Godišnjica đakonata

Prva godišnjica đakonata

Jutros me nazvao tata kako bi mi čestitao prvu godišnjicu đakonskog ređenja. A par minuta prije toga mi je poslao i mail. On jednostavno voli obljetnice i valjda sam od njega nasljedio gen za slavlja. Uvijek se kod nas nešto slavi.

Makar sam u međuvremenu već zaređen za svećenika, đakonski red je i dalje tu. Nije izbrisan. Grčka riječ diakonia znači služenje, i zato su mi neki svećenici već rekli, da nakon svećeničkog ređenja ne zaboravim nastaviti biti i đakon, nastaviti služiti. Nadam se da neću to zanemariti.

I njemački brat bogoslov Andreas mi je čestitao godišnjicu, makar je od nas trojice ređenika, samo jedan još uvijek đakon. Nas druga svojica smo već svećenici. Đakon je još uvijek brat Mariusz koji je sada u Keiserslauternu, a zaređeni svećenik Pascal se vratio u Švicarsku i sad je u Friebourgu.

Tko zna kad ćemo se opet naći zajedno. Zadnji puta smo se vidjeli na Pascalovom ređenju u Švicarskoj.