The world of my own.

Bwhahaha..
Napokon smo se dogovorili kam za Novu.
Naravno pametni moj stari je čitao novine i tako je on meni rekao da je u tvornici doček Nove Godine.
A puštaju of corse Novi Val .
Tako u sastavu idu skup samnom xD:
cura koja je napisala sastavak o Novom Valu (Ana),
djevojka čija je najbolja grupa Novoga Vala: Film (Vek),
dečko koji voli takvu muziku (Fran),
i još jedan momak koji je ovisan o wowu (Vito).
A drugi, veći dio društva će biti na Trgu pa ćemo kasnije svi najvjerovatnije doletiti u Pruđe :D..
Eto to je što se Nove tiče, lol.

A sada.. u ovih 2 dana kaj nisam pisala ima puno toga novoga, a na neki način nema ni ništa.
Promijenio mi se odnos s jednom osobom.
Totalno, full.
I znam da sam ja kriva za to, jbg.
Ja sam prva počela o tome raspravljati i tražiti problem tamo gdje ga možda ni nema.
Ali s druge strane sam morala jer me to stvarno mučilo i htjela bih to riješiti..
Mislim da je to bilo ispravno, ne znam.
Još ću vidjeti, ovisi kakve će posljedice biti.
Sutra ću riješiti to, pa ćemo sve vidjeti..
A istoj toj osobi je sutra (danas) rođendan pa da joj to sve ne pokvarim samo ću reći da se ne ljutim na tebe jer ti ništa nisi krivo napravila.
Btw..
SRETAN ROĐENDAN BEBACH, I SVE NAJ..Volim te =)!!

IDA, ljubav moja..SRETAN TI ROĐENDAN I SVE NAJ OD SRCA TI ŽELI TVOJA GALE!! Pusolina, Voljim te!!

Uf.
Gdje za Novu je jebeno fucking pitanje?!
U jebenih sat vremena nas tri cure se nemremo dogovoriti, ni ništa smisliti..
A kamoli onda cijelo društvo.
Pa bio bi urnebes da se svi dogovaramo zajedno..
To je samo za jebena 3 dana.. aaargh
Nadam se da budemo nešto skemijali ;D..

Nego. U posljednje vrijeme mi se opet puno toga vrti po glavi.
I nikako da se toga riješim..
Opet me nešto muči.
Pa k vragu, znam da nitko nije savršen, ali ipak to nešto što me muči znam da bi ta osoba trebala znati..
Moraju znati, makar ih to povrijedilo, razveselilo ili kaj ja znam šta .
Kao što je meni jučer jedna osoba rekla šta ju muči i dobro.. ja sam to prihvatila kao činjenicu i sada znam što mi je raditi xD..
A još me muče osjećaji..
Ne znam šta prema kome osjećam (prema frendovima mislim).
Željela bih da mi je sve na mjestu.
Da znam što mi je osjećati prema kome.
Da znam što mi je činiti.
Da sve znam .
Ali zapravo ništa ne znam, auf..

Uvijek šta god da kažem krivo je..
Ne znam kako bih to objasnila.
Nemam svoje ja.
Uvijek popuštam.
Nekim osobama i previše, i one bih se trebale prepoznati sada..
Puno toga ne shvaćaju i uvijek me zajebavaju.
Lako je njima. Ajde da se oni nalaze u mojoj koži, šta bih onda rekli..
Znam da me nitko ne shvaća osim možda jedne osobe od koje ne bih očekivala to i koju znam samo 3 mjeseca i baš mi je drago kad znam da sam upoznala jednu novu osobu koja mi može pomoći.. =).

Ja bih vam sada trebala pisati post prije Božića..
Da vam čestitam.
Lol.
Tko je to vidio xD?

E da, mogla bih početi s Rebeccinim rođendanom.
Bilo je super.
Svi smo se okupili.
Plesali, pjevali, pili, jeli, ma sve i svašta.
U početku su svi bili sramežljivi.
Cure su se prve opustile i počele plesati, pa zatim su svi krenuli za curama.
Onda je bio neki mali incident nakon kojeg su svi plakali.
Svi su se pravili da je sve u redu, a znali su da ništa nije u redu.
Osobu 1 sam tješila, a s osobom 2 sam pričala.
Koja je korist bila od toga kad sam znala da će sve sami donekle riješiti.
Polako smo se počeli razilaziti i svi smo se pokupili doma.
Sve u svemu, bilo je zakon =)!

