Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
petak, 30.11.2012.
Propast svijeta
|
Eto nam prosinca na vratima. Dok se bliži famozni 21.12.2012., kote se, nimalo iznenađujuće, i najrazličitije priče što najavljuju Propast svijeta. Samo se čeka The Great Event. It's going to happen very soon... No, Propast svijeta se, naravno, ipak neće dogoditi. Ne, naime, kao futur. Propast svijeta je nešto što se – događa. Prezent. (Kad bi hrvatski imao, poput engleskog, diferencijaciju prezenta na present continuous – za trenutnu radnju, upravo sada – i present simple – za stalnu, trajnu radnju – obavezno bih ga morao specificirati kao potonji.) Cvokotalo se masovno od nove godine/milenija dvijetisućite, tuce godina kasnije cvokoće se masovno od zimskog solsticija. To je zato što se masovno ne zna da Propast svijeta nije neki određeni moment, u vidu markantnog datuma. Znanost statike razlikuje pojmove koncentrirane sile i kontinuiranog opterećenja; predmetna Propast neće se zbiti kao koncentrirana superbrojka, već se svakodnevno zbiva – kao kontinuirani proces dezintegracije svijeta pod teretom idiotizma & infantilizacije. Neki je motociklist jurio pustom ulicom, s rukama i nogama u obliku slova O, i približavao se usponom uz paklenu buku; na licu mu se zrcalila ozbiljnost djeteta koje svojem vriskanju pridaje najveću važnost. (Musil, Čovjek bez svojstava) Mass media does more to keep Americans stupid than even the whole U.S. school system, that vast industry which cranks out trained consumers and technician-pawns for the benefit of other vast industries. (Frank Zappa, New Rock, '68 u časopisu ''Life'')  Marxovo prvo, kapitalno filozofsko pitanje (iz kojega je onda izveden čitav ''marksizam'', glasi: što je to radni dan? Ideja marksizma: minimalizirati vrijeme nužnog jarma u kojemu je čovjek prisiljen suspendirati svoju slobodu, tako da mu može ostati što više slobodnog vremena za sebe, za ''kulturnu nadgradnju''. (Ali marksizam, kao što je poznato, nije prošao. Napredak tehnologije nije se nikad stvarno primjenjivao za to da bi stroj odmijenio čovjeka koji bi tako mogao manje raditi da bi isto proizveo, nego je čovjek nastavio isto raditi – i, štoviše, stresnije, jer su očekivanja narasla da radnik prati ritam stroja – e da bi sa strojem više proizveo, sam ipak ostajući stalno jednako ekonomski ovisan i potčinjen, jer se tako dobiven višak vrijednosti plasira ne za opće potrebe, odnosno smanjenje nužnog jarma, sve veće skraćenje radnog dana, nego da bi bogati bili sve opscenije i opscenije bogati; bogatiji nego što bi bili bez napretka tehnologije.) Marx, uglavnom, humanitet definira slobodnim vremenom – smisao za slobodu, igru i pravu dokolicu je ono što čovjeka izdiže iz reda vrsta (kokoši i telci, recimo, sigurno nisu u stanju ne biti determinirani proizvod svoje sredine). Ali gle, mehanizmi kontrole su se u međuvremenu i na to polje ubacili: u vidu industrije zabave i eskapističkog spektakla (Hollywood ''blockbusteri'', pop produkcija, tabloidi, sapunice, reality, video igre, nogomet, moda itd.itd.), kao bastardne ''kulturne nadgradnje'' koja služi ne tome da čovjeka emancipira i oslobodi, nego da mu još vire ispere mozak, da ga zavede i porobi, baci na koljena, u kovitlac umjetnih želja, ambicija, potreba, potrošaštva, a ''slobodno vrijeme'' ponovo podvrgne kontroli. Da ne bi slučajno to ''slobodno'' bukvalno shvatio, pa činio baš doslovno što mu se hoće. Imperativ: kad ne radiš – ne dosađuj se – kupi to i to, radi to i to! Just do it! Najnovija teorija glasi da je Nostradamus vezao Apokalipsu uz milijarditi pogled ''gangnam stylea'' na youtubeu. - Iz mirnog jutra, kraj će doći, kad broj krugova konja koji pleše bude 9. Prema kreativnoj interpretaciji ovog proročanstva, Koreja je znana i kao ‘Zemlja mirnog jutra’, Psy pleše ‘konjski ples’, a brojka devet mogla bi se odnositi na broj pogleda spota Gangnam Style na YouTube-u, koji se ubrzano približava brojci od 900.000.000. Kada dođe do jedne milijarde, pišu izvori, brojka će imati ‘devet krugova’, tj. devet nula. Mordor iz Koranske ju naziva ''najkomičnijom teorijom zavjere'', ali ne vidim ništa smiješno u njoj. Meni se čini krajnje uvjerljivom. Doista, ima li prikladnijeg vjesnika Propasti od tolikog uspjeha gangnam stylea? Termiti masovnih medija i industrije eskapističke zabave nagrizli su planet do zadnjeg kutka, snage Mordora gaze sve pred sobom, milijardne senzacije nisu rundeci i coheni, nego bieberi i psyovi – je li ostalo uopće još išta od svijeta? Šta je ljudi, oćete hit, a?  Wealthy men hired me To sing this song that they wrote for me They're investing in this quasi music video And they're paying to get a bid on the radio And they're gonna sell a million Yes it's gonna go plat-in-um Počeo sam melankoličnim tonovima, tako ću i završiti. |
Osim ako ne propadnemo prije 18h za kad je zakazan tref, e onda smo u banankiju. (Alžbeta Bathory 01.12.2012. 15:40)
Nisam znal. Baš sad gledam.
Uvijek mi se vrtilo po glavi Vote, Election, ali ballot.
Moj prvi uoč, makar ima jedna pod šifrom
May 2011 298 (alexxl 01.12.2012. 17:59)
KNJIŽNA - da ne bi propao ne samo svijet, nego još i tref!
ALEXXL - a nama ovdje ni ne treba čak do Sirije potegnuti za naći mrtve koji glasaju :D
SAMOHRANA - tooodooodooodooo, ma nema nan pomoći (pero u šaci 02.12.2012. 02:02)
svijet nikada neće propasti. no
u jednom će trenutku prestati propadati.
to sigurno.... (frulica 02.12.2012. 03:39)
And I feel fine :-) (Ama Gi 04.12.2012. 10:39)
ALKION - to znači da već znaš kako izgleda definitivan smak svijeta ;) (pero u šaci 06.12.2012. 20:17)
I, da malo razjasnim sebi: što se u stvari misli, podrazumijeva pod izrazom "smak svijeta"? Je li to jednostavno nestanak ljudske vrste, nestanak života uopće na Zemlji, nestanak (raspad) Zemlje kao planeta, raspad Sunčevog sistema... ili? (alkion 07.12.2012. 21:40)
Novi vijek karakterizira osvajanje prirode, te veliki razvoj moćne tehnike i proizvodnje. Čovjek vidi sebe u središtu svijeta, kao najviše i najmoćnije biće. Njemu je sve podređeno, i priroda i drugi čovjek. Svijet i sve u njemu postaje za čovjeka samo puki predmet.
Po meni, jedino tako mogu prihvatiti uopće i nakanu za raspravom o smaku svijeta, odnosno nestanku života kao jednog od pojavnih oblika materije i energije, ili samo kao nestanku ljudske vrste s lica Zemlje.
Za bilo kakvu daljnju diskusiju prvenstveno bi morali definirati pojam SVIJET? i naravno pojam SMAK?. Tek tada nastaje zbrka u mojoj glavi i moje znanje postaje tako minorno, da ne kažem i beznačajno, a poznato je da samo ljudska glupost i svemir nemaju granice...
