Ni blizu

utorak, 27.03.2007.

Mudra izreka VII

"Malo iskrenosti opasna je stvar, a puno iskrenosti apsolutno je pogubno." Oscar Wilde

To nikada neću naučiti. Biti neiskren, nisam za to programiran.
Proteklih desetak dana dosta je naporno. Direktor je bolestan, tako da sam sam desetak sati dnevno u uredu. Nije baš uvijek ugodno. Danas je gospođa mama imala malu operaciju na glavi. Valjda će sve biti dobro.
Dobra stvar u svemu da se stvari s penzičkim mobitelom odvijaju u pravom smjeru, držite fige da se sve poklopi.

27.03.2007. u 16:40 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 21.03.2007.

Muda izreka VI

"Zaljubljen muškarac je nepotpun dok se ne oženi. A onda je gotov." Zsa Zsa Gabor
Sudeći po njenom iskustvu, jer ih je zgotovila 9, (pardon deveti je još u tijeku) žena zna što govori. Gledajući iz njene perspektive, jasnije mi je i zašto se osjećam nepotpun.

Kratka nadopuna glede mamine prijateljice Marije. To joj je bila 14. operacija i trajala je 10 sati. Ono što je dobro jest da se probudila i da je svo tkivo konačno negativno. Sad predstoji dugotrajan i težak oporavak, novo tkivo treba se primiti i prokrviti. Bože daj joj snage da izdrži.

21.03.2007. u 09:24 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.03.2007.

Sveti Josip, zaručnik

Dok ovo pišem mamina prijateljica Marija ide na 7 ili 8 operaciju na licu. Sve je počelo s malom izraslinom pored nosa koju doktori nisu ozbiljno shvatli, danas joj otvaraju čeljust, nepce, usne, nos joj opet izrekonstruriravaju iz tkiva sa bedra. Jučer se "opraštala" s mamom preko telefona. Što joj prolazi sve kroz glavu, kako se nosi sa strahovima, kako uopće, ako i preživi, bez lica izaći u među ljude. Sam u bolnici bez ikoga svog. Dragi Bože daj joj snage da izdrži.
Moj imenjak, Sveti Josip, zaštitnik hrvatskog naroda, neka isto malo umješa prste u gornju svrhu, a meni neka podari zaručničke kvalitete koje nemam.

19.03.2007. u 09:11 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.03.2007.

Dobri Bog

U srijedu sam eskivirao košarku i otišao na Muvings (Mladi u vjeri i nadi govore srijedom). Naletio sam na odlično predavanje mladog profesora teologije, o dobrom Bogu, patnji nevinih, raju, paklu. Bilo je jako zanimljivo. Teško je sve rečeno sažeti u par rečenica ali pokušat ću.
Prvo je definirano zlo i to u tri kategorije. Metafizčko zlo (strah od smrti), Moralno zlo (izbor koji ljudi imaju, biti dobri ili loši), Fizičko zlo, (Bol i patnja koja je se događa na svijetu a nema direktnog odgovornog na Zemlji). Zatim se pokušao dati odgovor na pitanje: "Kako to da dobri Bog dozvoljava bolesti i patnju nevinih, npr. male djece?" Možemo vjerovati da ljudi nemaju cjelovitu sliku o svemu a Bog ima, i da su odgovori na pitanja o patnji nevinih na onom dijelu slike koju ne vidimo, a da ljubav i povjerenje u Boga su jedino "oružje" u nedostatku "točnih" odgovora.
Postavilo se pitanje: "Zašto Bog nije učinio samo dobre ljude?" Uskračivanjem izbora, uskratio bi ljudima slobodu da biraju i ograničio bi ih. "Da je cijelo vrijeme dan tko bi vidio da zvijezde svijetle". Sinulo mi je, možda jedan mali dio mogućeg odgovora na patnje nevinih (konačnih, nesavršenih bića), na patnju koju nisu izabrali, jest da budu svjetionici za ostale. Bolesnim i nemoćnim mnogi pomažu imaju izbor i počinju činiti dobro, postaju bolji. Bog je uostalom, iako beskonačan i savršen svjesno izabrao, patnju kao put i otkupljenje za sve nas. Možemo reći da je On "najsjajnji svjetionik". Sve u svemu jedna zanimljiva večer.
Možda ću od sada malo više propuštati treninge srijedom:)

