djeva bajna

Jašta dabome! To šta naslov reče! Ne znam dalje riječi, al saznat ću, pogotovo jer će mi trebat ako se mislim počet bavit novim hobijem, a taj je ni više ni manje nego - folk karaoke!

Mašala!

Za tu vrst slobodne aktivnosti saznala dok sam čekala na semaforu zelenu barvu i zujala okolo da vidim ko još čeka uz mene, jel ko kopa nos, jel se ko žvaljaka, ko je živčan, a ko skuliran, ko turira, a kom crkava auto i tak. Uz sve to uspjela sam uočit i veliki plakat sa najavom za subotnju zabavu – FOLK KARAOKE! A ima i nagrada! Najbolji performer dobiva jedinstvenu priliku - snimanje vlastitog folk cd-a! Olalala!

Hm. Jednom sam već uspjela razgalit i dignut na noge 500tinjak ljudi pjevajući na plejbekušu Kazni me kazni u zlatnoj latex minici, zlatno-prozirnom topiću, u samostojećim čarapama i štikletinama, sa plavom perikom i tonu đinđi te uz neizbježan kurvinsko-crveni ruž.

Jesam vala.

Performance koji je obuhvaćao šarene reflektore, istančane pokrete bokovima, sugestibilno lupanje po guzu na stih kaznimekazni, trešenje sisicama i snažnu gestikulaciju desnom rukom dok sam u lijevoj nonšalantno držala mikrovon.

Naravno da je bilo zabranjeno štipati umetnicu.

Na pozornicu je tada doteturao i pijanac koji mi gura stotku u grudnjak, a onda ga moji sokoli Marić nabiksaju i stutnjaju van. Tu upada moj osobni kamerman koji se fokusira na cice i guzice i pažljivo snima materijal. Za video spot. Već sam se vidla na Pink TV-u! Il barem na televiziji Unsko-sanskog kantona.

Na kraju sam zavalila publici i rekla da su najbolja publika od Triglava do Đevđelije. Iiiha!

Ne, nisam bila u nekom sumnjivom lokalu, mrtva pijana. Bila je naime riječ o priredbi povodom dodjele diploma maturantima. A misao vodilja art showa bio je prikaz muzike od špilje do danas. Valcer, jazz, dance, folk, nu metal ovo ono..svega je bilo..

I dan danas se sjetim dirnutog ravnatelja u prvom redu kako cupka nogicom. Pozdrav mu šaljem ma gdje bio.

Hm. Kad pogledam dala bi se dobra para tu okrenut. Iskustva već imam, sad me samo još trebaju prepoznat eminentni stvaraoci te umjetnosti. Čini mi se da je ovo ZNAK! Folk karaoke je moja ulaznica u svijet šoubiza! Ou jesss!

No dok se to ne realizira, tu sam di sam. S vama sam.

Svašta se izdogađalo.

Svim djevama koje su me pitale za mog frizerka poručujem da ipak dobro promisle. Izgleda da je čovjek zapao u krizu. Prošli posjet doveo je do kataklizmičkih događaja. Moja kontrola bijesa dovedena je na samu granicu. S obzirom da sam bila u osjetljivom periodu mjeseca nešto je moralo eruptirat iz mene. Eruptirale su suze. Nasred salona. To si nisam mogla ni pomislit. Ja koja sustavno radim na samokontroli pa da tako puknem??

Đizs.

Kad me praktikantica osušila izgledala sam kao mješanac koker španijela i neke Frau aus Dojčland koja 80-tih dolazi namakat noge na naš Jadran.

Kad sam pokušala objasnit da je to katastrofa, suze su same počele navirat. I nije me to opće jebalo. Osjećala sam se ko Tomislav iz Big Bradra.

Dobro ajde, nisam baš ridala i pjevala srce nije kaaameen, al ipak suza je iz oka kanula.

I najboljima se događa. Izgleda da se ta moja emotivna strana bori sa ovom realnom i tu i tamo ju poput sumo borca izgura iz kruga borbe.

Jebiga.

No idemo dalje.