Nego, ja sam 2 sata prije Božića saznala što ću dobiti tako da sam odmah si odmotala poklon,
To je web camera.
Tako da se mogu gledati s ljudima, .
Pogotovo s Nikom, koji će to lomovi biti.
Od frendova sam isto sve i svašta dobila,
Najviše mi je razveselilo kad mi je Rebecca kupila votkicu.
Baš će mi dobro doći da si malo potegnem, heh.
Skupa sa sestrom ovu noć neću spavati, možda bar malo ;D.
Ne znam..

Već odavno smo okitili bor i oke je, samo je malo prevelik, zauzima puno prostora.
Ah, dobro, trebala sam se već naviknuti jer nam je svake godine bor malo poveći =).
Žao mi je samo kaj neću ići s društvom na polnoćku, a neki su već i bili u 8 h.
Jebiga, tko mi je kriv kaj ovdje živim..
No dobro. Neda mi se više raspravljati o tome.
Samo se bzvz naživciram kad mi netko nabija na nos kaj ja više ne živim u Pruđu, grr..

Sutra idem kod tete, vidjet ću cijelu rodbinu, razmjena poklona i te gluposti.
Iskreno neda mi se.
Svake godine isto.
Dođem tamo, razmjenimo poklone, svi odu jest, kasnije pričaju i odemo natrag doma.
Koja korist od toga?
Opet ne znam.
Božić je samo još jedan blagdan koji slavimo.
Veselimo se samo jer dobivamo poklone,
ali nitko od nas nema u sebi taj duh, Božićni duh?
Samo jedan taj dan ljudi ne rade, sve je tmurno i pusto.
Isto kao i nedjelja.
Što to znači ako mi ne volimo baš nedjelju..
Znači da ne volimo ni taj blagdan, ali volimo poklone.
Pa to je pokvareno od nas, ali jebiga.
Vjerujem da nitko nije nikada razmišljao na taj način ili ja malo filizofiram. lol
Kaj mislite koji je odgovor: Ne znam! hehe..
Ali dobro, danas sam barem vesela ako ništa drugo.
Ljudi me znaju oraspoložiti svojim ponašanjem i ispadima, hihi..

Evo..
Gale vam opet piše.
Nadam se da je to oukej !

Nego, prvo polugodište je prošlo!!
Weeeee !
Iskreno, nije važno s koliko sam prošla.
Znaju oni ljudi koji trebaju znati ;D.
Ali za moju školu (IX. Gimnazija) ja sam prezadovoljna sa svojim uspjehom.
A matematiku sam naravno prošla.
Čak mi je 3 zaključila.
Wow!!
A to jer sam dobila 4 iz ispravka, belj..
No dobro, zašto ja o matematici kada neke moje cure nisu prošle,
ali znam ja da će one to ispraviti.
Neće biti problema cure, vjerujem ja u vas!
Pusa njima! =)

Praznici, Božić, darovi, Nova Godina, tulumi, kažete.
Oujeaaaa!
Bit će tu svega.
Još se ne zna gdje će nam biti stanište kad ćemo odbrojavati.. 5, 4, 3, 2, 1, 0..
Tralalalala
Sve ćemo mi to lijepo u zadnji čas smisliti, kao i uvijek.
No dobro, pa to je ok. Inače da smo se dogovorili ništa od toga nebi bilo, propalo bi sve xD.
Imamo možda već neke planove, ali ništa nije sigurno i kažem možda, lol!
Nego, kaj da vam još kažem.

