Bwahaha..
Smijem se sama sebi jer sam znala da će ovako biti.
No dobro.
Krenimo.
Optimizam nestaje.
Opet počinjem biti pesimist (što nesmijem).
Vidite..
Sama sebi kažem i onda to i dalje radim.
Nemreš bilivit XD.
Ali to je samo početak.
Ne znam šta se događa samnom,
mijenjam promjene raspoloženja.
Ne mogu razmišljati o ničemu.
Ne mogu ništa sama riješiti i odlučiti.
Uvijek moram tražiti pomoći i smetati ljudima.
Aaaargh,
ali dobro, znajući da su to moji dragi prijatelji, odmah mi je lakše.
Znam da bi im bilo dosadno bez njihove Gale. Hehe..
Tko bi išao s Nikom u nedjelju u 5 van, klošariti?
Tko bi svaki dan pričao s Rebeccom?
Tko bi se glupirao u školi s curama, naravno?
Tko bi se smijao ovim glupim smijehom? 
Tko bi sjedio s Ivom?
Tko bi bila jedina prirodna plavuša u društvu?
Tko bi se živcirao radi sitnica?
Ma ima još toga xD.
Ovo je najvažnije..
Ali ja i dalje tvrdim da je moj život jadan i besmislen.
Upoznam li ikoju osobu koja se nalazi u ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim i koja mi može pomoći..
Tek tada bih bila sretna osoba.
Eh, ali znam da tu osobu neću nikada upoznati..
Nego..
Zašto su ljudi tako osjećajni?
Zašto se brinu za mene? XD
Pa ako sam u bedu, i to jakom..
I ako nešto krivo radim,
a radim..
Da, shvatila sam da je ono bilo krivo što sam napravila (i nadam se da se neće pomoviti
), ali ipak.
Ne želim da se toliko brinete, i ako se uopće brinete meni je drago,
ali opet, nije to to.
Bude to mene već nekak prošlo, I hope so!
Prva nedjelja a da nisam išla van.
Kak bi Tena rekla:
Uberkul osjećaj.
Makar me sutra pita fiziku za pozitivno,
ja i dalje tu sjedim za kompjuterom i pišem post.
Tvrdoglava sam, znam.
Ali nekad sam sigurna u sebe.
Tako i sad, mislim da znam za 2. 
Ali to ćemo još vidjeti.
Nego, jedva čekam petaaaak.
Aaaaaaaa!!
Bit će prejebeno na Hladnom pivo!
Neponovljivo naravno.
Jer je prvi put i to s društvom najbolje :D.
Nadam se..
Htjela bih nešto napraviti, nešto što bi bilo krivo, opet.
Kvragu!
Nikome ništa nisam spomenula, pa čak niti Rebecci koja gotov sve zna o meni.
Ne želim razmišljati ponovo o tome.
Ne smijem.
A kamoli to napisati na blog.
Sada u ovom trenutku mi fali razgovor s Rebeccom.
Ja znam da mogu računati na nju.
Ali ne znam, osjećam kao da sam prezahtjevna.
Htjela bih pričati s njom, ali me nešto spriječava.
I promijeniti ću to.
Jer želim i hoću pričati s njom kad imam potrebu.
Naravno, isto to vrijedi i za tebe.
Dostupna sam i po danu, pa čak i po noći =).
