Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Danas sam po prvi put krstio!

Za vrijeme današnje svete mise u Reichenbergu krstio sam maloga Franza Karla Josefa Köck. Misa je započela tako što su ministranti u procesiji otišli do oltara, a ja sam ostao na ulazu u crkvu gdje su me čekali roditelji Köck s malim Franzom i njegov kum.

Tu sam započeo slavlje krštenja u razgovoru s roditeljima i pitanjem što žele od Crkve. Odgovorili su: krštenje. Potom sam se uputio k oltaru gdje sam započeo slavlje svete mise, a oni su sjeli na svoje mjesto. Nakon propovijedi smo nastavili krštenje uz krstionicu koja se nalazi na dnu crkve.

Kako je bilo neobično zazvati Božje ime i snagom Duha Svetoga započeti jedan novi život u tom djetetu; vidljivim znakovima činiti nešto nevidljivo. Znam da to već činim u svetoj misi, kroz vidljive čine zazivam nevidljivog Boga, ali ovo krštenje me je posebno potaknulo na ovakvo razmišljanje.

Sjetio sam se profesora s fakulteta koji je govorio - svaki sakrament je slavlje. Upravo to obilježje sakramenta mi se najdublje usadilo u pamćenje. Slavlje!