Danas sam opet pri dolasku na posao vidio toranj. Ovog puta nisam zaplakao, pojavio mi se smješak na licu, sjetio sam se jedne zgode u kojoj superzgodna cura drži tanjur s klopom namijenjenoj meni, ali mi ne može prići jer se između nas, u hodniku ispriječila kamera i voditelj koji je baš postavljao glupa pitanja nekom glazbenom menageru.
Za promjenu jedno svjetlije i radosnije jutro, neka je više takvih svima.

15.03.2007. u 09:31 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.03.2007.

You are...

Vozim se prema poslu, vidim glupi toranj od toplane i suze mi navru na oči. Jučer navečer ista scena kod prizora udaljene siluete na osvijetljenom prozoru višekatnice. Sam sam na sebe ljut što sam tako pekmezast, što nisam čvršći, odlučniji, aktivniji. Možda se trebalo roditi kao egoistična sirovina sa smislom života ograničenim na ono što možeš obući, pojesti i povaliti?
Jedno znam i sa 29 godina i jednim danom You are... i zato

13.03.2007. u 10:12 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.03.2007.

Četiri mušketirke, 29 and counting...

Završila je "gladna" (doslovno, izgubio sam 8 kg i preneseno) godina. Nadam se da nije prva od sedam. Kakva tužna slika bi bio kad bi pao na 40 kila. Jedna od onih u životu u kojoj odrastete više nego u proteklih deset skupa. I ta "gladna" završila je lijepo. Iznenadi me kad čujem da mladi ljudi pametno govore. Naš novi kapelan Marko jedan je od takvih ljudi. Večernja misa koju redovito drži, iznova mi daje snage za dalje.
Jučerašnji poziv bake Eme i "avansna" čestitka jako me razveselilia, moram nekako naći vremena i skoknuti do nje u Rijeku. Današnji pozivi i čestitke prijatelja isto. Trebat ću ih ovih dana napojiti i nahraniti, vrijeme i mjesto još nije određeno ali nije teško za pogoditi:).
Mama me iznenadila u jutro, teta me nazvala oko 12...
Pitate se što je s mušketirkama? Jučer sam ih vidio nakon mise. Inicijali redom kronološki: M, K, M i A. Nešto su važno pričale i dogovarale se. Nisam ih htio prekidati. Palo mi je na pamet da ih pozovem na sladoled, ali nisam imao snage (zlobnici mogu to čitati kao para). Prošao sam pored njih nabacio smješak i uspio nekako veselo izgovoriti "Bok cure!" Ovaj M, drugi s desna nikako mi ne silazi s pameti i sa srca. Uvijek ga je lijepo vidjeti i čuti. Pravi rođendanski poklon.
Bliži se 14 sati kad sam prije 29 godina tog nedeljnog popodneva 12. 3. 1978. plačući izašao na svijet. Još malo da uživam u posljednjem satima mojih 20-ih godina, između ostalog uz Elvisa i In The Ghetto

12.03.2007. u 11:44 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.03.2007.

23 sata do..

Danas sam sav prebijen. Umoran, pospan malaksao. Jučerašnje nadtrčavanje s klincima iz Ivanića ostavilo je svoje. Evo jedne pjesmice čije riječi će se nadam se za nekoliko godina i na mene odnositi:) mama look a boo boo.
I wonder why nobody don't like me...

11.03.2007. u 15:00 • 0 KomentaraPrint#

petak, 09.03.2007.

...rođendani...

Danas mali Robi ima rođendan. To znači da nema košarkaškog treninga, tj. bit će ali u šariću:). Nekako se tupo i prazno jutros osjećam, za nekoliko dana uslijediti će i moj. Ono što želim ne može se kupiti ni zavrijediti, radost koja me napustila i koju bi htio natrag. Ono ćemu se nadam je iskren osmijeh i stisak ruke, eventualni zagrljaj i pusa bližnjih.
Dragom Robiju SRETAN ROĐENDAN!