Bijah ja danas ujutro s Tiky i Enom u gradu (pozz njima!).
I sada gdje ćemo mi kupiti poklone i ta sranjčeka i lijepo idemo mi u Importane..
i dobro, sve lijepo krasno i vraćamo se mi natrag na trg kad ono mene mama zove u tramvaju.
I kak je moj mobitel jako glasan, moja mama se čula po cijelom tramvaju.
Koji je to lom bio!
Onda, sam se našla s Dominikom pa smo otišle do nje da mi da neku vrećicu da mi se pokloni ne vide jer sam kasnije išla direkt u školu.
Btw baš ima fensy stan, ččč.
Prije škole odosmo Marina, Sara, Dominika i ja na kavu u "Film".
Zakon je kafić XD.
Dođosmo mi napokon u školu da bi nam oni podijeli potvrde i pustili nas doma.
I lijepo dođem ja doma i ostavim poklone (napokon),
i odem kod frizera.
i bzvz sam išla, jer sam se samo još više naživcirala.
Dođem tamo, ona meni sredi vrhove i sve to.
I na kraju ja njoj kažem niste mi stanjili kosu.
Da bi ona meni stanjila samo vrhove, a ne i kosu.
Isuse, kaj se meni digo tlak (metaforički rečeno) ja sam htjela sam otić bez da platim.
No dobro, smislila sam ja plan s Rebeccom na msnu.
Nek me se ona drugi put čuva..lool.
I sada sam opet doma, sjedim za kompjutorom, pišem post
i naravno na msnu sam.
Još malo pa idem u Zvuk sa curama.
Jupi XD!
Malo ćemo se napričati, pošto se nismo vidjele tjedan dana.
Sutra je Rebeccin rođendan, i da..
Idem, kakvo je to pitanje uopće.
Nju sam naravno malo prcala (kao i uvijek).
Sorry ;D!
Pretpostavljam da će biti zakon.
Makar pol njih ne znam, ali oke.
Bum se ja sprijateljila, lol.

Samo je dva dana prošlo od kako nisam pisala.
Puno..heh

Nego, trenutno sam sama s Nikom :) na msnu i slušam Metallicu (?!)
inače slušam ju samo kada sam u bedu, što je često..
Ali ovoga puta nisam ;D..
ili barem djelomično jesam jer ju slušam.
Hm??
Ma ne znam, niti me je briga.
Samo znam da se dobro osjećam.
Moram to nadoknaditi pošto se ova tri dana nisam baš tako osjećala.
Grozno, misla sam da je propao cijeli svijet.
Istina možda se previše brinem kao što kažu neki ljudi.
Pa to i je ok na neki način..
Znači stalo mi je.
I to drugi znaju i onda je njima drago makar sam im to rekla u kontekstu (stalo mi je)..
Nekada si stvarno moraš posložiti kockice u glavi, kao ja danas.
Nisam znala šta da radim, o čemu da razmišljam, kako da reagiram..
Pojma nisam imala.
Cijeli dan u školi sam bila vesela zbog kičenja stupova.
I da bih došla doma da se posvađam s mamom, auf.
I onda kasnije na msnu sva neka zbunjena.
Ali dobro, i to se mora.

Inače što sam još htjela reći..
Da, još samo nekoliko dana do praznika, ali nije ni ovaj tjedan za baciti..
Danas smo kitili stupove i ja sam bila na "zamjeni".
Je vraga, a bila sam samo na jednom ili dva sata.
Mi smo inače imale ideju:
Djevojčica sa šibicama, i sve smo bili lijepo smisliti,
samo što je neki drugi razred čuo tu našu ideju pa su pokupili to od nas pa je to bilo propalo i nismo osvojili slobodni dan.
Pih.. a mi se trudile.
Btw bravo Dunja, bila si baš prava djevojčica sa šibicama.
A i za black devil hvala *ččč*..
A Tena, nemam riječi.
Se sjećaš danas dopunske iz hrvatskog, slušamo mi Hladno Pivo ili kaj već i ja počnem plesati i sam me odjednom profa pogleda i mi u lom.
Ma strašna si mi xD.
Ak ništa drugo, barem smo bile vesele u školi.
I tako si ja računah prosjek, sram me uopće reći s koliko ću proći ali oke.
To je srednja XD.
Baš mi je sada sestra pričala kako su nama prvašima sada povišeni kriteriji.
60% za pozitivno, onak di vam je pamet.
Jedva za 50% napišem, lool.
No dobro. Neću o školi.

Neki ljudi su se stvarno promijenili. Ovisi koji ljudi i kako?!
Ljudi od kojih to nikada nebih očekivala.
Ali ovisi opet, na bolje ili na gore.
Uf, ali zašto se ljudi uopće moraju mijenjati? Zašto nemogu cijelo vrijeme biti isti, isto razmišljati i sve isto.. XD
Dobro, sad malo pretjerujem ali ipak.
I onda je najgore, kad je netko promijeni na gore.
Užaaas, nema druge riječi za to.
Ali to su ljudi.
Takvi smo svi mi.
Takve nas je Bog stvorio.

