pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 30.05.2012.

Misao još nemišljena





Bio sam jednom priupitan: Zašto su Egipćani slikali... tako sa strane? Zašto nisu slikali... normalno? Normalno?

Temeljni problem slikarstva: na dvodimenzionalnoj plohi nastojiš prikazati prizore iz stvarnosti, koja je, međutim – je li – trodimenzionalna. Perspektiva je otkrivena tek u renesansi. Zato svo slikarstvo prije renesanse nama danas izgleda – u tehničkom smislu preslike stvarnosti – nekako naivno, nespretno, nezgrapno. Vidimo, ne radi se tu o igri i parodiji, namjernom iskrivljavanju (takva igra je također modernija misao, oni je nisu poznavali), nego doslovno o nemoći, naprosto zanatskoj nesposobnosti da se iskrivljavanje izbjegne. (Od sve drevne umjetnosti, ne evocira nam se na tom planu naivnom jedino grčka umjetnost, ali zašto – upravo zato što nju ne pamtimo u prvom redu po slikarstvu, nego po kiparstvu i arhitekturi, umjetnostima trodimenzionalnog prikaza.)

Egipatski reljefi i papirusi jedan su pokušaj ranog slikarstva da riješi taj problem: oni istovremeno prikazuju dva dvodimenzionalna pogleda: s nosom iz profila i okom en face (dok se stoji u nemogućoj pozi).



Naravno, kasnije, žrvnjem navike i tradicije, pretvaranjem u kanon, ta je dihotomija postala kodificirana estetika, stil, zadobila je simboličku konotaciju i ikonički potencijal (auru) – tj. počela je u starim Egipćanima izazivati uvjetne reflekse (pljeskanje, padanje na koljena). Od tada se nije više ni pokušavalo izbjeći perspektivno okliznuće – štoviše, umjetnik se baš trudio postići ga, uskladiti se s kanonom. Ali to ipak ne osporava da se egipatsko slikarstvo u svom iskonu rodilo iz navedene razapetosti: suočenosti s dvodimenzionalnom plohom prikaza s jedne strane, te trodimenzionalnom zbiljom s druge.

Otuda bi se smjelo reći da postoji određena srodnost između ovog staroegipatskog dovinuća i ''kubističke revolucije'' četiri i pol milenija kasnije. Predstavljaju pokušaj odgovora na isto vječno pitanje.

Drugi temeljni problem slikara koji pokušava prikazati ono što mu se ocrtava pred očima jest to da na platnu uvijek može prikazati samo jedan moment; dok u stvarnosti, stvari i pojave – prizore – pred kojima se zatekne, nikada ne doživljava u samo jednom momentu. Doživljava ih sukcesivno u vremenu; u neuhvatljivoj postupnosti, prati njihovo kretanje, temporalni razvoj od vremenske točke a do vremenske točke b.



Egipatska slika prikazuje dva odvojena trenutka u vremenu – mada ne iz svjesne težnje da zamrznutu trodimenzionalnost prevlada, nego upravo suprotno: da ju postigne. Picasso, pak, ne dočarava više samo dva, nego multiple trenutke – odnosno, sâm multiplicitet trenutaka; svojstvo stvarnosti da se ne zbiva u nekom zamrznutom akordu, nego u neprekidnoj (heraklitskoj) sukcesiji. Pokušava uhvatiti tu neuhvatljivu postupnost. Shvatio je: želim li doista naslikati nešto pred sobom – naslikati u smislu: doista prodrijeti u to, ući toj stvari ''u dušu'' – morao bih prikazati više od jedne sekunde prizora, inače doživljaj neće biti potpun!





Podvucimo: tema Picassove slike, s nosom iz profila i okom en face, nije simultani prikaz tri, četiri, pet, deset momenata, nego prikaz karakteristike postojanja u svijetu – da se zbivamo, i zbiva nam se, isključivo u vremenu.

Radilo se o misli još likovno nemišljenoj; novoj spoznaji – o svijetu, i nama u svijetu.

- 21:29 - slušam (14) - printaj - #
  • Poklopilo se, baš, da čitam Hamvaša koji ovako zbori:

    "Od ove polovice godine spasio sam mnogo toga. Tako živjeti da bi čovjek sve vrijeme svojega života makar i približno spasio - naravno, posve je nemoguće. Dogodi se da se cijeli dani ili čak mjeseci rasprše bez traga. Posljedica je to našega slomljenog postojanja. Ali dogodi se i to da se uspije nešto sačuvati od svakoga dana, čak svakoga sata. Sat doživjeti do dna. Samo to ostaje. Zato ostaju pjesništvo i glazba i kip, dok kraljevi i carevi i kancelari potonu u ništa.
    ...
    Mnogo sam toga spasio... Ali poglavito sam uspio spasiti metamorfozu, promjenu, transfiguraciju buknuća - sazrijevanja - umiranja. Taj preobražaj, to je godina. Što znači spasiti? Prenijeti u nadvremensko. Učiniti neizgubljivim. U stalnom preobraženju objekt je opsjena. Pogledam list kiselice. Za jedan sat je drukčiji. Loza se mijenja dan za danom.
    ...
    Objekt je opsjena. Dok ga imenujem, već je drugo. Moram se ravnati ne prema objektu, nego prema smjeru transfiguracije. Jedini sigurni i čvrsti temelj jest pratiti preobrazbe. Ako idem tamo kamo se cijeli ovaj svijet miče sa mnom.
    ...
    Odnos imaginacije i subjektivnog ja. Generirajući duh i vizija. U tom je odnosu najjeftinije rješenje ako netko računa na predmetni svijet. Tu nespretnost zovu realizmom. Naravno, svi smo u njemu do vrha glave, ali to nije razlog da ga držimo istinitim. To je zabluda koja vrijedi jednako za sve ljude. To je opsjena. Sve naše prokletstvo i sav naš grijeh i sva naša sreća.
    ...
    To sam uspio spasiti. Uspjelo mi je to kao trajnije stanje i raspoloženje. Opsjena, ako u njoj čovjek i ne sluteći živi, izgleda kao zbilja. Zbilja je manifestni objekt. Tek onda, međutim, vidim Cjelinu ako sebe ili bar vrh svojega bića izguram iz sna...Ako težište svojeg bića premjestim u Ništa.
    ...
    Samo ako se utemeljim u Ungrundu, mogu znati što je imaginacija. Inače cijeli očitovani i objektivni svijet uzimam zdravo za gotovo, moram ga takvim uzeti i prisiljen sam ga smatrati zbiljom. Tek kada sebe premjestim u nevidljiv i neodrediv duh, u tom trenutku ispostavlja se da nije riječ o zbilji. San i opsjena. Vizija. Vrti se i mijenja i zgusne se i ispari i mijenja lik i preobrazi se
    ."

    (B. Hamvaš, Kap prokletstva)

    Oko kao organ svijet oko sebe poima trodimenzionalnim. Oko kao unutrašnji perceptor svijet oko sebe poima bezbrojnodimenzionalnim, pri čemu su dimenzije u konstantnom pretapanju i mijeni. Fizika tvrdi kako se cijeli svemir može opisati odnosima unutar dvije dimenzije: prostora i vremena. Ali u određenom prostoru i određenom vremenu bezbrojne su mogućnosti preklapanja.
    Sve dok je čovjekov duh ograničen isključivo na ono što prima, njegov će svijet biti slikan koordinatnim sustavom P/V. Usudi li se uskočiti u njegovu dubinu, shvatit će smisao treće dimenzije. Prepusti li joj se, spoznat će Boga.

    Samo ako je težište u neodredivom, može se vidjeti da je san san, vizija vizija i mit mit. Samo se onda može vidjeti što je zbilja. Samo se onda može vidjeti da je jedina zbilja Bog.” (Alžbeta Bathory 01.06.2012. 12:13)
  • 1) ''U tom je odnosu najjeftinije rješenje ako netko računa na predmetni svijet. Tu nespretnost zovu realizmom. Naravno, svi smo u njemu do vrha glave, ali to nije razlog da ga držimo istinitim.''

    A Picasso: predmetni svijet slikam kako ga mislim, ne kako ga vidim.

    2) ''Objekt je opsjena. Dok ga imenujem, već je drugo. Moram se ravnati ne prema objektu, nego prema smjeru transfiguracije. Jedini sigurni i čvrsti temelj jest pratiti preobrazbe. Ako idem tamo kamo se cijeli ovaj svijet miče sa mnom.''

    To je Heraklitova ontologija. Za suvremenika mu (i filozofskog antipoda) Parmenida postojale su uvijek samo dvije rubrike, odnosno krajnje točke stvarnosti. Imaš, npr. svijetlo i tamno - ili jedno ili drugo, a jedno je negacija drugoga. Parmenid je svijet pročitao kroz binarne antinomije, s jednim polom nužno privilegiranim (''pozitivnim''). Umjesto slijeda generičkih momenata izdvajao je dva obilježena momenta (pojma), koja u realnosti kao nešto izdvojeno zapravo ne postoje. Recimo, od bezbroja infinitezimalnih promjena u 24-satnom ciklusu jedne rotacije Zemlje oko Sunca, Parmenid bi svečano imenovao dva imaginarna prijeloma: izlazak sunca i zalazak sunca. Što hoću istaći: tako se tada mnilo. A Heraklit nastupa i kaže dijametralno suprotno: postoji jedino postajanje i prolaženje, koje se nikada ne dovršava u nešto gotovo postojeće (bitak), odnosno nepostojeće (nebitak). Umjesto dvije odvojene (suprotne) pojave, uvijek je u pitanju samo stupanj jedne; neprekinuti pomak ili prijelaz. Sunce nije samo svaki dan novo, nego je uvijek i neprestano novo, kaže Heraklit. Nije samo jutros ponovo izašlo, nego je svakog sata, minute i sekunde promijenilo položaj, a trenutak izlaženja je samo jedna od tih sekundi promjene, ni po čemu drugačija od bilo koje druge. Bilo bi pogrešno zamisliti jednu izdvojenu sekundu nekog ''skoka'' koju bismo uzdigli do statusa pojma. Panta rhei: nešto takvo kao čvrsti polovi, binarni switch, apsolutno Svijetlo i apsolutno Tamno uopće i ne postoji, osim u vidu teoretske apstrakcije. Med je u isti mah gorak i sladak, put prema gore i prema dolje je jedan te isti put, hladno se ugrije, toplo se ohladi, suho se ovlaži... Nietzsche mu stavlja ovakve riječi u usta: ''Ne vidim ništa osim postajanja. Ne dajte se obmanuti! Kriv je vaš kratak pogled a ne suština stvari, ako povjerujete kako negdje u moru postajanja i prolaženja vidite kopno. Vi upotrebljavate imena za stvari, kao da one imaju trajanje lišeno kretanja; ali čak ni rijeka u koju po drugi put ulazite, nije ista kao onda kad ste prvi put u nju kročili.''