09.03.2007. u 12:17 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.03.2007.

Rano buđenje

Volim se probuditi u 5, 6 sati. Obično to bude nakon lijepog sna iz kojeg me trgne stvarnost. Ostanem tako ležati razmišljajući, vagajući buduće postupke, skupljajući snagu za učiniti najteže, a to je ništa. Nemoć koju osjećam je razarajuća, a svaki moj aktivniji postupak čini štetu. Ne preostaje ništa drugo nego ustati, prekrižiti se i krenuti u novi dan. I tako iz jutra u jutro.

08.03.2007. u 09:47 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 07.03.2007.

Miris

Nosić moj davno je slomljen, kasnije su ga alergije prehlada litre i litre kapi uništile do kraja. Tako sam ostao iznenađen nedavnim događajem. Šetajući gradom osjetio sam intenzivan miris parfema i u tom trenu doživio "flashback" u jedno radosnije razdoblje. U glavi su mi se nizale slike skladno uređene sobe, jednog tvrdog, udobnog krevetića, malog jastuka, jedne lijepe samostojeće lampe na kojoj možeš podešavati jačinu svijetla i krevetnog ormarića, prepunog raznoraznih bočica, ručnim satom i sa dva para profesorskih naočala, crnog i tamno zelenog okvira. Napravio sam još par koraka protresao se i vratio u realnost. Čudo kako mozak funkcionira i kako miris može pokrenuti niz sjećanja.

Ostaju samo Tears On My Pillow i to u dvije verzije prva od Little Anthony and the Imperials a druga od Kylie Minogue.

07.03.2007. u 14:12 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 06.03.2007.

Mudra izreka V

"Da ljudi doista vole raditi, još bismo orali ralom i nosili terete na vlastitim leđima."
Sigurno postoje iznimke. Jedna od njih je i gospodin M. P. (27) koji se netom zaposlio i koji stvarno, voli raditi ako ništa drugo onda radi rada samog. Ja priznajem iako ne volim raditi, radim a da ne moram biti plaćen za to. Još i više, plaćam da bi radio, malo je takvih. Sv. Josip radnik sigurno se ponosi sa mnom :).
Za prave radnike slijedi pjesmica Donne Summer She Works Hard For The Money. A za sve one malobrojne koji vole novce i/ili zgodne pametne, cure koje su odgonetnule bit života slijede Pare, Pare, Pare.

06.03.2007. u 13:11 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.03.2007.

Striček što znači...?

Striček, koja titula? Kad sam postao jedan?
Odlučio sam danas uzeti mali predah, prošetao sam gradom. Prizor jebivjetara u skupim naočalama kako ispijaju kavu hvatajući sunce, nije baš inspirirajući te sam se vratio uzeo loptu, i otišao na susjedno školsko igralište. (Iskorištavam malu prednost što radim u centru i nemam nikog tko mi puše za vrat i mjeri išto sam kako i kada napravio.)
Na igralištu 4, 5 klinki od kojih jedna šefica, drži papir i nešto sumnjičavo gleda i mjeri. Nakon što je prevladala strah od moje neobrijane pojave, zatrpala me s pitanjima: "Striček što znači utabani šljunak?", pokazujući na papiru i nacrt kuće taj pojam, " A zašto na školskom zidu piše grana a tu leži jedna?" ...
Puno konspirativno sumjičavih pitanja na koja sam ja uporno odgovarao. Uvjerio sam ih da će njihovo igralište ostati tu gdje je te sam nastavio s terapijskim šutiranjem slobodnjaka. (Trebao sam se iskupiti za dva jučerašnja promašaja). Ubrzo mi prilazi mi klinac, njihv razredni kolega i poskrivečki me pita: "Striček a što cure rade i što im je to na papiru?". Ta sramežljivost i strah od cura, zajedno s dječakovom primisli da cure stvarno nešto zanimljivo i interesanto rade, dobro me nasmijala. Sve me to podsjetilo na to kakav sam bio kao klinac i kakav ponekad još jesam.
Uskoro je učiteljica zavikala: TREEEEEEEĆI A U RAZRED!!!
Skoro sam se uputio za njima, kad sam se sjetio da sam ja 3. b i još jedan detaljčić, da je prošlo samo 20 godina kad sam bio trečašić.
Razveselili su me klinci i malo rastjerali tmurne životne oblake (budućnost, posao, cura/žena, smisao svega...) koji se lagano, ali s neviđenom upornošću nadvijaju nad mojom sve sijeđom i proćelavijom glavom. Sama komunikacija s bezbrižnim veselim klincima me zarazila s malo njihova vedra duha. Nadam se da će me njihov duh držati neko vrijeme.

