Zdenkov kulturni kombi

Guza puna bluza ili probuđeni Jeremija

U trenutku dok ovo pišem po prvi puta u evo već trispet i kusur godina imam strano tijelo u guzici. Nasreću, nije riječ ni o čemu malignijem od čepića za hemeroide, i dalje ćete moći čitati svoju omiljenu kolumnu u Kliku. Da me iznenadilo, i nije: na poslu sjedim devet sati za kompjuterom, doma sam za istim, ili pišući u fušu ili drkuljeći po forumima, ili kupujući autiće na eBayu. Ako i idem kamo, to je s autom. Fizičke aktivnosti - nula. Ne znam jesam li prošle godine sve skupa triput bio u šumi, a ako nešto volim to je lunjati po prirodi, brati i slikati gljive... Tenis nisam igrao preko dvije godine, curling sam s gnušanjem odbio, o ostalom da i ne pričamo. Hemići su rezultat toga, kao da sam ih naručio. (Hura! Upravo sam se napokon prestao suzdržavati i pošteno prdnuo. Ništa nije izletjelo.)

Također, od danas sam i službeno iznimno gojazan. Zapravo, ne mogu se sjetiti izraza, nije "iznimno", ali nešto u tom smislu jest. Doktoru sam rekao svoju težinu (još sam i smanjio za pet kila, da ga ne šokiram preveć) i visinu i - cap! - neki mu je program izbacio tu definiciju kao dijagnozu. Doktor me onda još malo podjebavao da bih se trebao više kretati i manje jesti, a na moju primjedbu da ne jedem puno i da uistinu ne vidim kako bih to još mogao smanjiti, spomenuo je da su ljudi u Auschwitzu ipak nekako uspijevali i manje jesti i mršaviti, te da se to očito ipak može... Uznemirila me ta slika jadnih logoraša, te sam si doma na brzinu da se smirim zveknuo malo friškog kruha sa sirom i nekoliko Milky Waya, da ne čekam gladan na pizzu za večeru. Ipak sam odlučio malo pripaziti, pa danas neću piti pivu, umjesto toga sam si kupio dvolitrenku Coca Cole i već maznuo oko pola.

Dakako, zapravo nisam uopće išao doktoru ni zbog čega gore navedenog, nego zato što mi je nestalo onih kapsula za smanjenje želučane kiseline koje pijem, jer ako ih ne pijem, ubijaju me takve žgaravice da od njih doslovce ne mogu spavati. Trebao bih i na gastroskopiju zbog toga. A kad sam već bio kod doktora, dao mi je i još dvije kutije onih tableta za sniženje tlaka koje pijem ujutro. Onih drugih, večernjih još imam... Otišao sam u apoteku uzeti sve te ljekarije i sjetio se da nemam doma ni osnovnih potrepština, te usput upiknuo još i aspirine, andole i voltarene rapid, nek se nađe. Na kraju je, dakako, ispalo da sve skupa dođe 215 kuna, više no što sam imao kod sebe, pa sam morao platiti karticom. Bemmusve, kako su skupi ti lijekovi! Fakat čovjeku više ni dvije plaće nisu dovoljne! No neka, lako je za pare, najvažnije je da sam ja zdrav. Da kucnem u drvo...