Krizma 2009.

Novi Duhovi

Uvijek kad se govori o sakramentu krizme spominje se izraz - novi Duhovi. To je danas rekao i würzburški biskup u miru Paul-Werner Scheele u mjestu Eisingen na početku svete mise pod kojom je krizma 50-tak mladih kršćana iz mjesta Eisingen, Waldbrunn, Kist i Reichenberg.


Biskup u miru Paul-Werner Scheele. Preuzeto sa stranice http://images.kirchenserver.net


Lijepo je opet doživjeti krizmu u mjesnoj crkvi, koja se zbog roditelja i gostiju cijela popuni. Prošle godine je mjesto Reichenberg svoju krizmu slavilo u würzburškoj katedrali, što je do sada dugo bila tradicija. Kao argumente tome navodio se odnos koji krizmanici dobivaju prema biskupu u biskupskoj katedrali, svečanost same biskupove svete mise i katedralnog zbora, te jedinstvena mogućnost da ministranti ministriraju u katedrali.

Biskup Paul-Werner je istaknuo kako mu je draže imat krizmu u nekom manjem mjestu jer je to događaj za cijelu župnu zajednicu, a u katedralu se uvijek može doći u posjet. On je danas već imao jednu krizmu u jutarnjim satima, mi smo našu misu započeli u 10.45 sati.

Biskup je vrlo jednostavno propovijedao govoreći na početku kako se krizmanici ne trebaju bojati izreći svoje ime kad dođu pred biskupa. Ovdje je običaj da sami krizmanici kažu biskupu svoje ime i onda ih on krizma. Naglasio je kako je ime znak identiteta i svaki krizmanik sada u svoje ime prihvaća vjeru. Potom je govorio i o važnosti zajedništva, govoreći kako je važno biti dio momčadi kao i u nogometu.

Za vrijeme ručka, na kojem sam ostao s njim i s mjesnim župnikom Jelonekom, te s još nekoliko gostiju, biskup je pričao o svojoj aktivnosti u ekumenskom dijalogu. Spomenuo je da ga je i vatikanski kardinal Kasper angažirao u radu Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana. O odlukama i sjednicama ovog vijeća sam do sada samo učio na fakultetu ili čitao u novinama, a sad sam, igrom slučaja, upoznao jednog od sudionika. Jako sam se iznenadio kad sam pomislio na to. Čini mi se kao da su ta slova sa papira odjednom oživjela jer sam upoznao osobu koje je stvarno sudjelovala u tome svemu.

Na povratku kući imao sam čast voziti se s biskupom i njegovim đakonom koji je ujedno i vozač. Pošto sam još na štakama zbog operacije koljena dopustili su mi sjediti na suvozačevom mjestu, dok je biskup sjeo odozada. Eto, još jedna čast u ovom danu.