Još jedan dan je prošao...

ponedjeljak, 13.10.2008.

Bože, hvala ti!

Mislio sam kako ni danas neću ništa zapisati, no pretkraj dana su se počele događati zanimljive stvari. Jučer je bila nedjelja, te sam imao misu u Reichenbergu. Na vrijeme sam stigao i sve je prošlo sasvim uredu. Na kraju sam zamolio ministrante (zapravo ministrantice) da napravimo malo liturgijsku probu kako bih ja naučio njihov način služenja kod svete mise. Inače, svaka župa i svaka grupa ministranata obavlja neke čine na svoj način. Ponekad je to uvjetovano zbog same crkve i veličine prezbiterija. Ako ima više mjesta može se više toga učiniti. I mislim da je lakše meni da se njima prilagodim, a i malo sam ih nasmijao pokušavajući skužiti što sve moram raditi i jer su oni meni pokazivali, a ne ja njima.

Nakon mise sam se požurio natrag u Würzburg kako bi stigao barem na kraj mise u Hrvatskoj katoličkoj misiji (HKM). Uspio sam stići i malo pozdraviti ljude. Poznajem ih već od prije jer sam prošlu zimu i proljeće proveo ovdje, ali sad zbog drugih dužnosti više ne stižem na tu misu. Popodne su se opet neke mame našle zajedno i okupile su oko sebe 15-tak djece, te su održali pjevačku probu za ovogodišnje Nikolinje. Proba je bila u prostorijama HKM, pa sam im se malo pridružio. Djeci sam donio jednu veliku bombonjeru. :-)

Navečer sam opet bio u Reichenbergu gdje smo zajedno molili krunicu u klanjanju pred Presvetim. U gradu sam sreo kolegicu koja isto studira teologiju. Hrvatica je, pa smo malo popričali. I tako je prošla nedjelja.

Danas sam pak bio sam neki izvan sebe. Te sve stvari od jučer su mi nekako lijepo sijele, tako da sam skroz svjež započeo dan. No, zapravo sam postao zamišljen. Neki osjećaji su me vukli na sve strane, pa se nisam uspio pravo orijentirati. Jutro sam sudjelovao na svojem prvom samostanskom kapitulu. Govorilo se o uređenju samostanskog parkirališta, o bolesnoj braći i o još nekoliko sitnica. Čini se dugo (dva i pol sata) i dosadno, ali je bilo lijepo osjetiti da pripadam zajednici i da se uvažava i moje mišljenje. Bio sam važan!

Jedan zaručnički par iz Reichenberga mi se mailom javio kako bi željeli obaviti razgovor o vjenčanju, pa sam onda s p. Leom dogovarao što ćemo i kako. To će mi biti prvi zaručnički razgovor. I još k tome na njemačkom.

Neka čudna potištenos mi se nastavila cijelo popodne, pa sam malo prošetao do starog mosta i gledao rijeku Mainu kako teče. Lijepo je vratiti se prirodi, slušati šum vode koja me podsjeća na naše morske Jadranske obale. Bilo je sunčano i lijepo vrijeme. Baš za opustiti se.

Došla je i večer, prošle su i molitve, a ja sam pomalo već mislio u miru ranije na spavanje, onako još uvijek potišten. Pitao sam se što mi je i što to treba značiti. Pitanje sam stavio pred Boga, da vidim hoće li mi dati neki odgovor. A onda me je nazvao Indijac brat Thomas i rekao da će mi doći malo u sobu. On je na gornjem katu u bogosloviji. I tako je došao i pokušao zaliječiti moju potištenost. Na kraju me povukao sa sobom na kat, na rekreaciju - druženje s bogoslovima. I to me uistinu oraspoložilo. Raspričali smo se o nekim teološkim temama i postalo je zanimljivo. Brat Andreas je govorio o seminaru iz kanonskog prava koji je pohađao danas (inače danas su započela predavanja na würzburškom fakultetu) i zainteresirao me za tog profesora. Možda se priključim tom seminaru. To mi je maknulo jedan kamen sa srca, jer još ne znam što će izići iz mojeg razgovora s profesorom kod kojeg pišem doktorat, a razgovor smo zakazali tek za sljedeći utorak.

I ostala mi je samo da još izmolim krunicu pred spavanje. Pošao sam u kapelicu i tamo me pred kraj molitve našao brat Gerhard. On je već stariji svećenik, rekao bih da ima preko 60 godina. Povjerio mi se rekavši da želi osnovati Vojsku Bezgrešne i konačno pokrenuti karizmu sv. Maksimilijana Kolbea u Njemačkoj. Pitao me koliko sam ja s time upoznat, a kad sam rekao da je kod nas to već pokrenuto, klimnuo je zadovoljno glavom. Bar mi se tako čini.

I eto, pred kraj dana, Gospa me potaknula da se trgnem, da uvidim koliko ima još posla, a ja se prepuštam potištenosti. Stariji svećenik mi govori kako želi pokrenuti velike stvari i da računa na nas mlađe. Velike su to riječi i želje, i osjećam u njima snagu i poticaj. Nadam se da ćeš nas, Bože, blagosloviti i usmjeriti pravim putem.