Usrana frizura nije spriječila da se pojavi još jedan pomalo napadan momak u nizu iz klase PD. „Produži dalje“. Zakaj se ovaj gore tak sprda sa mnom? Uvijek šalje neke parodije. A ova parodija me iznova podsjeća kolko ne volem znojne ruke i kud se baš takvi najviše vole grlit i gladit.. Svo moje kočenje od jeze i pristojno izmicanje kurca ne vrijedi. Morat ću mu izgleda reć drito u facu da makne te svoje znojne šape s mojih leđa, pištač ću izvadit!

Bilo bi valjda prejužual, so prediktbl i bzvz da se pojavi neki iskoristivi materijal.

Ah..

A da, jedan iskoristivi materijal (prijateljski nastrojen) se ipak pojavio..dapače, sa ovih je prostora..endem među muškim rodom. I mikić mi je poklonio kad smo se upoznavali...s tim me oborio... Ipak Ih ima. Možda čak i Djed Mraz postoji!

Kako se kaže, žene su najsretnije kad nema muškarca na vidiku... a tada padaju u depresiju.

No u depresiji nisam, a dok se ne pojavi točkica na horizontu mog ljubavnog života, ja se bavim osobnim i profesionalnim razvojem.

Idem po nekim testovima inteligencije, testovima osobnosti, pizde strinine, u toku su neke radionice kreiranja vizije, career coaching program, svašta nešto.

Naravno da ću podijelit s vama rezultate kad dođu. Pa makar IQ bio ko sobna temperatura. SamoPrijatelj je reko da se kod mene radi o maloj sobici sa jakim grijanjem. I to je nešto. Bolje nego da je u pitanju sportska dvorana sa kaloriferom na sredini.

U četvrtak sam bila vani. U ziđibiju. Od svega me se najviše dojmilo putovanje noćnom linijom busa. Pola 4 ujutro, bus pun ko čep.

Zakaj se veli pun ko čep? Čega je čep pun? A kad i pretpostavimo da je pun, zar je toga nečeg puno? Pa svi znamo kakav čep može bit. I ne može imat ničeg puno.

Uh šta volim ovakve duboke brainstorminge. Barem mi nikad nije dosadno. U glavi ih se uvijek nekoliko svađa, argumentira i lamentira.

Neki dan sam razmišljala zašto se kaže „ne jebem ga 5-9“. Ono, šta 5, a šta 9?

No da se mi vratimo u bus. Dakle, glumimo sardine Eva, smrdi ko u paklu, prosjek godina 25. U zraku bi se moglo izmjerit 2 promila bez pol jebe. Svi lagano masnjikavo orošeni, zelenkasto-žućkaste boje, mutnog pogleda, lagano otvorenih usta, dišu na škrge. Na kraju se dogodi da se potpuni neznanac sav spiga i komotno nasloni na tvoje rame, zaspije i počne ti slinit po jakni.

Srećom ubrzo mu pozli pa na glavnom kolodvoru panično istetura van i izriga dušu pored obližnjeg kioska.

Fantastična moć samokontrole ili jednostavno sreća da se nije istovario u busu. Naravno da cijeli bus gleda, dio se smije, a dio moli Boga da i njih ne zadesi slična sudbina.

A onda nakon šta dva puta zabriješ da te netko prati, potrgaš tri plakata Seke Aleksić i barem pet puta opsuješ neravan pod, zaključiš kako to više nije za tebe.

Mogla sam lijepo ostat doma i uz šalicu ruma s čajem čitat Žene koje trče s vukovima. Btw. preporučam. Barem za sad, tek sam počela čitat. Svuda ju jarim sa sobom i već mi se kičma iskrivila od tih 518 strana.

E, znate kaj? Moram vam se potužit.. Muče me zajebani snovi lejtli. Jako mnogo puno nezgodno zajebani. Nadam se samo da ne pričam u snu, a ako i da, e onda se nadam da su zidovi dovoljno debeli da me ostali ukućani NE čuju.

Ah.. Kako bi bilo lijepo imat svoj stan... Jel još stignem igrat onu Večernjakovu nagradnu igru? Stan daju.. Reko kad me već krenule nagradnjače..pa ono..zgodno bi bilo..bi bome bi..baš bi.

E onda ste svi pozvani na igranku u moj novi stan kad ga osvojim!

