sv. Franjo

Naslikao Zvonimir Penava

Došao je i blagdan sv. Franje.

Kako sam jučer bio na onom sastanku sa župnikom, kod kojeg ću biti na ispomoći, tako nisam stigao sudjelovati u obredu preminuća sv. Franje. To je obred u kojem se sjećamo njegovih zadnjih trenutaka života, okruženosti s braćom, i njegovih zadnjih riječi. S tim obredom obično počinje slavlje blagdana sv. Franje.

Danas sam se priključio svetoj misi u 8.30 sati koju je vodio o. Richard. Nije bilo jako puno ljudi. Čitao sam evanđelje i molitvu vjernika na njemačkom. Pomalo se navikavam na to.

Zanimljivo je da sam baš danas povirio u svoj poštanski pretinac i našao jedno pismo. Stigla mi je pozivnica od s. Kolete, klarise. On je Hrvatica, ali se prije nekoliko godina priključila jednom njemačkom samostanu ovdje u blizini. Slučajno sam s nekim svećenicima prije više do pola godine bio kod nje u posjeti. Sad mi javlja da će imati i službenu proslavu prelaska u taj njemački samostan, pa me poziva. Nadam se da ću moći doći.

Samo nekoliko sati poslije javila mi se SMS-om jedna sestra klarisa iz zagrebačkih Mikulića. Samo mi je čestitala blagdan našeg sv. Franje. Mene je razveselilo to što me se sjetila. Javio sam joj vijest o s. Koleti, pa se i ona razveselila da je bar netko ostao s njom u kontaktu, pošto one kao klarise koje žive u zatvorenom samostanu ne mogu često i puno komunicirati s ljudima izvan samostana.

Ostatak dana sam se useljavao u novu sobu, malo je razmještao i k tome napisao svoju propovijed na njemačkom. Dao sam je o. Leu na korekturu.

Navečer smo, nakon večernje molitve imali zajedničko druženje u samostanskoj blagovaonici. Ponio sam svoj laptop i prikazivao slike sa svoje mlade mise. Malo su me zafrkavali i smijali se, ali vjerujem da im je uglavnom bilo drago. Mislim da je uredu malo animirati ta naša druženja da ne ispadne da samo sjedimo i pričamo. Meni je bilo lijepo.