Evo i moje jučerašnje propovijedi:

12.10.2008. - 28. Sonntag im Jahrekreis, Jahre A


Liebe Brüder und Schwestern!
Jesus spricht wieder vom Himmelreich. Das ist von Anfang an sein Job – das Himmelreich zu verkünden. In Matthäus Evangelium lesen wir: „Von da an begann Jesus zu verkünden: Kehrt um! Denn das Himmelreich ist nahe.” Das ist das Zentrum aller Evangelien. Das ist der Mittelpunkt des Lebens Jesu. Das soll der Mittelpunkt unseres Lebens sein. Das Himmelreich!

Aber was ist das Himmelreich? Vielleicht haben wir schon einige Antworte für diese Frage. Wir sagen, dass Himmelreich ist im Himmel und wir kommen dorthin, wenn wir gestorben sind. Oder, das Himmelreich ist, wenn wir mit Gott sind. Aber wie groß ist Himmelreich? Wie breit? Wie hoch? Wie viel Menschen werden dort kommen? Oder, warum gehen wie dorthin? Was können wir dort sehen? Für diese Fragen haben wir keine automatischen und einfachen Antworten.

Die alten Israeliten, die in Jesu Zeit und noch vor ihm gelebt haben, dachten, dass das Himmelreich ihr Königreich Israel ist, weil Gott den König David erwählt hat. Sie haben dem Gott den Tempel in Jerusalem gebaut und Gott war in diesem Tempel. Aber ihr Königreich hat nicht die lange Zeit gedauert. Sie haben gegen Gott gesündigt und er hat andere Völker geschickt, ihr Königreich zu zerstören. Von dieser Erfahrung haben sie gelernt, dass das Himmelreich nicht auf der Erde möglich ist.

Wir haben noch ein Beispiel mit Pharisäern und Schriftgelehrten. Sie haben gedacht, dass sie das ganze Gesetz, alle Regeln, die in dem Alten Testament stehen, erfüllen müssen und dann wird das Himmelreich kommen. Aber, das war auch nicht genug.

Jesu sagt etwas anderes: „Mit dem Himmelreich ist es wie mit einem König, der die Hochzeit seines Sohnes vorbereitete.“ Etwas Ähnliches sagt auch der Prophet Jesaja in der ersten Lesung: “An jenem Tag wird der Herr der Heere auf diesem Berg - dem Zion - für alle Völker ein Festmahl geben mit den feinsten Speisen, ein Gelage mit erlesenen Weinen, mit den besten und feinsten Speisen, mit besten, erlesenen Weinen.“

Das Himmelreich ist wie ein Festmahl oder eine Hochzeit. Das ist nicht schwer zu verstehen. Was machen wir bei einem Festmahl? Wir singen und scherzen. Wir trinken etwas Gutes und essen leckeres Essen. Wir sind froh und denken nicht über Problemen oder unseren alttägliches Job. Bei einem Festmahl sind alle gleich und alle sitzen zusammen. Und bei Hochzeit sind wir besonders froh, wegen des jungen Ehepaares, das in große Liebe ist. Und wir möchten Anteil an dieser Freude und Fröhlichkeit haben.

Es ist gleich mit dem Himmelreich. Gott bereitet das Festmahl seines Sohnes Jesus vor. Er ruft uns alle. Wie der Prophet Jesaja geschrieben hat: „für alle Völker“. Und wir müssen nicht lange warten, weil das Himmelreich nicht weit von uns ist. „Denn das Himmelreich ist nahe.”, sagt Jesus. Wie wissen wir das? Es ist noch geschrieben: „Gott, der Herr, wischt die Tränen ab von jedem Gesicht. Auf der ganzen Erde nimmt er von seinem Volk die Schande hinweg. Ja, der Herr hat gesprochen.”

Wenn wir die Tränen vom Gesicht unserer Nächsten abwischen, dann ist das Himmelreich da. Wenn wir von unserer Nächsten die Schande hinweg nehmen und anderen Menschen helfen, wenn sie schwach sind, dann ist das Himmelreich da. Wenn wir unser Leben für anderen geben, wie das Jesus auf dem Kreuz gemacht hat, dann ist das Himmelreich uns nahe.
Das Himmelreich hat mit Jesus begonnen. Wir müssen nicht mehr warten, oder erst gestorben sein, dass wir in das Himmelreich eintreten können. Das Himmelreich beginnt schon in der Eucharistie, an diesem Altar, wo wir uns mit Jesus schon treffen. Hier beginnt schon Vaters Festmahl, zu wem wir alle eingeladen sind.
Und mit Paulus, kann ich am Ende sagen: „Mein Gott aber wird euch durch Christus Jesus alles, was ihr nötig habt, aus dem Reichtum seiner Herrlichkeit schenken. Unserem Gott und Vater sei die Ehre in alle Ewigkeit! Amen.“

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.