Ponovo u svom elementu
Danas sam jeo i grah i kupus, što možda i objašnjava iznenadan, a težak napad depresije koji me uhvatio navečer. Mada, nisam jeo samo grah i kupus, te s te strane navedena bregovićevska analogija ne drži vodu. A ni ja ne držim vodu. U čaši. Naime, depresiju sam odlučio liječiti prokušanom kombinacijom kanadskog viskija i pepsi cole. Te tu i tamo progutam i kakvu marcipan kuglicu. U sliku teškog buržujskog života uklapa se i podatak da sam večeras morao do Zagreba samo zato da testnu Toyotu zamijenim testnim Peugeotom, kao i da sam iz čiste obijesti spiskao preko neta oko 80 Eura na svoj najdraži hobi, o kojem planiram u dogledno vrijeme nešto više i napisati...
Zašto sam onda depresivan? Živim sam u velikoj kući, novca imam dovoljno da si ne moram uskraćivati sitna zadovoljstva, posla imam i previše u situaciji kada ga mnogi traže... Upravo u poslu leži dio odgovora: nisam sretan poslom koji radim svakodnevno, a u cajtnotu sam s onima, dražima mi, koje obavljam honorarno. No, nije toliko kritično: uz malo samobičevanja i manje vremena po forumima i blogovima stići ću sve, a, realno gledajući, ni stalni mi posao uopće nije toliko loš. Ako je samački život, bez družice, razlog, onda bi mi depresija trebala trajati znatno duže - no, o tome uskoro, na drugom, prikladnijem mjestu.
Stoga ću pripisati sve skupa dobi godine, predbožićnom vremenu, koje me gotovo uvijek... ma, zapravo, bezuvjetno uvijek baci u depresivna raspoloženja. Ovo je dio godine koji najmanje volim, kada sam uvijek loše volje i potišten. Ne znam je li to prirodno, iako znam da mnogi pate od tog sindroma, no kod mene je uvijek posebno izražen. I nema mu lijeka, sve tamo negdje do iza Nove Godine, znam. Uvijek je tako. Postoje samo antidepresivi - viski, marcipan, Jonathan Richman koji mi upravo svira jer nisam mogao naći Auktyon koji mi zapravo pašu. I pisanje. Nekada sam izbacivao mrzovolju iz sebe pišući depresivne pjesme u ovo doba godine (dakako, i ova koja slijedi datira iz jednog takvog, sumornog dana u dvanaestom mjesecu, mislim 1989...) - danas mi to valja činiti džabe na blogu i plaćeno na mojim honorarnim poslovima. Pa, idem si natočiti još jednu viski kolu i baciti se na to. Pišem i pijem, dakle ponovo sam u svom elementu.
PONOVO U SVOM ELEMENTU
Nakon dugih godina samice
Ponovo sam ovdje
I već želim pobjeći
Iz stare tamnice.
Dobio sam orden zasluga za narod
S tamno smeđom zvijezdom,
Četiri diplome i jednu lentu.
Kolporteri zatvorskih novina
Izvikivali su moje ime.
Pušten samo iz tog zatvora
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Crnac rođen da bude crnac,
Kolon rođen da bude kolon,
Odmah po reinkarnaciji učen vještinama
Potrebnim da naslijedim očevu rentu.
Kratak predvečernji odlazak u šumu
S najljepšom djevojkom seoskih gazdinstava
Bezrezervno završava vjenčanim prstenom.
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Tražim put iz ledenih tramvaja,
Aluvijalne ravnice prekrite samoćom,
Kao i u bilo kojem dobu,
Beznadno sapet u novećentu
Kad tlapnje iznova nazivam javom,
A ulice postaju ušice igala,
Vrhova zabodenih u moje grudi,
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Ponovo sam u svom elementu.
Ne mnogo hladnije od Kelvinove nule.
Ne mnogo povrh Babilonske kule.
Ponovo sam u svom elementu.
|
