Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • Sredovječni udovac

    meni je smak svijeta počeo prvim gledanjem tog ganga stajla

    avatar

    01.12.2012. (14:32)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Ja ću propast svijeta dočekati u Klubu knjiga Vž. Jučer sam vidjela da su cure objavile taj datum kao datum za sljedeći tref, pa rekoh sebi, kad već propadamo, nek bude sa stilom.
    Osim ako ne propadnemo prije 18h za kad je zakazan tref, e onda smo u banankiju.

    avatar

    01.12.2012. (15:40)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Ballot box.
    Nisam znal. Baš sad gledam.
    Uvijek mi se vrtilo po glavi Vote, Election, ali ballot.
    Moj prvi uoč, makar ima jedna pod šifrom
    May 2011 298

    avatar

    01.12.2012. (17:59)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    "Idiocracy" - svako iduće gledanje sve mi teže pada. Još gore je da moji paradajzi propadaju - misteriozno - makar ih ne zalijevam "Fantom". A sin mi doma izvodi operaciju kuka na nekom youtube-filmiću. Stoga ću propast svijeta obilježiti na koncertu tbf-a, ako kojim slučajem prije ne dođe do koncentriranog udara u vidu rakete s nuklearnom glavom tu s bliskog nam istoka, onako potpuno idiotski... "...into the hole he goes"

    avatar

    01.12.2012. (20:27)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SREDOVJEČNI - ma nemate brige vi tamo; sjećam se kad je zadnji puta bila aktualna ta tema, pa se za radio 101 javio reporter Ivek (mislim da on) s breaking news da je u Zagorju propala propast svijeta :)
    KNJIŽNA - da ne bi propao ne samo svijet, nego još i tref!
    ALEXXL - a nama ovdje ni ne treba čak do Sirije potegnuti za naći mrtve koji glasaju :D
    SAMOHRANA - tooodooodooodooo, ma nema nan pomoći

    avatar

    02.12.2012. (02:02)    -   -   -   -  

  • frulica

    ti si ja. a ja sam ti.
    svijet nikada neće propasti. no
    u jednom će trenutku prestati propadati.
    to sigurno....

    avatar

    02.12.2012. (03:39)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    FRULI - veseli me čuti da si ti ja te ja ti, jer to znači da sam ja napisao ovu malu majstoriju o tome kako svijet neće propasti, ali će jednom prestati propadati :P

    avatar

    03.12.2012. (14:41)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    It's the end of the world as we know it
    And I feel fine :-)

    avatar

    04.12.2012. (10:39)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pa da ne možemo ni propast sa stilom...

    avatar

    04.12.2012. (17:20)    -   -   -   -  

  • alkion

    Za mene osobno, svijet definitivno propada mojim nestankom (smrću) s njega (svijeta). Dakle mogu ga očekivati svakog trena, a ne samo tog famoznog 12. 12. 2012. godišća. A da definitivno dolazi to je možda i jedina konstanta mog života. No, kako bi Fata rekla: "Budući sam sve u životu upropastio, možda i ovu konstantu upropastim..." :)))

    avatar

    05.12.2012. (13:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    AMA GI - Što je najgore, svijetu kakvog ga znamo - svijetu propulzivnosti gangnam styleova - nije došao kraj, evidentno; naprotiv, u punom je razmahu. Linkanu pjesmu jako begenišem već cirka dvije decenije - među najdražim mi REM klasicima - shvatimo ju kao projekciju o budućem kraju tog i takvog svijeta (ili, kako reče Frulica: trenutku kada će svijet prestati propadati). Jasno da bumo feel fine about it. :)

    avatar

    06.12.2012. (20:02)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - zato knjižne cure iz VŽ i ne prepuštaju ništa slučaju!
    ALKION - to znači da već znaš kako izgleda definitivan smak svijeta ;)

    avatar

    06.12.2012. (20:17)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ako želimo biti baš precizni, znam kako izgleda početak smaka svijeta...:))) jerbo, po nekakvom aksiomu svaki kraj je ujedno i početak nečeg... :)))

    avatar

    06.12.2012. (21:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ALKION - ako želimo biti baš precizni, istinita činjenica da se za tebe osobno svijet smiče tvojim nestankom (smrću) s njega, povlači da je za tebe (kao i za svakoga od nas) već bio smaknut - onda, naime, kada si već bio mrtav, kada te već prije (kao što je slučaj i za svakoga od nas) nije bilo na svijetu