Eto..
Prije 2 mjeseca smo mi kupili karte za koncert Hladnog Piva
koje je btw jučer bio..
i sa zadovoljstvom smo čekali taj koncert koji je bio predobar i nezaboravan naravno!
Znači..
U pola 7 smo se trebali naći (pazite, trebali! ;D)..
Ali naravno osoba, nazovimo ju djevojčica s nožem (za one koji ne znaju, Mateja) je kasnila, lol..
I tako mi smo tek krenuli oko 7.
Uputili smo se na tramvaj i presjedali smo jedno 3 puta XD
I još kada smo sišli kod moje škole
Smo trebali hodati negdje 10 minuta..
Hvala Bogu svi zajedno smo tamo sretno stigli, znači nije se nitko pogubio :D..
i šta ćemo mi sada.
Idemo kupiti nešto za piti i krenuti prema ulazu.
I sve je bilo super dok nam oni ljudi (koji su nas pregledavali) nisu rekli da mi nesmijemo sa pićem unutra..
Ja sam poludila jer nisam ni otvorila svoju bocu, a ženska mi ju je već istrgla iz ruke i bacila na pod.
Užaaaas..
Nego, kasnije se nismo mogle odlučiti oćemo ići na tribine ili ćemo biti dolje.
I naravno poslušali smo mi svoju Mateju i zbuksali se dolje..
Prije koncerta su bili puštali neke pjesme.
I onda su legende nastupile!
Započeli su sa pjesmom "Sreća"..
Taman dok smo se svi bili ufurali u pjesme dečki oko nas su se počeli pogati (naguravati XD)..
Ali kaj cesh..
U jednom trenutku sam se sjetila jedne osobe i poželjela da bude tamo i onda bi sve bilo savršeno.
Međutim ništa nije savršeno, pa tako nije ni to bilo.
A ta osoba je nazvana Rebecca.
Nadam se da će drugi puta ići sa nama (toplo se nadam!).
Dvije pjesme koje sam željno išćekivala tijekom cijelog konceta su ujedno bile i zadnje dvije pjesme..
"Supermana" i "Pitala si me".
Odlične su mi ;D!
No dobro, i to je prošlo.
Kao što rekoh, bilo je predobro !
Btw Domyca fakat mi je žao kaj se nismo vidjele jučer, šmuc =(.
Ali se zato vidimo u ponedjeljak i napričati ćemo se, ajde pusaach veliki. Love you!

Onda danas.
Cijeli dan pričam kako ću učiti matematiku i jesam, učila sam sve dok me glavom i bradom Fran Vizek nije nazvao da idem s njim i Luxom na kavu u Route 66..
I tako, išle su i moje drage prijateljice, a to su Vek, Teja i Ana naravno koje ovim putem puno pozzdravljam ;)..
Naravno da sam ja ispala glupa,
jer nisam znala doći do Lisinskog i još k tome me nisu čekali tamo di su trebali jer je Franu bilo zima, tj. svima je bilo.
Grrr..
Srećom imala sam para na mobu za poziv xD.
Bla bla bla..
Poanta je da sam nakraju tamo stigla sretno, heh.
I da smo se tamo nas četiri (4ever) glupirale, tj bolje rečeno slikale.
Svakakve face smo izvodili, što naravno nije trebalo biti za javnost, a bilo je..
A šta je je, dobra muzika se pušta.
I like it =)!
Nego dečki su nam otišli na Azru kasnije, a i mi smo htjele, ali mi smo jučer bile na Pivu..
Na kraju smo se mi razišle i pokupile doma.
I kad sam došla doma otišla sam nešto pojesti da mi dođu ugljikohidrati u mozak, pa da bolje vježbam matematiku, međutim ništa.
Nisam se mogla skoncentrirati.
Razmišljam o 100 drugim stvarima..
Jebiga.

Škola..auff
Svašta bih napisala.
Ali se ne želim toga prisjećati.
Uglavnom većinom svi znate da je riječ o matematici, lol..
Tako da neću pisati o fucking srednjoj školi kako je teška i ta sranja..
Jer se to zna!

Kod mene je sve donekle sve u redu.
Ima toga kaj bih htjela ispraviti i napraviti.
I puno toga me muči.
Ali nemrem nish od toga..
Ispraviti, napraviti i reći.
Bože moj..
Nije sve onako kako ja želim da bude.
Zato ništa nije savršeno.
Samo mi je žao da nebi bilo posljedica koje bih teško podnijela.
Nego da ja sad ne pokvarim cijeli post.
Neću više pisati xD.
Odoh ja.
Pozzich svima =)!