    Prije godinu dana, za Papina posjeta, napisao sam post u kojem dotičnog dajem kao ilustrativni primjer utlimativnog ateista prema teologiji Bele Hamvaša (iz Filozofije vina). Morska sol, kao velika ljubiteljica Hamvaša, priložila je u komentaru (12.06.2011. 00:07) jedan njegov citat, izrazito heraklitovski, a uputio bih te i na moj odgovor (13.06.2011. 00:31) - to je ta priča! (pero u šaci 02.06.2012. 11:31)
  • U "Nevidljivom zbivanju" Hamvaš govori o psihologiji mase. Kaže, ništa ne obezvrjeđuje individuu toliko kao udaljavanje od samoga sebe i priklanjanje grupi. Takvim se činom pojedinac utapa, pada na dno oceana, gubi svojstva, dematerijalizira se kao integralna jedinka i postaje dio općosti. Briše sam sebe. Prepušta se vladavini nagona, a ono malo razuma što ga je imao kao pojedinac preobražava se u razvodnjenu neartikuliranost gomile. Za očekivati je da će pojedinci u gomili svojim mišljenjima stvoriti sinergijski efekt, no dešava se upravo suprotno; u masi se najčešće isfiltrira jedan dovoljno glasan i robustan pojedinac čiji glas postaje toliko jak da ga masa počne hipnotički slijediti.
    A svi ostali pojedinci u masi vraćaju se u primordijalno stanje svijesti, koje ne bi nužno bilo loše kada bi se govorilo o elementarnom čovjeku. Logiku ovog novopečenog stvora Hamvaš naziva post-logikom - onom koja ne odgovara pre-logici elementarnog čovjeka, niti logici suvremenog čovjeka-individue.
    Kaže: "Čovjek koji je postao gomila tone u stanje u kojem zaboravlja logičko razmišljanje, jasnu i pravilnu, razumsku trezvenost. Prekida se veza koju je održavao s kozmičkom praharmonijom. Um se pomračuje. To je stanje koje se nazivalo pre-logičnim, ali ispostavilo da je post-logično. Primitivizacija, drugim riječima kolektivizacija, potisnula je inidvidualnu egzistenciju čovjeka i namjesto nje postavila život gomile. Nema rasuđivanja, inteligencija iščezava, sposobnost prosudbe se pomračuje, ukus, duh se srozava. Umjesto toga izranja razdražljivost, zavist, histerija, strast, lakomislenost, anonimni strah,bezrazložno obožavanje i mržnja, sujevjerje i idoli. Čovjek kojega se naziva primitivnim ne potječe od samog početka vremena, nego sa samoga kraja vremena. To je posthistorijski čovjek. ... Primitivni čovjek je odlomljeni i odbačeni otpadak koji, zbijen u jednu masu, zastaje i usmjerava se unazad: prema mraku, srozava se i postaje kržljavo čudovište."

    Sorry, ovo bi trebao biti komentar na post o Papi, ponijelo me :)
    Hamvaš je bio čovjek daleko ispred svog vremena; mislilac, filozof, vizionar. U vrijeme kada je globalizacija bila misaona imenica, on je govorio o kolektivnoj hipohondriji - pojavi koju smo počeli živjeti s novim stoljećem (ako nisam pobrkala, elaborirao ju je u Jasminu i maslini).

    Kad malo bolje razmislim, mogla bih napisati post o njemu, da :D (Alžbeta Bathory 03.06.2012. 02:07)
  • Ovo nisam čitao. A žao mi je da nisam. A naročito mi je žao što nisam time raspolagao dok sam pisao post na istu temu: Opće mišljenje vojske, o fenomenu koji se beziznimno stvara između ljudi - kada nitko pojedinačno ne mora biti glup, ali na okupu će emitirati nužno samo glupost. Okupi se njih 10: taman ako svih 10-ero pojedinačno misle A, ukoliko su na okupu, kolektivno će se svrstati pod mišljenje B; mehanizam skupnosti ščepava za vrat.
    Da mi je bio Hamvaš tada, mogao sam svome postu dati mesa! (pero u šaci 03.06.2012. 09:25)
  • " U svakom se čovjeku nalaze dva čovjeka – vanjski i unutarnji, društveni i pojedinačni. Zanima me strukturni mehanizam situacije u kojoj društveni čovjek u nama zavlada nad pojedinačnim, kad možemo govoriti o kolektivu kao subjektu."

