dnevniknestajanja

nedjelja, 29.11.2009.

Duhovi prošlosti

Čitajući knjigu Margaret Atwood Moral Disorder (u prijevodu Aleksandre Čabraja, Moralni poremećaj, Laguna, Beograd, 2009.) suočavam se s otvaranjem najtamnijih škrinja i puštanjem demona prošlosti iz ormara privatne povijesti. Djelo sastavljeno od jedanaest proznih cjelina, povezanih pripovjedačicom-protagonisticom, tvori - uvjetno rečeno – rahlo tkivo romana.
Prožimanje intuicije i spisateljske inteligencije poznate iz prethodnih djela Atwoodove, rezultira knjigom kakvu u prostoru suvremene literature nije tako lako pronaći u zakutku domaće proze. A mogućnosti autobiografskoga iskaza daleko su od iscrpljenja.
Moralni poremećaj primjer je kako između sentimentalnih kič ispovijesti sa top lista Pola ure kulture i skandaliziranja razotkrivanjem uznojenih plahti spavaće sobe (vidi: La vie sexuelle de Catherine M.) postoji nepregledno polje mogućnosti.
Daleko od svake banalnosti, čitalački tako okrepljujuće.