Opet sam tu.
Bolesna sjedim za kompjuterom i pišem post xD.
Nešto me uhvatila inspiracija ovih dana..
Čudo neko.
Prvo da se pohvalim.
Ispravih fiziku!
Bravo ja :D!
Također čestitam mojim curama..
hehe =).

Bwahaha..
Smijem se sama sebi jer sam znala da će ovako biti.
No dobro.
Krenimo.

Optimizam nestaje.
Opet počinjem biti pesimist (što nesmijem).
Vidite..
Sama sebi kažem i onda to i dalje radim.
Nemreš bilivit XD.
Ali to je samo početak.
Ne znam šta se događa samnom,
mijenjam promjene raspoloženja.
Ne mogu razmišljati o ničemu.
Ne mogu ništa sama riješiti i odlučiti.
Uvijek moram tražiti pomoći i smetati ljudima.
Aaaargh,
ali dobro, znajući da su to moji dragi prijatelji, odmah mi je lakše.
Znam da bi im bilo dosadno bez njihove Gale. Hehe..
Tko bi išao s Nikom u nedjelju u 5 van, klošariti?
Tko bi svaki dan pričao s Rebeccom?
Tko bi se glupirao u školi s curama, naravno?
Tko bi se smijao ovim glupim smijehom?
Tko bi sjedio s Ivom?
Tko bi bila jedina prirodna plavuša u društvu?
Tko bi se živcirao radi sitnica?
Ma ima još toga xD.
Ovo je najvažnije..
Ali ja i dalje tvrdim da je moj život jadan i besmislen.
Upoznam li ikoju osobu koja se nalazi u ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim i koja mi može pomoći..
Tek tada bih bila sretna osoba.
Eh, ali znam da tu osobu neću nikada upoznati..

Nego..
Zašto su ljudi tako osjećajni?
Zašto se brinu za mene? XD
Pa ako sam u bedu, i to jakom..
I ako nešto krivo radim,
a radim..
Da, shvatila sam da je ono bilo krivo što sam napravila (i nadam se da se neće pomoviti ), ali ipak.
Ne želim da se toliko brinete, i ako se uopće brinete meni je drago,
ali opet, nije to to.
Bude to mene već nekak prošlo, I hope so!

Prva nedjelja a da nisam išla van.
Kak bi Tena rekla:
Uberkul osjećaj.
Makar me sutra pita fiziku za pozitivno,
ja i dalje tu sjedim za kompjuterom i pišem post.
Tvrdoglava sam, znam.
Ali nekad sam sigurna u sebe.
Tako i sad, mislim da znam za 2.
Ali to ćemo još vidjeti.
Nego, jedva čekam petaaaak.
Aaaaaaaa!!
Bit će prejebeno na Hladnom pivo!
Neponovljivo naravno.
Jer je prvi put i to s društvom najbolje :D.
Nadam se..

Htjela bih nešto napraviti, nešto što bi bilo krivo, opet.
Kvragu!
Nikome ništa nisam spomenula, pa čak niti Rebecci koja gotov sve zna o meni.
Ne želim razmišljati ponovo o tome.
Ne smijem.
A kamoli to napisati na blog.
Sada u ovom trenutku mi fali razgovor s Rebeccom.
Ja znam da mogu računati na nju.
Ali ne znam, osjećam kao da sam prezahtjevna.
Htjela bih pričati s njom, ali me nešto spriječava.
I promijeniti ću to.
Jer želim i hoću pričati s njom kad imam potrebu.
Naravno, isto to vrijedi i za tebe.
Dostupna sam i po danu, pa čak i po noći =).