    Slušaj što Hamvaš kaže na to:
    "Ta pojava koja je nazvana pobunom gomile, zapravo je pobuna nesvjesnog. Jer ono što se događa nije vanjske, nego unutarnje prirode.
    ...
    Okomita provala barbarstva u društvu samo je vidljivi znak katastrofe koja se odigrala u nevdljivom svijetu duše: prava se promjena odigrava unutra, u svijetu psihe...
    ...
    Vanjski karakter okolnosti jedva da što mijenja na činjenici...


    Napisao si isto što je napisao on, a bez da si ga prethodno proučio. Da si ga čitao tada, u vrijeme pisanja tog posta, svakako bi ga (post) oplemenio njegovim idejama. Ali, ovako - svrstavaš se u red velikih istomišljenika. Kakvo postignuće! Trebao bi početi pisati knjige. Ozbiljno. (Alžbeta Bathory 03.06.2012. 10:46)
  • Kad bismo danas mogli pitati Picassa, zbog čega je slikao tako kako je slikao, kladim se u svoju godišnju plaću da bi odgovorio otprilike ovako: "Pa nemam više pojma. To su bila vremena u kojima se puno toga kuhalo u slikarstvu, književnosti, filozofiji, pedagogiji, na svim frontovima; bili smo kao zahuktali vlak koji se odlijepio od tračnica i krenuo u neke nepoznate, nelinearne smjerove, na puteve neucrtane na mapama sjećanja... Danas mi je mnogo od toga smiješno i vidim kako smo bili veliki sanjari pa nam je ponešto od svega i uspjelo izraziti, prikazati iskreno i proživljeno. No, svakako je mnogo toga napuhano i pretenciozno i s današnjim odmakom vidim da je u mnogo čemu bilo nepotrebna pretjerivanja. Od svega na kraju ostaje strast, ljubav, predanost. To bih naglasio kao, možda, ono najvažnije ili čak jedino važno. A sve drugo tek su misaone konstrukcije u nekom momentu povijesti. Strast je neobjašnjiva, ta ljubav za stvaranjem, za kopanjem po dubinama sebe i svijeta... ona se nikada neće moći objasniti i strpati u neke koncepcije, nju se nikada neće uspjeti zatrti i ugušiti." A ta se strast tako dobro vidi u zadnjoj fazi Picassova opusa, u njegovim najzrelijim platnima. U njima više nema ničega od kubizma, to su slobodni pokreti rukom u kojima više nema nikakve slikarske koncepcije ili misli koju valja slijediti, nikakve teorije, nikakva objašnjenja, nikakve interpretacije, čisto slikarstvo poput onog u našeg Ive Šebalja. (Mariano Aureliano 10.06.2012. 22:48)
  • Bela Hamvas u meni odjekuje kao tragični lik. Nastranu to da je kao vrhunski intelektualac i mislilac do svoje starosti morao raditi u elektranama kao NKV radnik (a onda je konačno umirovljen da bi ubrzo umro od moždanog udara). On je po vokaciji gnostik u pokušaju, dakle diletantski filozof koji nije uspio kao mistik. Hamvas nije bio veliki filozof, on je lucidno i znalački kombinirao svjetsko filozofsko i mističko blago, odijevajući ga u svoje specifično i prepoznatljivo ruho. Kant, Hegel, Fichte, Schopenhauer i Nietzsche, uprkos svim svojim jednostranostima i filozofskom zanesenjaštvu bili su veliki filozofi. S druge strane, Rudolf Steiner koji je počeo kao prvorazredni filozof (u svojoj odličnoj "Filozofiji slobode"), družeći se s velikim ličnostima svoga doba (Stefan Zweig opisuje strastvena druženja oko Steinera po berlinskim kavanama, a i Kafka opisuje jedan svoj susret sa Steinerom, iako s ponešto manje zanosa :-), na koncu je smogao hrabrosti otisnuti se dalje u svoje autentično poslanje, riskirajući porugu svojih kolega filozofa i književnika, tj. mainstream intelektualaca toga doba. Steiner je postao autentični gnostik renesansnog tipa, društveni reformator i svestrani inovator u društvenim (pa i u prirodnim ) znanostima. Bela Hamvas odlično djeluje na mlade ljude; iz njegovih knjiga oni dobivaju sintezu duhovno-filozofskog znanja čovječanstva, ispisanu na pravilan, uravnotežen i enciklopedijski način. Čovjek ne mora čitati tone knjiga, dovoljno mu je da pročita dvije, tri Hamvasove. Mene je početkom devedesetih očarao njegov koncept koruptivnog bitka, na tragu gnostičkog, manihejskog dualističkog učenja. Pojam koruptivnog bitka, ili po rozenkrojcerima, dijalektike kao istočnoga grijeha iz kojega trebamo natrag transfigurirati u tzv. Statičko Kraljevstvo, izazvao je onomad u meni inspiraciju za mnoge uspjele eseje. Međutim, Hamvas nije autentični genij, on je lucidni kompilator koji to nije želio biti. On je intelektualac koji se nije uspio odlijepiti od svojih knjiga i samostalno zaploviti prostranstvima duha. Don Ivan Grubišić voli Hamvasa, to mu svakako služi na čast. :-) (Mariano Aureliano 10.06.2012. 23:41)
  • Iskreno, meni njegova djela ocrtavaju svojevrsnu zbrku. toliko kaotičnu, da neznam što je u većoj zbrci: ono što autor takvim djelom želi prikazati ili on sam kao umjetnik, koji to ostvarenjem prikazuje, a na tako kaotičan način.