Časna pionirska. Cross my heart, hope to die, stick a needle in my eye.

Paz' vamo! Juče ja zaigrala kviz znanja na loukal rejdijo stejšn.

Lipo popodne, poslije nedjeljnog ručka. Vijuge se umirile. Tjelesna aktivnost svedena na minimum. Usmjerena samo na probavljanje pojedenog.

Kad...s pola uva čujem ja The Džingl za naširoko i nadaleko poznati kviz na našoj radio postaji inače popularnoj diljem Kumove slame i šire.

Ohoho, rekoh ja sebi, pa šta da ne isprobamo malo do kojih granica bespuća seže moja opća kultura, obavještenost i naobrazba kao takva... Mislim nema ko tu išta da sumnja, nego ono, ajde, da potvrdim svoju nedvojebenu pamet.

Pip, piip,pip,pip,pip, otipkah ja broj i vid vraga, tuuuuuuuut, tuuuuuuuuut.. halo dobar dan, dobar dan, ja sam taj, vi ste taj, da, da, da, hajdmo na pitanja.

Ljudi moji, kaj da vam velim ono, ne.. Rasturala sam kuiš, razvalila, kikala es, ono, pojela za doručak. I to poslije ručka.

Jeste opće sumnjali? Niste, naravno. Znam. Ni ja.

Rešeta on pitanja ovoono, nabraja on meni uloge iz filmova simotamo, reko to je Mustafa Nadarević! Brao! Kroejša tvelf points, kroasi du poa! Onda opet ovo ono, gospodarstvo u pitanju, a ja iz rukava - azijski tigrovi! Bra-o!

Alo beba, di ćeš mene, pa ja studiram ojkonomiju!

Onda veli sport, u đe me nađe, al vid vraga znala ja i to, odgovor bio onaj boxač Lewis šta je nalemo našeg Mavrovića nakon čega se ovaj naš bogec okrenuo poljoprivredi.

I onda me pita pitanjeeeeeee, mikiiiii..moje područje, mo-je! Veli njemačko pićence, lovačko, 35% alkohola, popularno u našoj gradskoj upravi, a ja ko iz topa, ma ko iz mitraljeza, haubice, vebeera, runem – jegermeisterrrrrrr!!! DAAAAA! O da, o da, o da! Đizus, imal ko meni ravan! Ne-ma, ne, ne, nema, ne, ne, nema, nema ograničeenjaaa!!!

I tamankec kad mi je ego probio krov kuće moje, sjebah se na sljedećem pitanju. Pročitao mi cijelu biografiju, veli kum soula... A ja? Neinformirana tuka. Blenuh.

Odgovor - James Smeđi. A spektakl napravio juče u ovde. Virtuoz od čovjeka. I ja ne znadoh! Ma sekirom po čelenCi. Odma.

ALI. After moje famozne igre, pozivatelji su se mučili i mučili od srijede do petka, al se nisu maknuli dalje od početka. Oćem reć, da sam ubedljivo držala rekorad u točnim odgovorima iiiiii – pobijedila!

Pljes, pljes, pljes, ahh, hvala, hvala..

Odmah sam počela primat čestitke, a i ja javljala svim bližnjim i daljnjim da ih obavjestim kako oh kako sam samo pametna ja! Za to vrijeme simpatični voditelj je deset minuta javljao u eter da se skinem s telefona da uzmu moje informacije.. To sam skužila tek kad mi je stari ušo u sobu i reko mi jel se ja mislim sjarit s telefona jerbo su već 3 puta javili da đe sam.

A da...sigurno želite znat i šta je nagrada?

Hm.. And isn't that ironic, don't you think..a little tooooo ironic, yeah I really do think..

Well...dobih romantičnu večeru for two. U renomiranom karlovačkom restoranu sleš hotelu.

Znači kad uz kendl lajt zavrijemo od strasti i kad šlatanja ispod stola dovedu atmosferu do usijanja, a tek kršteno vince lupi u bebu, na usluzi nam je i neka od brojnih soba gdje možemo skinut tapete i pločice u kupaoni, dignut parket, ukrast ručnike, skakat po namještenom krevetu u cipelama, pojest bombone s jastuka i sve ostalo šta nam padne na pamet.