    avatar

    07.12.2012. (17:30)    -   -   -   -  

  • alkion

    Upravo tako, u okvirima mog dosadašnjeg znanja i poimanja vremena, taj isti svijet je "ušao" u moju svijest rođenjem i "izlazi" iz nje mojom smrću. Dakle prije i posle "tama" ili ...neka nova nada?. Naravno, zdrav razum kaže da je svijeta bilo i prije i da će ga, iskreno se nadam, biti i poslije. A da se u nekom smjeru smiče mislim da je nepobitno, samo me zabrinjava i sve više se pitam kolika je i kakva naša uloga (ljudske rase) u tom smicanju?
    I, da malo razjasnim sebi: što se u stvari misli, podrazumijeva pod izrazom "smak svijeta"? Je li to jednostavno nestanak ljudske vrste, nestanak života uopće na Zemlji, nestanak (raspad) Zemlje kao planeta, raspad Sunčevog sistema... ili?

    avatar

    07.12.2012. (21:40)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Alkione, dobro pitanje ovo potonje... o tome sam kao dijete i sama često dumala. Srećom, odustala odavno, no kad se samo sjetim kakve su to vizualizacije bile :))) SMAK, zgodna riječ! :)

    avatar

    08.12.2012. (13:53)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ama Gi: pitanje, u stvari, ima smisla samo ako prihvatimo Dekartovo: „Mislim, dakle jesam“ („Cogito ergo sum“), odnosno ako u središte novovjekovnog razumijevanja svijeta i života stavimo čovjeka i prihvatimo da je novovjekovni čovjek preuzeo ulogu stvaraoca, boga, apsoluta, demijurga.
    Novi vijek karakterizira osvajanje prirode, te veliki razvoj moćne tehnike i proizvodnje. Čovjek vidi sebe u središtu svijeta, kao najviše i najmoćnije biće. Njemu je sve podređeno, i priroda i drugi čovjek. Svijet i sve u njemu postaje za čovjeka samo puki predmet.
    Po meni, jedino tako mogu prihvatiti uopće i nakanu za raspravom o smaku svijeta, odnosno nestanku života kao jednog od pojavnih oblika materije i energije, ili samo kao nestanku ljudske vrste s lica Zemlje.
    Za bilo kakvu daljnju diskusiju prvenstveno bi morali definirati pojam SVIJET? i naravno pojam SMAK?. Tek tada nastaje zbrka u mojoj glavi i moje znanje postaje tako minorno, da ne kažem i beznačajno, a poznato je da samo ljudska glupost i svemir nemaju granice...
    Svi ostali oblici smaka svijeta: od pretpostavke o raspadu planetarnog sustava pa prema nestanku svemira, meni osobno, su ne samo nevjerojatni već i nepojmljivi - teško da ih sebi mogu predočiti kao nekakvu "realnu sliku" SMAKa svijeta.... :))) Primjećuješ da je i u ovome JA - Čovjek opet, ako ne u središtu priče, a onda barem na poziciji promatrača... krug se opet vrti oko nas... :)))

    avatar

    08.12.2012. (15:16)    -   -   -   -  

  • Novinarka

    Slažem se da je smak svijeta nešto što se odvija. I ja sam neko vrijeme odvojila za razmišljanje o tome i zaključila sam da je smak svijeta prisutan već godinama. MI smo smak ovog svijeta. Mi i naše ponašanje, razmišljanje, naši odnosi. Ljudi su se do te mjere otuđili da je smak svijeta postao prisutan u svim sferama života.