    Neovisno na takvo moje mišljenje, rado bih uživao promatrajući tu predstavljenu zbrku, onako u originalu, kroz njegov um. (blade777 11.06.2012. 11:57)
  • samo je Akhenaton, kralj heretik, pokušao izaći iz okvira novom religijom kroz novu umjetnost ali kao što znamo to mu baš i nije išlo za rukom, kraljevstvo su mu uništili kasta tradicionalnih svećenika koja nije imala namjere izgubiti steknute privilegije. Sviđa mi se egipatski kanon mada je grčka umjetnost jedinstvena po svojem naturalizmu. Postoje prikazi i materijal grčkog slikarstva, u arhaično doba i grci su prikazivali likove sa frontalnim okom u profilu no s vremenom su otkrili perspektivu iz to lijepom progresijom iz geometrijsku u orijentalnu, arhaičnu, klasičnu i napokon helenističku gdje su Aleksandrovi slikari bili poznati po relizmu kojim su znali prenositi stvarnost na platno. Najbolji ti je primjer mozaik Aleksandra i Darija na bitki kod Issa. Renesansni majstori su ponovo oktrili izgubljene tehnike proučavanjem spisa iz samostana i oživili stare majstore. Lucio Russo dolazi do izjave da je Leonardo da Vinci bio vješt dječak koji je shvatio veličinu antičke umjestnosti i znnaosti te ju primjenio, znači nije ništa izmislio, samo je dobro pročitao. Jako mi se sviđa ta umjetnost u kojoj nije važno dali su elementi postavljeni kao u stvarnosti već je bitnije da gledatelj prepoznaje objekt iako više volim racionalizam koji donosi grčka umjetnost. (Neverin 11.06.2012. 16:52)
  • e vidiš to mi je ostalo sasvim nejasno...kako je moguće nemoći naslikati svijet vidiš? ako izuzmeš školovanje ima onaj dio gdje sam uzmeš i crtaš nešto bez teorije bez znanja...i jednostavno ne vjerujem da se tog nitko nije sjetio pa me zanima gdje su njegovi crteži? (Joanna has left Stepford 11.06.2012. 23:41)
  • MARIANO
    1) O Picassu: - Joie de peindre, joie de vivre; Kundera piše kako je jednom gledao Picassovu sliku iz poznije dobi na kojoj žena i muškarac jedu lubenicu, ona sjedi, a on je ispružen na zemlji s nogom u zraku, ''u pokretu neizrecive radosti'' - a sve je to naslikano prekrasnom bezbrižnošću koja ostavlja dojam kao da je ''slikar, slikajući sliku, morao osjećati radost kao i muškarac s nogama u zraku!'' Dalje kaže Kundera - sreća slikara koji slika sreću je udvostručena sreća, sreća promatranja sreće, sa smiješkom. I da je upravo taj slikarev smješak ono što ga zanima, to je ona karakteristična radost koja izbija iz stvaralačkog erosa... i s nogama u zraku! (Zapravo je on scenom s Picassom polemizirao protiv Adornovog poricanja Stravinskog - jer Adorno si je uvrtio da ovaj nije skladao s užitkom, nego samo sa zlobom, iz mržnje, negiranja i izrugivanja. ''Čudno, čudno'' - čudi se Kundera. ''A sreća koja zrači iz te glazbe?'' Da se točno čuje kako ju je pisao s istom tom vrstom autorske sreće s kojom je Picasso slikao par nad lubenicom. ''Ronda i menueti klasičnih simfonija, ako hoćete, poziv su na ples, ali sreća o kojoj govorim i do koje mi je stalo ne želi se pokazati kroz zajednički ples. Eto zašto me nijedna polka ne usrećuje osim Cirkus polke Stravinskog, koja nije napisana da plaši, već da se sluša s nogama u zraku.'')
    2) O Hamvasu: - Belu ne poznam toliko, jer sam čitao jedino Filozofiju vina, no reći ću da mi je, toliko koliko ga znam, neizmjerno interesantniji od Steinera. Steinera također ne poznam pretjerano, no ovdje ciljam na njihove profile, habituse: uzbuđuju me u životu punokrvni autorski glasovi, dakle na umjetničku stranu; s druge strane religije, misticizmi, gnosticizmi, teozofije itd. - u meni izazivaju jedino zijevanje. (pero u šaci 17.06.2012. 13:59)
  • NEVERIN - Da, Akhenaton je htio svrgnuti ustaljeni kanon u korist - ustaljivanja drugog kanona. Što radi Klara, šije i para. :D
    Helenističko (pompejsko) slikarstvo koje spominješ je doista razvilo ponešto realističkih sposobnosti, ali to je bio vješt iluzionizam trodimenzionalnosti preko svjetla i sjene, perspektivno često točan u detalju, slabo točan kao cjelina. Možeš kao primjer uzeti baš taj koji si i naveo: to vidno nije matematička perspektiva kao u renesansi, ni blizu. Prema tome, iako je poznato i istina je da je renesansa inspirirana antički, netočno je reći da su renesansni majstori samo ponovili lekcije koje su iščitali i naučili iz antičke umjetnosti, ne izmislivši ništa (Lucio Russo je to mogao izreći kao hermeneutičku doskočicu; doslovno mišljeno bilo bi nonsens). (pero u šaci 17.06.2012. 14:59)
  • JOANNA - Jesi probala kad realistično nacrtati ono što vidiš pred sobom? Uspješan prikaz dubine i perspektive na 2D mediju uopće nije dječja igra, zahtijeva vještinu i iskustvo, to je s tehničke strane zahtjevan zadatak. Čak i za nas koji smo okruženi takvim prikazima i imamo u svojim sjećanjima golem fond iskustva, što toga da smo tisuću puta vidjeli i čuli da se to tako radi, da smo odnekud upoznati kako treba, što toga da smo i sami praktično probali i bili vođeni, na satovima likovnog ako nigdje drugdje. Probaj zamisliti da se potpuno sama i kao pala s marsa suočavaš s tim problemom. SItuaciju prvih slikara, kad je svijet još bio mlad, mogli bismo usporediti sa situacijom manje djece koja se po prvi put suočavaju sa zadatkom da hoće nešto prikazati što vide oko sebe - a znamo koliko su to realistični prikazi i koliko trodimenzionalnosti u sebi sadržavaju. (pero u šaci 17.06.2012. 15:20)
  • BUBA - ih, tebi je samo do knjiga! (sigurno zato što si baš knjižna buba ;))
    BLADE - opaska ti vrvi zbrkanostima u podtekstu: da bi umjetnik trebao ne biti zbrkan; da bi umjetnik koji slika zbrku odmah vjerojatno bio i sam zbrkan; da bi to na slikama uopće bila zbrka... (pero u šaci 17.06.2012. 15:31)
  • Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