Svi ostali oblici smaka svijeta: od pretpostavke o raspadu planetarnog sustava pa prema nestanku svemira, meni osobno, su ne samo nevjerojatni već i nepojmljivi - teško da ih sebi mogu predočiti kao nekakvu "realnu sliku" SMAKa svijeta.... :))) Primjećuješ da je i u ovome JA - Čovjek opet, ako ne u središtu priče, a onda barem na poziciji promatrača... krug se opet vrti oko nas... :))) (alkion 08.12.2012. 15:16)
Inače, u osnovi se slažemo da je definiranje pojmova potrebno e da bi uopće i mogli priču dovesti u nekakav konsenzus... :))) (alkion 11.12.2012. 08:43)
Kada nešto nestaje odjednom, u trenu, u svršenom obliku (kao što ćeš ti i kao što ću ja i kao što ćemo svi) - draže mi je reći: smak.
A pogotovo mi je draže uslijed konotiranja o istom trošku, kad smo već kod znanosti o statici i mehanici, smicanja ili posmika: deformacije materijala/ tijela pod djelovanjem tangencijalne sile, koja ga - za razliku od sile savijanja - naprosto prereže na jednom mjestu. (pero u šaci 11.12.2012. 20:44)
To jest Descartes, da: jedino što, misleći, mogu znati s punom izvjesnošću, je baš to - da mislim. Da postoje moje misli.
Kvantna mehanika - pričao sam to već negdje - naučila nas je da fizika u čitavom univerzumu ''ovisi o promatraču''. Niels Bohr je jednom prilikom rekao da se za svemir koji ne bi bio promatran, ne bi moglo reći da postoji. Zašto se to ne bi moglo reći? No, pa sigurno ne zato što bi mi tobože znali da nikakav svemir uistinu ne postoji. Stvar je u tome da taj ''svemir'' - o kojem je riječ - da je to naša, ljudski konstruirana predodžba svemira, proizašla iz našeg promatranja. Jedan od faktora koji čine ''svemir'' je i ljudska glava koja ga percipira. O toj predodžbi Bohr govori, ne o svemiru ''o sebi'', an sich. Prema tome, kad ne bi bilo promatranja, ne bi bilo ni predodžbe (ne bi bilo toga što mi zovemo ''svemirom'').
Ali na to nas je esencijalno već i Kant upozorio: ''svemir'' koji za nas postoji (za naš spoznajni aparat, za našu jadnu glavu) je samo ovaj fenomenalni, veli on. U noumen, u svemir an sich, ne možemo prodrijeti.
Nietzscheova rečenica iz Ljudskog, odviše ljudskog: ''Istina, mogao bi postojati metafizički svijet; teško je osporiti njegovu apsolutnu mogućnost. Sve stvari opažamo kroz ljudsku glavu i ne možemo tu glavu odsjeći; pa ipak, ostaje pitanje što bi preostalo od svijeta kada bi glava doista bila odsječena.''
To je isto to: kad bi glava bila odsječena, tj. s onu stranu fenomenalnog svemira, ne bi se moglo reći da svemir postoji. U noumenalni svemir (hoćeš li da kažem: u Boga?) se ne može. Nietzsche je naravno pritom minuciozan mislilac - on ne ispušta iz vida da se tu ne može ispostaviti pozitivna, apodiktična tvrdnja - upravo zato što u noumen ne može, pa ne možemo (jasno) ništa ni reći o njemu. Što se jedino može? Upravo tako, može se jedino ostati agnostikom spram noumenalnog univerzuma. Jedino (od strane naših glava) promatrani svemir, fenomenalni svemir - nije van granica smisla.
Tako je i za tebe sasvim na mjestu da kažeš kao što kažeš: kad mi glava bude smaknuta, i svijet/svemir će biti smaknut. (pero u šaci 11.12.2012. 21:15)
Imam dojam da me svrstavaš u vjernike /U noumenalni svemir (hoćeš li da kažem: u Boga?)/ Nisam čisti nevjernik ali sam svakako antiklerik. Ne vjerujem u Boga kao vrhovno biće... Naravno imam drugih elemenata koji su na nekakvom tragu vjere, ali to smo već diskutirali i prije , a ja očigledno nisam uspio (kao po običaju) to dobro uobličiti i pojasniti.
Sjećam se jednog pitanja koje mi sad baš oslikava jedan dio tvog komentara: "Da li je stablo u šumi palo ako to nitko nije čuo i vidio?"