A ako ne stignemo do sobe, blizu su i wc-i..za brzopotezno-priručnu upotrebu. A oni su k tome i besplatni. I čisti. Di ćeš više.

Al stan' der miki tu. Derz a keč.

Ges vot? Ja ovajkaksezove nemam romantične polovice duše svoje s kojom bih iskoristila ovu teško osvojenu, ali svakako zasluženu nagradu.

I šta sad?

Ništa.

Poslat ću starce. Neka guguću tamo. Điđe miđe oko svijeća, soba, wc-a i ostalo šta sam zamislila za sebe i Mr. Fiktivnog, neću, ponavljam NE-ĆU zamišljat sa svojim starcima kao glavnim akterima. Đizs. Ne, ne. Oni će samo jest i pričat. I neće imat prljave misli. Neće, ne! AAAAAAAAAA!!! Lalalalalalala...

I tak.

To isto poslijepodne sam otišla na tekmu. Odbojkašku. Hmmm.. Toplo preporučam. Jedan od boljih načina kako jedna single djeva može provest nedjeljno popodne. Toliko testosterona na jednom mjestu, dlakavih nogu, znojnih leđa, energija pršti na sve strane..

Vama ostavljam mašti na volju gdje sve ta silna energija može bit iskorištena i pametno usmjerena. Evo meni pada na pamet – popravljanje radijatora, mijenjanje guma na autu, mijenjanje žarulja, iznošenje smeća, i tako to..

Hm, da. Al znate ko je mene tamo najviše zaintrigiro? Suci. Jedan je bio dupetom okrenut od mene bajne, a i nije mi bio nešto interesantan. Al je zato drugi bio nasuprot njemu, dritač pravocrtno ravno u pravcu mene fejs tu fejs.

Pogledala sam ja koji put i loptu, i zapljeskala našima, i bacila tu i tamo pogled na tela vretena šta se bacahu po parketu, ali oči su mi manje više bile zaljepljene za Suca.

Upijala sam sve te magijske pokrete, te diže ruke za aut, pa pokazuje na livu bandu, pa pokazuje na desnu bandu, pa diže dva prsta – oće dve pive, pa diže četiri prsta – sad bi ipak četiri pive. Pa maše rukama u twist fazonu što bi značilo da jedan špiler iđe vanka, a drugi unutra. To sam pokopčala. Aha, ste vidli. Prirodni sporCki talenat. A ona fućkaljka med čubama.. Ajajajaja! Slini on nju, ne pušta..a ja bidna sanjarim kako sam na mjestu te fućkalice..da i mene malo zaslini..hmmmm..

I tako sportski nabrijana ošla sam na kraju pojest jednu švarcvald tortu. Baš mi je sjela. Treba nadoknadit energiju nakon ovako iscrpljujućeg bavljenja sportom. Ha da.

I tak.

Evo prored za zlevu.

Sutra idem kod svog frizerka. Najmilijeg. I najlepog. Najnajlepog. S najljepšim muškim rukama. I taman količinom dlaka na prstima. I samo mrvicu je gejast. Malkice. Ma pinkicu. Neznatno gayish. Tek kad progovori. I počne rukama objašnjavat svoju viziju nove mene.

Uf, jedva čekam!! Kako on, milo moje mileno, zna šta ja mislim i hoću..uvijek..a bez da mu išta kažem.. On uvijek ima u glavi frizuru za me. I nikad nije sjebo. Lažem, je jednom, ne znam šta mu je bilo, izgledala sam ko naelektrizirana kokoš nakon burne noći u lunaparku. Vratila sam se nakon dva dana da popravi i onda se izvuko. Jedva. I nije naplatio.

Al najbolje od svega je to kako on šiša... Šišnem li ga šišastog.. Šiša sat vremena..rec, rec, pa puhne u uho..rec, rec, pa pirne u vrat..pa pomazi..pa mi makne dlačičice sa nosa.. pa sa čela.. obraza.. brade..pa opet pomazi..pogladi..pa recne simo, tamo..opet puhne.. A ja fino zažmirim, uživam i taman kad smo već u mojim mislima oslobođeni tih bespotrebnih pokrivala za tijelo, on veli – gotovo.