    petak, 25.05.2012.

    Pravda je pobijedila


    Ja, Mijo Penić, koji osim što se bavim tim nekim vanzemaljskim stvarima, ajmo to tak reći, jer vam imam te vidovnjačke, proročanske sposobnosti, svoju koricu kruha inače pošteno zarađujem privatnim biznisom, u znoju lica svoga, držanjem starčadi pred smrt kao pasa na lancu i stavljanjem u svoj džep kredita koje oni otplaćuju, he he, pri čemu me Država malo kao novčano kažnjava, ali uporno ne stavljajući mom domu za zlostavljanje nezbrinute stareži ključ u bravu, radio sam prije toga u domu za zlostavljanje nezbrinute mladeži Brezovica, da, tom domu Brezovica, za kojega su novinari prije sedam godina izmislili da je bilo u njemu kao nekakvog ''slučaja'', pri čemu sam im ja bio monstrum i pedofil, što su očite nebuloze, jer zna se da su pedofili isključivo osobe starije od četrdeset, a meni u vrijeme kad sam to radio nije bilo ni upola manje, i zna se da su monstrumi oni koji djecu rasijeku, skuhaju i pojedu, a ja, mada ih, među nama rečeno, jesam tako malo ''kuvao'', ako ćemo se razumjeti, he he, i mada inače jesam tamo bio kuhar, nisam ipak nikad neko dijete baš sad doslovno skuhao, nisam, majke mi, a svejedno sam isprva bio osuđen zbog zlostavljanja hendikepirane zaposlenice kuhinje i optuživan da sam napastovao štićenike, samo zato što sam detaljno i sa slašću opisao kako sam ih ljubio i lizao u dnevniku koji je dobrostiva, milosrdna Jelena Brajša sakrila od policije, Bog joj zdravlja dao, i osudiše me, dakle, iako je jasno da se sve to zbilo osam-devet godina prije nego se o tome počelo govoriti, zašto nisu odmah pokrenuli nešto, a uostalom, šesnaestogodišnji klipan je već veliko dijete, he he, nije li, a nije bio puno manji ni onaj retardirani trinaestogodišnjak kojeg je domar tobože silovao, o čemu ja naravno ništa ne znam, he he, je je, moš mislit, ''silovao'' ga je baš, a znate, svojim očima sam vidio da mu se mali gnjus besramno nabacivao svo vrijeme, dok ga je jadni čovjek milovao, i pazite vi, domara i mene zatvore, najebemo zbog takvih gluposti, a pravi zlotvori, kao Severina koja me izdala udavši se za nekog Srbina, iako se jednom meni obećala, ili ona novinarka Nataša Škaričić, koja je, zamislite vi zlikovke jedne, čačkala, kopala, pisala o Brezovici i od te buhe radila slona, slobodno šeću, kao najnormalnije uzorne građanke, ali pravda je napokon pobijedila, hrvatsko pravosuđe ipak je na kraju osvjetlalo obraz, dokazalo da može biti efikasno, objektivno i neovisno, te mene benignog oslobodilo svih inkriminacija, a zloćudnu Škaričićku, koju sam tužio, proglasilo krivom i sad joj slijede sankcije, he he, neka, neka, a dolijat će jednom i Severina ako Boga ima!