A, opet nije li dijalektika rekla da još uvijek nismo došli do stupnja razvoja koji bi nam omogućio da shvatimo i nešto što nam trenutno nije shvatljivo? Malo "grubo" rečeno ali nadam se da shvataš pitanje. (alkion 12.12.2012. 09:20)
Karl Kraus: ''Riječ 'obiteljske sveze' (njem: Familienbande) sadrži i okus istine.''
Toga sam se doticao u postu Živjeti s istinom. Zapravo, poslužio sam se Kunderom koji je to davno već sve elaborirao, o utopiji neotuđenog društva, recimo kroz lik Sabine, koja se gnušala sovjetskih filmova, jer su ''prožeti upravo nevjerovatnom nevinošću. Najžešći sukob do kojeg je moglo doći između dvoje Rusa bio je ljubavni nesporazum: on je mislio da ga ona više ne voli, a ona je mislila da on ne voli nju. Na kraju bi pali jedno drugom u zagrljaj, a iz očiju bi im kapale suze sreće. Kad bi zamislila da bi se svijet sovjetskog kiča mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala živjeti u takvoj stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez imalo oklijevanja prednost životu u stvarnom komunističkom režimu, sa svim progonima i redovima za meso. U svijetu ostvarenih komunističkih ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla jedne riječi izmijeniti, umrla bi od užasa za tjedan dana.''
Ideal života bez tajne, tj. bez otuđenosti, piše on na drugom mjestu, ''odgovara idealu primjerne obitelji: građanin nema pravo ništa kriti pred Partijom ili državom, kao što ni dijete nema pravo na tajnu pred ocem ili majkom. Totalitarna društva u svojoj propagandi pokazuju idiličan smiješak: žele se doimati poput 'jedne velike obitelji'.'' Pošto vlada idila, i svi smo jedna velika sretna obitelj - svi stojimo (dobrovoljno i oduševljeno) na istoj liniji; da bi se održala slika idile, potrebno je stoga eliminirati svako divergiranje, svako nebivanje na istoj liniji. ''Upravo kršenjem privatnosti započinje priča Josefa K.: dva nepoznata gospodina dolaze ga uhititi dok je u postelji. Otada više neće biti sam: sud će ga pratiti, promatrati i govoriti mu; njegov će privatni život postupno nestati, progutat će ga tajanstvena organizacija što ga progoni. Lirske duše koje vole propovijedati ukidanje tajne i transparentnost privatnoga života ne shvaćaju u kakav se proces upuštaju. Početak totalitarizma nalikuje početku Procesa: doći će vas iznenaditi u postelji. Doći će kao što su to rado činili vaši otac i majka.''
Ili: ''Često se kaže da Kafkini romani izražavaju strastvenu želju za zajednicom i ljudskim kontaktom; čini se da iskorijenjeno biće, kao što je K., ima jedan jedini cilj: prevladati prokletstvo vlastite samoće. No, to nije samo klišej, reduciranje tumačenja, nego i besmislica. Zemljomjer K. uopće nije u potrazi za ljudima i njihovom toplinom (...) On ne želi da ga prihvati zajednica, nego institucija. Da bi to ostvario, mora skupo platiti: mora se odreći samoće. I eto njegova pakla: nikada nije sam, dva pomoćnika poslana iz Dvorca slijede ga u stopu. Prisustvuju njegovu prvom ljubavnom činu s Friedom, sjedeći na šanku iznad ljubavnika i od tog trenutka više ne napuštaju njegovu postelju. Kafkina opsesija, dakle, nije prokletstvo samoće, nego oskvrnuta samoća! Karla Rossmanna neprekidno svi šikaniraju (...) u spavaonici, pored njegove postelje, mladići boksaju i povremeno padaju na njega; Robinson i Delamarche, dva mangupa, prisiljavaju ga da živi s njima u zajedničkom kućanstvu, tako da mu uzdasi debele Brunelde odzvanjaju u snu. Upravo kršenjem privatnosti započinje priča Josefa K.: dva nepoznata gospodina dolaze ga uhititi dok je u postelji. Otada više neće biti sam: sud će ga pratiti, promatrati i govoriti mu; njegov će privatni život postupno nestati, progutat će ga tajanstvena organizacija što ga progoni.''
