Kada se nebo nad Meragom zatvori
I zadnji se supovi vrate u gnijezda
Kad posljednji trajekt za Krk otplovi
I nestane s neba trag jutarnjih zvijezda
Kada se nebo nad Meragom otvori
I nad valove prospe se kiša
Kada je sivo sve osim sjećanja
A ljeto je daleko kao zamrli vrisak
Ne, ne otvaraj vrata
Nešto grubo će ući
Nemoj, nemoj ni sutra
Nemoj, zaključaj iznutra
------------------------------------------
Zato što je jednog dana, prije mnogo godina, Bo došao s ovim prekrasnim refrenom, za koji nije imao stihove.
Zato što sam ja odmah iz srca izvukao te dvije kitice, i što su ispale točno onakve kakve su trebale biti.
Zato što sam nakon toga odsvirao svoje najbolje tonove na sintiću ikada, a Bo jednu od najljepših solaža.
Zato što je Ratko banuo u sobu točno kada smo snimali refren.
Zato što sam ponovo bio u Mergu, Meragu, kako li dođavola već ispravno ide, prekjučer i zato što ga mrzim onoliko koliko možeš mrziti samo mjesto na kojem definitivno napuštaš raj, Apsyrtides.
Zato.
Post je objavljen 12.09.2006. u 23:17 sati.