Dosta je vremena već prošlo. Striček Josip mora nešto još danas i napraviti. Za kraj jedna pjesmica You're The one that I want za jednu posebnu tetu:)

05.03.2007. u 15:44 • 1 KomentaraPrint#

subota, 03.03.2007.

Probudim se...

i što vidim Sedmorica veličanstvenih na TV-u. Film koji sam bezbroj puta gledao i koji uvijek mogu ispočetka gledati. Koja ekipa: Yul Brynner, Steve McQueen, Charles Bronson, James Coburn, Horst Buchholz, Brad Dexter, Robert Vaughn i Eli Wallach u ulozi Calvere. Koji dečki. Sad nagradno pitanje. Da li bi se od svih njih mogao skombinrati idealni muškarac s kojim bi svaka žena mogla biti zadovoljna? ( Pri tome ne mislim na očitie odgovore DA, jer su većina danas mrtvi a umrli su bogati:) i na NE jer se bave rizičnim poslom u kojem nema kontinuiranih prihoda:)).
Pogledajte ih u akciji to su bili pravi glumci, a ne ovi današnji.

Da nebi rekli da sam totalno anakron, jučer na večer o sam bacio pogled na snimku Brit Awards. Među užasnim sranjem i preseravanjem za uho mi je zapela jedna pevaljka imenom Amy Winehouse. "Vesela cura" bar na prvi pogled lijepog dubokog glasa. Poslušajte Rehab i You Know I'm No Good

03.03.2007. u 11:29 • 2 KomentaraPrint#

petak, 02.03.2007.

30 ožujaka u mom životu

Stari bloger. Ne bi se reklo, kad ga se vidi obrijanog, a tek kad zine i počne pričati, klinjo jedan. Ali zato kad potrči ili skoči odaje dojam pedesetogodišnjaka s kroničnim išijasom. U prosjeku tu negdje, taman trideset. (Nisam uzeo u obzir afinitet prema glazbi koju odabiram jer bi ona "malo" digla prosjek)
Predmet želja i snova mnogih ali još neuhvaćen:). Baca još jedan mamac u vidu pjesmice Baby I Need Your Loving od The Four Tops namijenjene...

02.03.2007. u 11:38 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.03.2007.

Na brzinu...

Da ne iznevjerim brojne posjetioce. Puno posla, puno posla rekao bi L. Š. godina 29.

Pronađoh mlađahne Sonny & Cher kako pjevaju pesmicu I Got You Babe. Posebno mi je za uho zapeo stih:

They say our love won't pay the rent
Before it's earned, our money's all been spent
I guess that's so, we don't have a pot
But at least I'm sure of all the things we got

Dok sam ih gledao pomislio sam kao bi izgledao duet sa mnom i tko bi to mogao kompezirati moj izgled i revanje:)


01.03.2007. u 14:45 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2013 (1)
Veljača 2011 (1)
Studeni 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (16)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Kad ne znate što više čitati na netu, možda vam da neku dobru ideju.

Linkovi

nba.blog.hr
tribute2nique.net
recisvima.com
clinteastwood.net
pointless.mojblog.hr

Samo dobre stvari

Ukoliko koji link ne radi javite da ga zamjenim.
You've Lost That Lovin' Feelin'
Morning Has Broken
Something's Gotten Hold of My Heart
Always on my mind
Unchained Melody
Rhythm of the Rain
In The Ghetto
No Milk Today
House Of The Rising Sun


****Gost dobrogmareka broj****