    avatar

    09.12.2012. (18:46)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Alkione, mislim da vizija smaka svijeta, strah od njega, prati čovjeka oduvijek i da nije rezerviran samo za novovjekog čovjeka. Dovoljno se prisjetiti biblijske ideje o Sudnjem danu, predodžbe o Četiri jahača Apokalipse, pa bezbrojnih interpretacija Apokalipse u svim mogućim umjetnostima, od srednjovjekovnih alegorija smrti, mrtvačkog plesa (dance macabre), primjerice "našeg" Vincenta iz Kastva, do niza suvremenika kojima misao ne da mira, osobito filmaša... No, kako bilo, slažem se da je i smak i svijet nemoguće jednoznačno definirati, pa neću ni pokušavati ulaziti u to što bi sve one mogle značiti, i kako se i njihovo poimanje, barem mi se tako čini, mijenjalo kroz povijest... Ostavit ću to domaćinu, on će nam sve, ako bude imao volje, pojasiti ;))

    avatar

    10.12.2012. (20:55)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ama Gi : ja, na svu sreću, nisam živio u ta davna doba i ne znam s koje pozicije su tadašnji mislioci stvarno polazili i s kojim interesima su otvarali temu smaka svijeta (apokalipse danas ili sutra). U ovih par komentara, ja osobno, razmatram smak svijeta s pozicije mojih spoznaja, mog znanja i dosada naučenog, odnosno pokušavam shvatiti što za mene može i (ili) treba značiti smak svijeta. Negdje gore i rekoh da mi je najrealnije shvatanje kako je za mene smak svijeta (opet s nekog nazovi racionalnog gledišta) trenutak moje smrti, nestanak moje svijesti, odnosno kraj mog života. Zato sam u priču i ubacio Dekarta , samo kao još jedno "podupiranje" teze. Naravno da smak svijeta ne počinje Dekartom, a još manje mojim rođenjem (dalo bi se diskutirati) i naravno da smak svijeta nije nikakva novina. Kako bi Heraklit rekao, to je valjda, poput i samog svijeta "vatra vječno živa, koja se s mjerom pali i s mjerom gasi".
    Inače, u osnovi se slažemo da je definiranje pojmova potrebno e da bi uopće i mogli priču dovesti u nekakav konsenzus... :)))

    avatar

    11.12.2012. (08:43)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ALKION & AMA - Riječ smak sam u odgovoru na tvoj komentar, Alkionoviću, upotrijebio namjerno, zaobilazeći termin propasti - zato što je potonji u upotrebi iz posta naglašen kao nesvršen (nešto što se kontinuirano događa). Pa da ne zbunjujemo.
    Kada nešto nestaje odjednom, u trenu, u svršenom obliku (kao što ćeš ti i kao što ću ja i kao što ćemo svi) - draže mi je reći: smak.
    A pogotovo mi je draže uslijed konotiranja o istom trošku, kad smo već kod znanosti o statici i mehanici, smicanja ili posmika: deformacije materijala/ tijela pod djelovanjem tangencijalne sile, koja ga - za razliku od sile savijanja - naprosto prereže na jednom mjestu.

    avatar

    11.12.2012. (20:44)    -   -   -   -  

  • alkion

    Da, i zato se na tokarskom stroju dimenzija reza po jednom okretu naziva posmak...

    avatar

    11.12.2012. (21:08)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Druga linija, ova solipsistička: smak moje svijesti kao smak svijeta (za mene).
    To jest Descartes, da: jedino što, misleći, mogu znati s punom izvjesnošću, je baš to - da mislim. Da postoje moje misli.
    Kvantna mehanika - pričao sam to već negdje - naučila nas je da fizika u čitavom univerzumu ''ovisi o promatraču''. Niels Bohr je jednom prilikom rekao da se za svemir koji ne bi bio promatran, ne bi moglo reći da postoji. Zašto se to ne bi moglo reći? No, pa sigurno ne zato što bi mi tobože znali da nikakav svemir uistinu ne postoji. Stvar je u tome da taj ''svemir'' - o kojem je riječ - da je to naša, ljudski konstruirana predodžba svemira, proizašla iz našeg promatranja. Jedan od faktora koji čine ''svemir'' je i ljudska glava koja ga percipira. O toj predodžbi Bohr govori, ne o svemiru ''o sebi'', an sich. Prema tome, kad ne bi bilo promatranja, ne bi bilo ni predodžbe (ne bi bilo toga što mi zovemo ''svemirom'').
    Ali na to nas je esencijalno već i Kant upozorio: ''svemir'' koji za nas postoji (za naš spoznajni aparat, za našu jadnu glavu) je samo ovaj fenomenalni, veli on. U noumen, u svemir an sich, ne možemo prodrijeti.
    Nietzscheova rečenica iz Ljudskog, odviše ljudskog: ''Istina, mogao bi postojati metafizički svijet; teško je osporiti njegovu apsolutnu mogućnost. Sve stvari opažamo kroz ljudsku glavu i ne možemo tu glavu odsjeći; pa ipak, ostaje pitanje što bi preostalo od svijeta kada bi glava doista bila odsječena.''
    To je isto to: kad bi glava bila odsječena, tj. s onu stranu fenomenalnog svemira, ne bi se moglo reći da svemir postoji. U noumenalni svemir (hoćeš li da kažem: u Boga?) se ne može. Nietzsche je naravno pritom minuciozan mislilac - on ne ispušta iz vida da se tu ne može ispostaviti pozitivna, apodiktična tvrdnja - upravo zato što u noumen ne može, pa ne možemo (jasno) ništa ni reći o njemu. Što se jedino može? Upravo tako, može se jedino ostati agnostikom spram noumenalnog univerzuma. Jedino (od strane naših glava) promatrani svemir, fenomenalni svemir - nije van granica smisla.
    Tako je i za tebe sasvim na mjestu da kažeš kao što kažeš: kad mi glava bude smaknuta, i svijet/svemir će biti smaknut.