Tu je u pitanju devalvacija pojedinca. Kao pojedinci postajemo nepodnošljivo laki. Naša osoba malo vrijedi, nema težinu, ne poštuje ju se i nevažna je. Ne uspijevamo se ostvariti kao samosvojne, suverene individue, živimo kako drugi hoće, vođeni smo i bacani okolo i gaženi od strane krda.
Ne treba meni, dakle, dokinuće društvenog otuđenja, da se bratimim s ljudima, i da ću sad naricati ako sam sâm. Treba mi da ne budem od strane društva sabotiran kao pojedinac, pričepljen u slobodama, natjeran u stroj, utrpavan u krdo, u red, otuđen od sebe. Radi se o borbi sa zajednicom za pravo na svoju osobu i njeno rasprostiranje, ne o čežnji za idilom zajednice (međusobno neotuđenih).
Pa tako ni propadanje svijeta nije do toga što su ljudi otuđeni međusobno, već što su otuđeni sami od sebe - premalo pojedinci, previše krdo. (Navedeno u postu samo zato i postoji; ''zadaća da robovi zavole svoje robovanje dodijeljena je ministarstvima promidžbe, masmedijima i učiteljima''.) (pero u šaci 14.12.2012. 13:02)
Što se tiče stabla u šumi koje nije palo ako nitko to nije vidio i čuo, evo ti još jedan primjer: ''Je li žena u sobi i prije nego uđe netko tko je vidi?'' (KK) (pero u šaci 14.12.2012. 13:18)
I da se još malo našalim. Optimist bi na pitanje o ženi odgovorio da naravno JEST u sobi, pesimist da NIJE u sobi, a ja osobno bih rekao da VJERUJEM da je u sobi... k vraguc nikako da se otarasim te vjere, ha?
A, opet....
Boje ne postoje! Plava boja je subjektivna konstrukcija onog što je samo elektromagnetski val s određenom frekvencijom, amplitudom i fazom. Ja čak neznam ni kako ostali članovi čovječanstva percipiraju bilo koju boju!
Jesam li dobro shvatio tvoj komentar od prije ako kažem da ne možemo vidjeti noumenalni svijeti, svijet sam po sebi, jer vidimo samo svoju osobnu verziju, interpretaciju realiteta koji je tamo vani? Što bi onda značilo da je ta verzija ograničena, jer percipiramo tek nekoliko posto od cijelog spektra postojeće elektromagnetske energije. Ili sam se malo zapetljao i nešto pojašnjavam samim sobom? (alkion 14.12.2012. 21:02)
Biti će zanimjljivo vidjeti ludost kojekakvih vjerskih sekti i onih koji su zaluđeni time da je stvarno kraj koji knjige najavljuju.
Pametan je Zagorec još davno rekao: Kad me nebu, nek me jebu. (More ljubavi 18.12.2012. 13:58)
ta točka na i? (malo ti malo ja 19.12.2012. 18:11)
Boja je subjektivna konstrukcija naših osjetila pomoću koje percipiramo - ''interpretiramo'' - pojavu elektromagnetskog vala s određenom frekvencijom, amplitudom i fazom. Mi taj val ne možemo, dakle, osjetilno percipirati kao val (nego samo kao plavu boju), no to ne znači da se radi o noumenalnoj pojavi. Mi taj val, naime, možemo registrirati, naš ga spoznajni aparat dokučuje: ne naše oko, ali naši instrumenti ga potvrđuju kao činjenicu, koja dokazano postoji, najrealniju moguću.
Stvar je u tome da se naš spoznajni aparat ne sastoji samo od pet osjetila, nego i od sposobnosti kauzalnog, logičkog povezivanja. U noumen spada jedino ono što izmiče i jednome i drugome.
