, vrijeme i mjesto još nije određeno ali nije teško za pogoditi:).
Mama me iznenadila u jutro, teta me nazvala oko 12...
Pitate se što je s mušketirkama? Jučer sam ih vidio nakon mise. Inicijali redom kronološki: M, K, M i A. Nešto su važno pričale i dogovarale se. Nisam ih htio prekidati. Palo mi je na pamet da ih pozovem na sladoled, ali nisam imao snage (zlobnici mogu to čitati kao para). Prošao sam pored njih nabacio smješak i uspio nekako veselo izgovoriti "Bok cure!" Ovaj M, drugi s desna nikako mi ne silazi s pameti i sa srca. Uvijek ga je lijepo vidjeti i čuti. Pravi rođendanski poklon.
Bliži se 14 sati kad sam prije 29 godina tog nedeljnog popodneva 12. 3. 1978. plačući izašao na svijet. Još malo da uživam u posljednjem satima mojih 20-ih godina, između ostalog uz Elvisa i In The Ghetto