    avatar

    11.12.2012. (21:15)    -   -   -   -  

  • alkion

    Eh, Pero, da ja ovako lijepo i koncizno znam i mogu uobličiti svoje misli i dosadašnje znanje vjerojatni se ne bih više bavio ribarstvom radi preživljavanja. Upravo je ovo što si rekao u gornjem komentaru srž onoga što sam htio reći, samo što ja to ne znam i ne umijem tako obrazložit. Ja ti moram sve dodatno obrazlagat, pokušavat još malo dojasnit i tu se onda vrlo često zapetljam i odem i u neke gluposti...
    Imam dojam da me svrstavaš u vjernike /U noumenalni svemir (hoćeš li da kažem: u Boga?)/ Nisam čisti nevjernik ali sam svakako antiklerik. Ne vjerujem u Boga kao vrhovno biće... Naravno imam drugih elemenata koji su na nekakvom tragu vjere, ali to smo već diskutirali i prije , a ja očigledno nisam uspio (kao po običaju) to dobro uobličiti i pojasniti.
    Sjećam se jednog pitanja koje mi sad baš oslikava jedan dio tvog komentara: "Da li je stablo u šumi palo ako to nitko nije čuo i vidio?"
    A, opet nije li dijalektika rekla da još uvijek nismo došli do stupnja razvoja koji bi nam omogućio da shvatimo i nešto što nam trenutno nije shvatljivo? Malo "grubo" rečeno ali nadam se da shvataš pitanje.