Nota bene, spomenut si skupa sa mnom ovdje, pod postom ''Sonet o orahu'', koji postavlja slična pitanja kao i ti, pa sam se slično i očitovao. (S obzirom na poslovičnu Svenovu sklonost isparivanju, najbolje će biti da pejstam to i ovdje, za svaki slučaj, da ne bi jednom ispario i dio ove prepiske.) (pero u šaci 20.12.2012. 00:46)
Lik iz pjesme zaglumio ti je, Svene, radikalnog ''pozitivista'', glavom i bradom Ernsta Macha.
O tome sam već bio govorio jednom kod blogera Deftona, kada je dotični izgurao ponosno-imbecilnu tezu - via čuvenog Chestertonovog citata - po kojoj bi razum također bio samo stvar vjere. (A kao zeleno svjetlo za svoje prepuštanje zaumnosti, za credo quia absurdum. Ma da, znaju oni da su im religije stvar samo puke vjere, ali i razum da je tobože isto, pa nema razlike, kobajagi uopće nisu fiju-fiju.)
''Mach me'', podvukoh tamo, ''hoće ubijediti da ako gledam ovaj stol na kojem sad pišem, i zatvorim oči, taj stol više ni na koji način ne postoji. Aha... ali što ako sam taj stol istovremeno i gledao i držao na njemu ruku, i sad zažmirim, po prvom zaključku bi stol morao ne postojati, ali - gle vraga - moja mi ruka kaže da još uvijek stoji na istom onom stolu koji više ne bi smio biti tu. To jest također osjet, ali bit te mutne teorije je međusobno nepovezivanje osjeta među sobom prema zakonima kauzalnog uma. Machovac bi mogao vidjeti stol, i mogao bi napipati stol, ali ne bi mogao razumjeti da je riječ o jednom te istom stolu (koji, uostalom, ne postoji, postoje samo osjeti o njemu, organizirani u iluzorne predodžbe stola).''
Postoji u nama nešto što je Mach neobjašnjivo iznegirao: zove se logika, razum, um, a svojstvo mu je da prepoznaje kauzalitet u prirodi, koji nije ''stvar vjere'' nego neumoljivih zakonitosti. Kauzalni razum te osjetila čine ljudski spoznajni aparat. Važno je naglasiti: samo te dvije stvari. Nema ih još pored tih. Nema ih deset. Nema uopće treće. Tertium non datur. Ljudska glava o kojoj Nietzsche & Bohr spekuliraju kao odsječenoj - to su ta dva gnoseološka alata (u sinergiji): razum + osjetila (''dvosmjerna metoda'': logika+empirija).
Orahov gazda iz pjesme može stoga s izvjesnošću znati da mu orah postoji - ne samo u njegovoj glavi, i da, čak i kad mu okrene leđa. Zato što spoznaja nije ostavljena da počiva samo na osjetima, bez logičkog povezivanja. Zato, dakle, što je živ - pa mu ljudska glava sadrži i logiku i empiriju.
Što se međutim zbiva kada ''glava biva odsječena''? Bivaju odsječene logika i empirija, te s njima kompletan spoznajni aparat. Ali što je percipirao taj aparat? Percipirao je fenomenalni svijet. Zato mi znamo, s izvjesnošću, da fenomenalni svijet postoji. Ono što ne znamo: da li postoji tzv. noumenalni. ''Noumenalni svijet'', to je zapravo prazan znak, jer nije baš sasvim sigurno da označitelj ima svoje označeno; označitelj visi u praznome. ''Noumenalno'' je jedan regulativni, pomoćni termin za označiti sve ono što ljudska glava (logika+empirija, dvosmjernom povratnom spregom) ne može registrirati. I sad veliko pitanje: pa postoji li, na kraju, taj noumenalni svijet? Je li moguće da postoji? Naravno da je moguće, jer ako se po samoj definiciji radi o onome do čega logičko-empirijski ne možemo, ne možemo se ni s izvjesnošću odrediti - na bilo koju stranu, pa ni onu negacijsku. Zato Nietzsche i Bohr: ma da, moguće je da postoji. Ali! - što još o istom