|
Eeeei!
Opet ja XD.
Nadam se da nije veliki problem, meni koliko vidite ide to pisanje postova, i odnekud znam izvući inspiraciju i te brije, a nekima ne ide (khm, prepoznat će se ta osoba  ).
Ovaj tjedan je koliko toliko dobro prošao i dobila sam samo neke trojčice i pokoju četvorku, ali to je meni čist oke :D.
Nego, da odmah pređem na petak, najbolji dan u tjednu, pa makar škola bila popodne, lol.
Kako smo se još negdje u prvom mjesecu izdogovarali da idemo na Ekatarinu Veliku (Ekv) u Ksetu, pa smo se tako sada odlučili da idemo u petak, heh.
Znači, gospoda koja su išla na to su bila:
curka koja na sve ima neki suvišan komentar, naravno Vedrana (tko drugi, lool),
zatim, cura koja se smijala mojim i Vedraninim "prepirkama", Ana,
dalje, dečko koji se ufurao u sve to i išao sa ženskim društvom, Fran
i na kraju, najveća seljačina (huhu, ipak tu čast prepuštam Andušši  , šalim se!), ne ne, djevojčica koja se derala iz sve glasa, Martina (morala sam to izgovoriti, uff) ili ti ga Gale.
Prvo nismo znali gdje je Kset, ali naravno zato je Fran znao, tj. njemu je teta Ljerka rekla, heh.
Došli smo, ušli u unutra i vidli kog drugog nego Tarika Filipovića, bwahahaha.
Koji car, sluša Ekv!
Nego, progurali smo se u prve redove i čekali da live svirka počne, a to je bilo negdje oko 10 i prije svega toga se Fran zderao "Seljačine uvijek u prve redove". I to je ponosno rekao.
Počeli su sa pjesmom koja se zove "Aut", na što smo se svi derali i odmah poslije prve pjesme su nas pohvalili što smo došli u tako velikom broju (mislim na sve ljude tamo) i na to da smo znali tekstove pjesama.
Ta jedna pjesma je bila dovoljna da saznamo da će ostatak večeri biti predobar.
Istina, bilo je predobro, odlično, nikad bolje i neponovljivo  .
Nika i Ida su trebale ići, ali nisu, šteta.
Zato iduće godine idu, hihi.
I da, isto smo se dogovorili da iduće godine idemo i u petak i u subotu, jer smo ove godine požalili, htjeli smo i danas ići, ali eto, zamišljali smo da smo u mašti tamo, hehe.
Onda, danas.
Zdigla sam se negdje oko pola 11 i bila sam sva umorna i neispavana, grr :(.
Kasnije sam, sva nikakva i pokisla došla van i vidla Rebeccu, finally  !
Aha, da, prije toga sam u tramvaju srela moju najveću sreću (Anju) i išle smo zajedno u garažu i naravno pokisle smo, kaj drugo ste očekivali :D.
Tam sam svega bila 15 minuta, kada sam se sa Vek i Anom upitila ka Zvuku.
Kao i uvijek Ani nije bio dobar njihov irish,  .
Nakon sat vremena, sat i pol mi smo već bili u Pruđu, bili smo ispred dvorane. Tamo smo se svi slikali, wee, lol.
Zatim su se svi razbježali doma i ostali smo Vek, Fran i ja, i onda je došla Nika. Bili smo u haustoru i pričali smo tako, opčenito o svemu, pa i o mom rođendanu :).
Fran je uteko doma, i onda je Vek, Niku i mene slikala, i baš smo swatke, obadvije.
Ovo je valjda prva slika da sam zadovoljna s time kak sam ispala.
Kasnije smo utekle u vrtić i tamo radile svašta, ponajprije smo se glupirale, jel tak Nika?
To prvenstveno nije za javnost, tako da nebute znali xD.
I to je bio kraj našega dana, tj. trenutno mi Vek šalje slike i snimke koje je danas vani slikala, odnosno snimila =).
Ovaj naslov ima svoje značenje. "Why it can't be like it was before.."
Zašto nemre sve biti kao i prije.
Na društvo mislim, stalno se netko odvaja, sve više smo vani samo po grupicama, jedva da komuniciramo s drugima.
To je glupo, svi to znamo, ali šta'š.
Ja sam odustala od svega. Mislim, nije da mi sada nije stalo do vas (uvijek ima iznimaka), ali ipak ono..
Ništa nije kao i prije, niti će biti, jebiga!
Ali stvarno ima nekih iritantnih i glupih osoba, ali one ništa ne kuže, njihov problem -.-! Pih.
Svakako da ne zaboravim, moram spomenuti, da je ovaj post prvenstveno bio napisan radi Rebecce, a onda za ostale.
P.S. Rebecca, sada ja očekujem kod tebe post  !
Odoh. Budite pozdravljeni!
|
! 
, tj. ogromna).
.
