Nakon pridea
Ovaj tjedan bio je pride tjedan. I premda ništa ne zbarih bilo mi je drago da sam prisustvovao opet i tom događaju. Samo sam lutao izmoren od opijanja prethodni dan koje mi u tolkoj mjeri nije trebalo. Po drugi put, ali siguran tko sam i što sam, odnosno u kojem pravcu mi se život kreće. Kako je tema bila "Imaš hrabrosti" počeo razmišljat u sklopu događaja mame u mami da li da rečem Gei tko sam i što sam. Inspirirale me "Mame u mami". Pogotovo izjava: Rodbinu ne biram, ali prijatelje da. Esperanza ionako već zna. Siguran sam da bi Gea prihvatila. Žena je promjenila mišljenje o gay braku nakon Philadelphije, a i Mima Simić joj je bila simpatična na Milijunašu. Sumljiv već otkad jesam. Curu nema. Pogotovo što prošli put kad sam bio doša doma sa majcom od pretprošlog pridea da je opere.
Financijski samostalan još nisam i neću još bit tako lako. S druge stane svoj emocionalni život od nje sam uvijek tajio. Ali mi je više dopizdilo davat izgovore za moje poluuspjehe na faksu u zadnje vrijeme. Pogotov na pitanje: Ima li šta?Jer previše maštam o muškarcima. Kad tad morat ću joj reć. Pogotovo ako me dođe posjetit. A i ako mi je cimer bude gay što da onda izmišljam. Esperanzi je bio šok prvi dan, ali je uskoro to prihvatila. Pola dana nakon. Liberalna je. A i Gea je. Jest da je malo konzervativnija.
Što bi tim dobio?
Znam da će joj to bit šok, ali mi se jednostavno više ne da izmišljat. Žena je jedina normalna koja dole živi. Zbližilo bi nas. Ne mogu je odjebat. Uostalom uz sestru jedini sam rod s kojim priča. Hy Gea je prestara da to čuje. A s ostalima previše posla ni ne želim. Nemam šta ni pričat. Oca ne mogu promjenit, a brat i njegova žena su bili i ostali jadni i glupi. Bar za mene.
|