Zdenkov kulturni kombi

Kada se nebo nad Meragom zatvori

Kada se nebo nad Meragom zatvori
I zadnji se supovi vrate u gnijezda
Kad posljednji trajekt za Krk otplovi
I nestane s neba trag jutarnjih zvijezda

Kada se nebo nad Meragom otvori
I nad valove prospe se kiša
Kada je sivo sve osim sjećanja
A ljeto je daleko kao zamrli vrisak

Ne, ne otvaraj vrata
Nešto grubo će ući
Nemoj, nemoj ni sutra
Nemoj, zaključaj iznutra


------------------------------------------

Zato što je jednog dana, prije mnogo godina, Bo došao s ovim prekrasnim refrenom, za koji nije imao stihove.

Zato što sam ja odmah iz srca izvukao te dvije kitice, i što su ispale točno onakve kakve su trebale biti.

Zato što sam nakon toga odsvirao svoje najbolje tonove na sintiću ikada, a Bo jednu od najljepših solaža.

Zato što je Ratko banuo u sobu točno kada smo snimali refren.

Zato što sam ponovo bio u Mergu, Meragu, kako li dođavola već ispravno ide, prekjučer i zato što ga mrzim onoliko koliko možeš mrziti samo mjesto na kojem definitivno napuštaš raj, Apsyrtides.

Zato.