Oi..
Udostojila sam doći za kompjuter i prikopčati se na internet i uključiti blog.hr.
To mi je jako bilo teško, ali dobro.
Dospijela sam do ovoga, pisanje posta..
Nah! ;D

Odlučih!
Bit ću jaka ma što god se desi..
Ovo će biti kratak post.
Zahvalit ću se osobama koje su me napravno trpile jučer cijelu večer
koja mi je bila u ku*cu..
Rebecca- cura koja je uvijek tu za mene, i jako ju volim i cijenim i ne znam kaj bi bez nje. bila bih izgubljena. hvala joj na tome!!
Nika- beskrajno sam joj zahvalna kaj me trpi svaki put kad sam u bedu i pomaže mi koliko može..
Tiky- ajme isto, nemam riječi.. pričala sam cijelo jutro s njom. cura me saslušala i savjetovala. ma puno joj hvala!
Svima trima beskrajno zahvaljujem..
A ovi ostali ne znam.
Jebiga.
Pokušavam sada biti što zatvorenija
Ne bih htjela da svi sve znaju, pogotovo oni koji nebih trebali puno toga znati..
Osjećam se puno bolje kada s nekime mogu pričati..
onda znam..
da me netko razumije
da je nekom napokon stalo do mene
da je uvijek uz mene
da će me podržati što god napravila!
Napokon osjećam se ispunjenom.
Ulazi optimizam u mene.
Vi djelujete tako na mene!
Weeee..
Jebeno se osjećam.
Mislila sam da neću nikada više.
Polako zaboravljam na probleme.
I na ljude koji su me povrijedili
ali shvatila sam da oni nisu vrijedni mojih suza!
Nisu i neću više plakati..
Shvatih da se ne treba više živcirati oko sitnica.
Bwahaha, a koliko mi je samo osoba to cijelo vrijeme govorilo
a ja ništa :D
No dobro, glavno
da sam ja napokon shvatila,
i da je ovo vedriji post naravno xD.
Još jednom hvalaaaa osobama spominjenim u postu!!
A ostalima ide napokon veliki pozdrav od mene =)!

Mrzim blog.hr
kada mi se ne želi objaviti post..

U zanimljivoj sam situaciji koja me tjera da budem pesimistična (opet)..
Ali dobro, već ste shvatili koliki sam zapravo pesimist.
Ili zapravo emo.
Što ne želim biti..
Meni se više ništa neda..
Nešto me dokrajčilo
I želim odustati od..
..frendova
..škole
..izlazaka
..vjerovanja da će sve biti dobro
..života opčenito.
Sve mi je to počelo ići na živce..
Ne znam šta mi je.
Kao da je nešto ušlo u mene..
Jel me okolina promijenila
ili što, tko!?
Ne znam..
Kada se samo sjetim kako je sve bilo prije lijepo..
4 frendice su se družile konstantno
Bile su nerazdvojne.
Pričale bi o svemu.
Imale bi vremena na pretek.
I onda..
Onda su upoznale nove ljude.
Koji su sada dio njihovog društva.
I svi su super.
Ali opet..
Ljeto je bilo prošlo.
Škola je počela.
Ništa nije bilo kao i prije..
Sve se promijenilo.
I raspalo.
Kao da se nitko više ne trudi..
kao da se to nema smisla..
Ne znam šta bi više mislila.

Ja, osobno sam upoznala puno novih ljudi koji su mi se pod kožu uvukli
i jednostavno ne znam zašto se zavaravam..
Zašto se trudim..
Oko nečega što ne ide
Vi kažete da sve to samo zaboravim,
Da će biti bolje,
Ali vama je lako to reći,
A meni je teško za napraviti.
Neki očekuju previše.
Nešto što nikada neće dobiti od mene,
i ja to više ne želim.
Jučer sam shvatila koliko su ljudi samo pokvarena bića.
Zapravo to su i moji frendovi neki.
Tako su dvolični,
Samo me nemojte pitati dal ste to vi.
Prepoznajte se sami..
Sad uistinu znam tko mi je pravi frend..
Neki ljudi se zavaravaju,
Misle da je sve savršeno, ali nije..
Moraju to shvatiti.
Ja sam emo..
Znam.
Da nema više nade
nema načina
nema truda
nema snage
da se borim za sve.
Za to su krivi ljudi koji se prave da su mi frendovi, ali nisu
Odjebite više od mene!
Neću i ne želim se više družiti s vama nekima.
Mislim da će tako biti bolje.
Više se neću truditi..
Za to nije kriva samo jedna osoba.
Rekoh vam da sam jučer saznala tko mi je uistinu frend..
Samo ću napomenuti kako imam najbolju frendicu na svijetu koja je uvijek tu uz mene.
i znam da sam i ja njoj potrebna i trudim se biti uz nju koliko god mogu..
I želim da tako i ostane..
Btw znam da mi svi želite dobro, ali nikako ne želim da me žalite!