drvo života

četvrtak , 03.10.2019.



Volim umorna od misli
nasloniti glavu u hladovinu tvoju
i ondje otpočinuti
Ponekad me obaveze sabiju
kao magla jesenja gusta
i ne vidim svoga Puta
ali korijenje tvoje
na njega me vraća
poput vjernog putokaza
Smorena posve kad budem
od ovoga svijeta ljudi
tvoje me divne njeme priče
preplave Čudom života
I tada nemam briga
jer tvoje otpalo lišće
moj su jastuk
dok tonem u san
uz uspavanku kišnih kapi

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.