A fak. V-E-Ć?

A onda kad makne onaj plašt, brže bolje se treba smirit i spustit bradavice sa Himalaje..

Onda me odere po džepu ko prava skupa kurva, a ja sretna i zadovoljena brojim dane do sljedećeg susreta.

Prored, želje i pozdravi.

E da, Zeko znaš šta sam danas jela? Eurocrem blok by Takovo, Gornji Milanovac, Srbija. Pa se sjetila tebe i tvoje nostalgije. Djelovao je na me ko Proustovi kolačići.. Još su mi samo falile one okrugle pretvrde i preslatke žvakače i dojam djetinjstva bio bi skoro pa potpun.

Malo me čak i trbuh bolio.. Ko nekad.. Some things never change.

I tak.

Čitam ja tako svoj prošli post jerbo val došao na donji dio amplitude. I sve nekako strši iz njega neki kitas. Al u pravom smislu riječi. Tj. pomanjkanje istog.

Majketi nije lako. Nije lako bogareti! Nije ne!

Pukli me plodni dani, lučim sve moguće i nemoguće hormone, iz svakog oka mi po tri kite vire, a na čelu mi piše DAJ ME OOOOOOO DEDER, DEDER! (imam veliko čelo pa to sve stane)

Oću svoju majicu u nečijem hodniku! Hlače u kutu sobe! Grudnjak iza televizije! Gaće na lusteru! Oću kožu sa nečijih leđa ispod svojih noktiju! Oću nečija dlakava prsa na svojim! Oću nečiji jezik u uhu i zube u vratu! Oću da me neko uvati za dupe i ne pušta, ko pitbul! Oću da se nečiji znoj pomiješa sa mojim! Oću nečiji dah u mojem dahu!

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!

Zverka u meni riga vatru, urliče i koprca se!

A onda...

Na površinu izlazi kitten.. koja bi rado topli pogled..prste kroz kosu..par iskrenih riječi na usnama..i par onih ispisanih po trbuhu, leđima, bedru..čije značenje znam..i čije značenje izaziva trnce niz kralježnicu.. Želim poljubac u pupak..i smijeh koji će ga slijedit. Jagodice prstiju na kapcima.. I samo jedno toplo fakin dupe da se uz njega stisnem..

Ou maj gad. Call me Mrs.Zabrijanović!

Jebeš me kenjavu!

Proći će i ti plodni dani majkuimnjihovu! A onda slijedi gospon hiz hajnes pms..lakše mi je s njim izać na kraj.. Lakše je bit razdražljiva i svađalački raspoložena kučka nego horny-cmoljava-ajmo-se-ševit-i-volit djeva.

Mah. Idem ja sad pojest one sarme šta su ostale. Da se malo utješim. Svijet je ljepše mjesto kad si punog želuca.

I idem si promijenit listu na džuboksu. Nešto mora zamijenit fukozovnu ashanti, i još fukozovnijeg lennyja kravitza.. Pa mi tamo tuli nekakva melankolična norah jones..đizs tu se našo i Nazareth – Love hurts. Brišem. Morris Albert – Feelings. Briši pobogu! Have I told you lately that I love you? Nope, al i ti ideš ča, ooo da. Clapton brije kak sam wonderful tonight. Sure. Ode i on. I vaja con dios će vajat sa svojim what's a woman with a man.. Fijuuu. Oh i floydi odu..neće meni niko zavijat kak wish you were here. Pih! Alica Ključević brije kak žene vrijede..ma ima mala garavuša pravo, al tugaljivo leleče pa i nju mičem.

I šta sad? Moram izgleda neke narodnjake izvuć. Oni su čini mi se najbolji za liječenje. Čaše lomim, ruke mi krvave.. Di ćeš onda mislit na sex&coddle.. Na pameti su ti zavoji, kakav sex!

Kažu i da su problemi manji kad ih gledaš kroz dno krigle. Ako neko hoće gledat sa mnom svijet kroz debelo staklo raznoraznih čaša nek me kontaktuje na kontakt informacije.

Šifra: piva-pelin-piva-hamburger.