Ispunjen dan

"Bipser" iliti dojavljivač

Sprovod brata Kamila Wenzel

Ponekad se čudim kako neki dani jednostavno mogu biti potpuno ispunjeni. Jučer ujutro sam nastavio svoju službu pripremanja doručka, te sam se zato probudio već u pet sati. Da! U Pet. Nisam nikad do sada tri puta za redom ustajao tako rano. A očito je došlo vrijeme i za to.

Poslije jutarnje molitve i mise, već u osam sam bio dežuran za ispovijedanje. Pa sve do dvanaest sati. Kao ispovijednik sam dobio mali aparat "bipser" iliti dojavljivač. Naime, kad netko od vjernika želi ispovijed ona može na ulazu u kapelicu stisnuti zvono koje aktivira moj "bipser" te ja znam da me netko treba. I tako onda ne moram biti sva četiri sata ne jednom mjestu. Zanimljivo, zar ne? Samo je pitanje koliko daleko mogu (smijem) otići.

U međuvremenu je bila pogrebna misa za brata Kamila. Skupila su se braća iz drugih samostana u Njemačkoj, rodbina i prijetelji. Već u 12.45 sati je bio pogreb na gradskom groblju. Upravo tamo gdje smo bili neki dan na Svisvete (pogledaj dva teksta prije ovoga).

Došao je red i da naučim bolje pjevati. Sad već redovito srijedom dolazi nam u goste jedan profesionalni glazbeni s kojim onda bogoslovi pojedinačno vježbaju pjevanje. I ja sam se priključio da malo poradim na tome. Mojih pola sata je bilo od pola četiri do četiri. Petnaest minuta kasnije je počeo seminar iz pastoralne teologije o "Krativnim pastoralnim mjestima". Bilo je zanimljivo razmišljati o četiri pojma koja nam je profesor predložio: radost, nada, tuga i strah, te potražiti gdje u Bibliji možemo naići na događaje koji nas povezuju s ovim pojmovima i kako onda te događaje upriličiti, približiti današnjim vjernicima.

Ja i kolegica smo dobili pojam nadu. Izabrali smo odlomak iz Evanđelja po Marku 5,24b-34 gdje je Isus izliječio ženu koja je bolovala od krvarenja. Ona je puna nade pristupila Isusu, jer je mislila ako se samo dotakne njegovih haljina da će ozdraviti. Nada joj se ispunila, a Isus je želi i osobno vidjeti. Mnogi su se gurali oko njega, ali on traži da baš nju vidi. Razmišljajući kako ovaj događaj kreativno uprizoriti u pastoralu sjetili smo se da su ovdje u Würzburgu redovnici augustinci uz svoj samostan otvorili "Trgovinu razgovora". U njoj može svatko jednostavno i besplatno doći na razgovor i potražiti savjet. To na neki način pruža ljudima nadu, da bar nekog ima tko ih može saslušati. Ja sam nadodao kako je ovaj opisani događaj sličan sakramentu ispovijedi - iako svi dolazimo zajedno na misu, na ispovijed idemo pojedinačno. Baš kao ovu ženu Isus nas želi pojedinačno, osobno susresti, vidjeti nas i izliječiti.

Poslije seminara sam se vratio u samostan na krunicu, nakon koje je odmah slijedila večera i potom večernja molitva. Bogoslovi su me pozvali da dođem gledati film s njima. Večeras je u igri bio "Hanckok" kojeg smo s puno smijeha pogledali i iskomentirali.

I tako je došla večer i bježanje u krevet na spavanje, jer sam danas opet morao ustati u pet da bi pripremio doručak braći. A i sutra ću isto tako, zato ponovno bježim...