    - 19:58 - slušam (11) - printaj - #
  • anđeo katoličkog milosrđa, počasni seksolog Karitasa, veliki kuhar s Katola.u rangu počasnog doktora Zagrebačkog sveučilišta Bozanića! Hannibale Lecteru, gledaj i uči kako s/kuhati mozak! da je bar više ovako otvorenih i razgovorljivih Kristovih vojnika, ovaj, kuhara, da lokalni kršćani nešto nauče o katoličkom biznisu milosrđa.... (Wall 25.05.2012. 21:18)
  • rado bih gledao live TV prijenos banketa iz Vatikana, ili Kaptola (ili barem vojnog ordinarijata) ,gdje bi se prelati, umjesto (samo)bičevanja, počastili delicijama svojih kuhara (brave new cook w/o cock 25.05.2012. 22:18)
  • Ah ta Škaričićka, ja bih joj odvalila kaznu, pa ne bi ona čačkala
    po dobrotvornim ustanovama, nek se stidi slike svoje, a Seve,
    izdajnica svoga nacionalnog biča, a oprosti, koje nacije bijaše
    Seve? Sve se obrušilo na te časne ljude, eno, onomu dolje
    popu se onaj pok. namjerno namjestio, samo da mu napakosti.
    Ma svijet se totalno izokrenuo, ne smiješ više ni dobro činiti:))) (malo ti malo ja 26.05.2012. 12:02)
  • iskerno već me pomlao faća jeza od tih sviju novinara šot tamo nešt guraju svoje nosove đe netreba a ondase bune kadim pošten svijt podijeli kazne i još joj ljepo piše da se oglušila i trebala je doć na taj sud onda nebi platila
    živjela hrvacka kako je to ljepo reko naš prvi precjednik izvinjavam se tšo neznam kakoću zaljepit ispravno ovaj video