    avatar

    12.12.2012. (09:20)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NOVINARKA - Ljudi su se otuđili... misliš, jedni od drugih? To je doista slučaj: da su otuđeni. Nije ipak sasvim jasno je li to neki novi moment u povijesti, da li je nekad bilo vremena u kojem nisu bili otuđeni. I ako jest, da li je to vrsta neotuđenosti kakvu bismo si poželjeli? U nekim selima iza sedam brda vjerojatno još postoje zajednice koje su bez otuđenosti; žive kolektivno svi kao jedan. Ali to je tek zlo, puno pounutrenja totalitarnosti.
    Karl Kraus: ''Riječ 'obiteljske sveze' (njem: Familienbande) sadrži i okus istine.''
    Toga sam se doticao u postu Živjeti s istinom. Zapravo, poslužio sam se Kunderom koji je to davno već sve elaborirao, o utopiji neotuđenog društva, recimo kroz lik Sabine, koja se gnušala sovjetskih filmova, jer su ''prožeti upravo nevjerovatnom nevinošću. Najžešći sukob do kojeg je moglo doći između dvoje Rusa bio je ljubavni nesporazum: on je mislio da ga ona više ne voli, a ona je mislila da on ne voli nju. Na kraju bi pali jedno drugom u zagrljaj, a iz očiju bi im kapale suze sreće. Kad bi zamislila da bi se svijet sovjetskog kiča mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala živjeti u takvoj stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez imalo oklijevanja prednost životu u stvarnom komunističkom režimu, sa svim progonima i redovima za meso. U svijetu ostvarenih komunističkih ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla jedne riječi izmijeniti, umrla bi od užasa za tjedan dana.''
    Ideal života bez tajne, tj. bez otuđenosti, piše on na drugom mjestu, ''odgovara idealu primjerne obitelji: građanin nema pravo ništa kriti pred Partijom ili državom, kao što ni dijete nema pravo na tajnu pred ocem ili majkom. Totalitarna društva u svojoj propagandi pokazuju idiličan smiješak: žele se doimati poput 'jedne velike obitelji'.'' Pošto vlada idila, i svi smo jedna velika sretna obitelj - svi stojimo (dobrovoljno i oduševljeno) na istoj liniji; da bi se održala slika idile, potrebno je stoga eliminirati svako divergiranje, svako nebivanje na istoj liniji. ''Upravo kršenjem privatnosti započinje priča Josefa K.: dva nepoznata gospodina dolaze ga uhititi dok je u postelji. Otada više neće biti sam: sud će ga pratiti, promatrati i govoriti mu; njegov će privatni život postupno nestati, progutat će ga tajanstvena organizacija što ga progoni. Lirske duše koje vole propovijedati ukidanje tajne i transparentnost privatnoga života ne shvaćaju u kakav se proces upuštaju. Početak totalitarizma nalikuje početku Procesa: doći će vas iznenaditi u postelji. Doći će kao što su to rado činili vaši otac i majka.''
    Ili: ''Često se kaže da Kafkini romani izražavaju strastvenu želju za zajednicom i ljudskim kontaktom; čini se da iskorijenjeno biće, kao što je K., ima jedan jedini cilj: prevladati prokletstvo vlastite samoće. No, to nije samo klišej, reduciranje tumačenja, nego i besmislica. Zemljomjer K. uopće nije u potrazi za ljudima i njihovom toplinom (...) On ne želi da ga prihvati zajednica, nego institucija. Da bi to ostvario, mora skupo platiti: mora se odreći samoće. I eto njegova pakla: nikada nije sam, dva pomoćnika poslana iz Dvorca slijede ga u stopu. Prisustvuju njegovu prvom ljubavnom činu s Friedom, sjedeći na šanku iznad ljubavnika i od tog trenutka više ne napuštaju njegovu postelju. Kafkina opsesija, dakle, nije prokletstvo samoće, nego oskvrnuta samoća! Karla Rossmanna neprekidno svi šikaniraju (...) u spavaonici, pored njegove postelje, mladići boksaju i povremeno padaju na njega; Robinson i Delamarche, dva mangupa, prisiljavaju ga da živi s njima u zajedničkom kućanstvu, tako da mu uzdasi debele Brunelde odzvanjaju u snu. Upravo kršenjem privatnosti započinje priča Josefa K.: dva nepoznata gospodina dolaze ga uhititi dok je u postelji. Otada više neće biti sam: sud će ga pratiti, promatrati i govoriti mu; njegov će privatni život postupno nestati, progutat će ga tajanstvena organizacija što ga progoni.''
    Tu je u pitanju devalvacija pojedinca. Kao pojedinci postajemo nepodnošljivo laki. Naša osoba malo vrijedi, nema težinu, ne poštuje ju se i nevažna je. Ne uspijevamo se ostvariti kao samosvojne, suverene individue, živimo kako drugi hoće, vođeni smo i bacani okolo i gaženi od strane krda.
    Ne treba meni, dakle, dokinuće društvenog otuđenja, da se bratimim s ljudima, i da ću sad naricati ako sam sâm. Treba mi da ne budem od strane društva sabotiran kao pojedinac, pričepljen u slobodama, natjeran u stroj, utrpavan u krdo, u red, otuđen od sebe. Radi se o borbi sa zajednicom za pravo na svoju osobu i njeno rasprostiranje, ne o čežnji za idilom zajednice (međusobno neotuđenih).
    Pa tako ni propadanje svijeta nije do toga što su ljudi otuđeni međusobno, već što su otuđeni sami od sebe - premalo pojedinci, previše krdo. (Navedeno u postu samo zato i postoji; ''zadaća da robovi zavole svoje robovanje dodijeljena je ministarstvima promidžbe, masmedijima i učiteljima''.)

    avatar

    14.12.2012. (13:02)    -   -   -   -  

učitavam...