trošku kažu: da se ne može nastupati izvan ljudske glave. Svemira koji bi postojao i mimo ''promatrača'' bi možda i moglo biti, ali on za nas ne može postojati, niti predstavljati išta smisleno. To je poruka Nietzschea i Bohra, filozofije i kvantne mehanike: mora se biti a-gnostikom. Jedino postojanje onog svemira promatranog logikom+empirijom nije van granica smislenog govorenja. Noumen nije isključeno da postoji, ali stupanje (''gnostičko'') u njegovo postojanje podrazumijevalo bi stupanje van ljudske glave, dakle - doslovno - van pameti, u laprdanje, lakrdiju, lunatištvo. To bi bilo moguće samo onome tko je dovoljno besraman i zauman pretendirati i utvarati si, ljudskom glavom i bradom, da mu glava nije ljudska glava, te s nama ne govori na bazi logika+empirija, nego se poziva na nepostojeći treći alat, na dakle ova ili ona mistična iskustva, otkrivena mu po Milosti Božjoj. Sveti jurodivi, što su si uvrtili da im se obraća Bog. (I za kojeg su čak - sic! - stvarno uvjereni da postoji, te ga ljube i obožavaju, neobaviješteni da je mrtav još otkako se dekonstruiralo način na koji je lažno rođen, kao nihilizam, kao proizvod logocentričkih muholovki za koje se nije odmah skužilo da su šuplje; wittgensteinovski: ''proizvod jezika koji je otišao na kvasinu'').
Uglavnom, zato za gazdu orah ne prestaje postojati, ali za dobrog Alkiona svijet i svemir doista prestaju - u onom momentu kad ostane bez svoje ljudske glave. (pero u šaci 20.12.2012. 00:53)
Pokušat ću to, u vrlo grubim crtama, pojasniti preko one moje tzv. šale na: ''Je li žena u sobi i prije nego uđe netko tko je vidi?''
Rekoh:
-pesimist tvrdi da NIJE u sobi
-optimist tvrdi da JEST u sobi
-a ja bih sada promijenio tvrdnu u: ja ZNAM da je u sobi jer kako i ti sam gore kažeš: ali - gle vraga - moja mi ruka kaže da još uvijek stoji na istom onom stolu koji više ne bi smio biti tu tako i moj mozak zaključuje: da, žena je u sobi jer mi se to nameće kao logičan zaključak na bazi dosadašnjih osjetila i spoznaja.
Što je onda vjera, k vragu i čemu? !!!!!!!!
I da ne zaboravim: Sretna nam Nova 2013. uz želju da me i dalje obrazuješ. Hvala ti B(l)ože na internetu, Peri i besplatnom školovanju... :))) (alkion 21.12.2012. 16:41)
Evo ti na kraju na dar, zato što si dobar đak, primjernog zalaganja, jedna zajebancija na temu razuma koji da je samo ''stvar vjere''. (pero u šaci 23.12.2012. 18:29)
I, prokleto si u pravu da su jezik-misao jednaki i po formi i po sadržaju. Sama logika nalaže da ne mogu misliti (ne može biti u mojim mislima) nešto što nisam u stanju izraziti (reći, napisati), kao niti da mogu izraziti nešto što nisam mislio (nije bilo u mojim mislima).
To upravo gore i govorim: moje dosadašnje naučeno, shvaćeno i prihvaćeno poimanje vjere mi je u nekakvom "sukobu" s tvojim komentarima. Moje znanje nije dovoljno da shvatim, a time i prihvatim novo i, naravno, poput svakog konzervativnog starca držim se tradicionalizma dok me stvarnost ne "tresne" po glavi. (alkion 24.12.2012. 16:47)
ALKION - okej, okej, samo taj kišobran puštaj iz ruke! :P (pero u šaci 24.12.2012. 21:53)
samo tako nastavi (daj još, slobodno)! :)
sretna Nova! (frulica 01.01.2013. 12:48)
...a da umalo zaboravih...dođoh dokazati monitoru da ipak nisam ALTER PERO što mi MONITORE svakako laska...
Ljudino pozdrav! (blogdogg 09.01.2013. 09:39)
DOGG - čestitam na hrabrosti (pero u šaci 09.01.2013. 19:40)
