Njemačka

Preuzeto s http://www.weltkarte.com

Eto mene konačno natrag u Njemačkoj.

Nakon dvanaestosatne vožnje vlakom preko Münchena, stigao sam u Würzburg. Taman je počela sveta misa pod kojom je brat Andreas položio svoje svečane zavjete. I on je postao punopravni član našeg Reda. Jako se iznenadio kad sam mu kod pružanja mira pružio ruku, jer me nije vidio na početku mise. I druge sam iznenadio svojim dolaskom. He-he.

Jučer mi se telefonski javio kapetan Tomislav Benić s broda sv. Nikola u vlasništvu Dunavske plovidbe. Taman su u prolazu kroz Würzburg, pa bi se mogli sresti. Već nekoliko mjeseci, od kad sam čuo da oni ovuda plove, dogovaramo taj susret. I tako sam danas požurio s ručka do njih. Zamolio sam jednog starog lađara da me autom odveze do njihovog pristaništa, a pridružio nam se i župnik Hrvatske katoličke misije. Uglavnom, ljudima, njima dvojici na brodu, je bilo jako drago što smo ih posjetili. To je prvi brod koji ovim vodama Reine i Maine plove pod hrvatskom zastavom. Lijepo smo porazgovarali i fotografirali se za uspomenu.

Vrativši se natrag u samostan pošao sam s njemačkim provincijalom na sastanak s župnikom kojem ću pomagati na župi. Uz svoj rad na doktoratu bit ću angažiran i u jednoj maloj filijali, ovdje među Nijemcima. Razgovor je potrajao tri sata jer je župnik točno, točku po točku želio znati što ću i kako raditi. A ja još umoran od puta, a sve na njemačkom. No, uglavnom je bilo veselo jer je s nama bio još jedan svećenik i gospođa koja vodi administraciju. Uspio sam ih uglavnom razumijeti i nasmijati se koji put s njima. Dakle, u nedjelju me čeka prva sveta misa u novoj župi i propovijed na njemačkom. Huh!!!

I za kraj, nakon kolača od luka i mladog vina što su mi roditelji brata Andreasa servirali, sreo sam na samostanskom hodniku brata Siriaca iz Indije, pa smo malo pričali na engleskom koji mi se sve više mješa s njemačkim. Strašno! Ali njemu je bilo drago malo pričati na engleskom. Ima onaj smješan indijski naglasak, kao onaj Indijac u Simpsonima.

A sad na prvo spavanje u novoj sobi. Više nisam u klerikatu gdje sam bio kao bogoslov, već sam sada u samostanu, kat niže. Eto.

Sad sam se sjetio da sam sve ovo doživio i proživio baš danas, na dan ujedinjenja Njemačke. Prošlo je točno 18 godina od tog događaja. A prije pet godina sam bio u Švicarskoj baš na dan njihove nezavisnosti 1.8. Vidiš, nešto se blagdani lijepe za mene.