Zdenkov kulturni kombi

ponekad eto popijem Tomislav

ponekad eto popijem Tomislav
u birtiji bez vidljivo istaknutog naziva
uz autobusnu stanicu čije ime ne znam
mada svakog jutra kupujem kartu za nju
„do Kauflanda, molim!“ – govorim
i ponekad, nerijetko, pomislim
kako bi se dala dići dobra lova
ako stanice prodamo stranim investitorima
da dobiju imena značajnih brendova

ponekad eto popijem Tomislav
jer sam zakasnio na prethodni autobus
a nemam gdje drugdje ubiti vrijeme
u ovoj pripizdini do koje hodam
jer je karta četiri kune
jeftinija nego do iduće stanice
pri tome uopće ne isključujem mogućnost
da ponekad i namjerno kasnim

ponekad eto popijem Tomislav
i poželim zapisati memento o tome
nakon godina nošenja notesa
danas su jedini papiri računi i karte
te se osjećam pomalo glupo
dok u autobusu vadim laptop
upisujem lozinku „Izzy23ie“
(moram je mijenjati svaki mjesec)
da bih zapisao priču o tome

kako ponekad, eto, popijem Tomislav
u malom bircuzu kome ne znam ni ime
u odvratnoj magli jesenje večeri
onakvom memljivom, gadnom vremenu
po kojem sam tamo osamdeset i neke
kao tinejdžer bez cilja i smisla
u prljavim sredstvima javnog prijevoza
tratio vrijeme pišući pjesme