    http://www.youtube.com/watch?v=wgaYzFqK3WQ (Alžbeta Bathory 27.05.2012. 01:39)
  • kaže moj prijatelj koji je imao "sreću" rasti u tom domu kod Jelene Brajše da je stara prodavala djecu u Francusku i od provizija gradila kuću, nova inačica krvavog novca ili inovacija turskog danka krvi ne? Uglavnom sestra mu je prodana kao bijelo roblje u Bosnu i zadnje što je čuo o njoj je vijest od prije 7 godina da je prostitutka. Kad ga pitam zašto ne izađe sa tim sranjem u novinama kaže da je prebolno, i eto tako ti pedofili i profiteri prolaze lišo. To što Brajša nije više ravnateljca doma je golu kurac od kazne. Radi takve đubradi se nadam da kršćani imaju pravo i da postoji pakao. (Neverin 27.05.2012. 15:14)
  • @neverin
    brajša se izvukla samo tako, prošla je više nego dobro. to je ono što zapanjuje i mnoge boli. živimo u krasno usranom društvu.
    ali zar ne misliš da su optužbe za prodavanje djece preozbiljne?
    ili da je taj tvoj prijatelj običan seronja. njega nešto boli? ja bih za svoje svijet izokrenula, za svojim pesekom bi išla do bosne, braću da ni ne spominjem. (ivka 28.05.2012. 14:08)
  • Ima u Gombrowiczevoj pripovijetci Gozba kod grofice Kotlubaj rečenica: ''O, kuhare treba dobro pripaziti!'' I malo dalje pasus: ''I još sam nešto govorio o kuharima, da su to krvnici, ubojice u malom, da im je svejedno što i kako, samo da zapapre, zamaste, prirede - primjedbe ne baš umjesne i prilično uvredljive, ali - raspričao sam se. 'Vi, grofice, koji nikada ne biste dotakli njegovu čupavu kosu, u juhi - pojedete njegovu dlaku!' I još bih ja tako govorio, iznenada me uhvatila plima izdajničke elokvencije, ali naglo - prekinuh, jer me nitko nije slušao! Poseban prizor grofice, prizor duždevice i patrone, koja šutke ždere tako pohlepno da joj se uši tresu, prestrašio me i začudio. Barun ju je vrijedno pratio, nagnut nad tanjurom, srčući i mljackajući svim srcem - a stara markiza pokušavala je sustići, žvačući i gutajući goleme komade, očito bojeći se da joj ispred nosa ne pokupe najbolje zalogaje!''
    Što se događa? Pripovjedač je pozvan na gozbu petkom kod grofice, na osnovu svog ljepodušja i ''smisla za idealizam''. Grofica je poklonica viših nebeskih sfera, mecena je i dobrotvorka i velika idealistica, a petkom neće da čuje za meso, ručkovi moraju biti posni (no, uvijek budu izvrsni) i s odama Ljubavi i Milosrđu. No, ovog petka zavladala neka raštimanost - juha od dinje bila je vodenasta, mrkva u zapršci jako loša. Iznesoše na to karfiol poliven maslacem, koji je lijepo rumeno izgledao - i spasio ručak. Karfiol je bio savršen, svi se bacili na opisano žderanje. Ispostavlja se da je grofica proteklog tjedna uhvatila kuhara ''kako začinja ideju posta mesnom juhom i sokovima od mesa'' - i tek kad mu je grofica zaprijetila otkazom, zakleo se da će prestati s tim. Zato je ovaj puta sve bitno lošije... izuzev karfiola. Govori barun: ''Još malko, ako smijem moliti, grofice. Zaista sam živnuo nakon one... hm... juhice... Mljac, mljac... Stvarno, kuharima se ne može vjerovati. Imao sam kuhara koji je bolje od ikoga spremao špagete - stalno sam ih jeo! I zamislite, molim vas, uđem jednom u kuhinju i vidim u loncu svoje špagete kako vrve - jednostavno vrve! - a to su bile gliste - mljac, mljac - gliste iz mog vrta, koje mi je bandit služio kao špagete! Otad nikad ne zavirujem - njam, njam - u lonce!''
    Slon u sobi: kakav to karfiol jedu? Pripovjedač, zgrožen žderačinom, gleda u novine, a tamo naslov 'Tajnoviti nestanak Karfiola' i podnaslov 'Karfiolu prijeti smrzavanje' - konjušar po prezimenu Karfiol prijavio je nstanak 8-godišnjeg sinčića Boleka. U zoru sljedećeg dana pripovjedač na odlasku ugleda leš 8-godišnjaka, ''tako omršavio da bi se moglo reći - detaljno proždrt - jedva je tu i tamo ispod prljave kože ostao po komadić mesa''. Najednom se pojavljuje kuhar, majstor zanata ''koji prvo kolje kokoši da ih i poslužio u umaku'', i (kao zadnju rečenicu priče) pita: ''Nadam se da vam je prijalo posno, poštovani gospodine!'' (pero u šaci 29.05.2012. 01:45)
  • (Kanibalska priča? Naravno, poslužen je za stolom običan karfiol, malo ''zaslađen'' od strane kuhara mesnim sokovima. Milosrdna aristokracija nije doslovno pojela malog Boleka Karfiola, u tanjurima. Ali pojela ga je na drugačiji, posredan način, time što milostiva gospoda cinično i okrutno žive na račun kmetova, od njihove gladi, cijedeći ih. U prenesenom smislu - da, oni su ga pojeli... i u slast!) (pero u šaci 29.05.2012. 01:53)
  • ono nad čime se treba još malo zamisliti jest to (svojim očima viđeno) da su gotovo svi do jednog od tih staraca kod MP-a u postupcima protiv njega uporno, odlučno i odrešito, ispitivani ponaosob i izvan prostorija doma, izjavljivali da im je tamo puno bolje nego kod njihovih kuća i da ne žele da MP-u padne vlas sa glave
    ne dvojim da to govori više o ljudima, društvu, obitelji i sustavu od mnogo čega dugog (j. 29.05.2012. 08:31)
  • Lijepo je Gombrowicz opisao tu igru žmurke između vlastodržaca i služinačkih podrivača. Zatvorenih očiju, svaki je okus puno slađi. A najslađi je onaj o kojem se ništa ne zna. Pojesti čovjeka, u slučaju Brajša-Penić, podliježe svakoj kritici, iako je i to preblaga riječ. U nekim drugim slučajevima bilo bi sasvim opravdano. (Alžbeta Bathory 29.05.2012. 12:00)
  • J. - kad se razmisli, to i je još najžalosnije u cijeloj priči (barem ovom dijelu sa starcima) (pero u šaci 30.05.2012. 18:14)
  • @ivka, da živiš sama, da nisi završila srednju školu, da nemaš za kruh ni mjesto ako ne radiš za neku crkavicu jer ljudi iskorištavaju takve ljude sumnjam da bi imala vremena i para da odeš do bosne pokrenut potragu. Upoznao sam tog dečka i vjerujem mu. (Neverin 11.06.2012. 16:55)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    ARHIVA
    GUZA + NJUŠKA
    - 2009/08 - Gledanost
    - 2009/09 - Cipelarenje
    - 2009/10 - Guza, njuška, sise
    - 2009/11 - Ispravno
    - 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
    - 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
    - 2011/10 - Živjeti s istinom
    - 2011/11 - Dan mrtvosti
    - 2013/04 - Kap
    - 2013/05 - Zakletva
    - 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
    - 2016/01 - Nikad kao Bandatar
    - 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
    - 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
    - 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
    - 2017/02 - Anatomija nelagode
    CARPE DIEM
    - 2009/09 - Ratni dnevnici
    - 2010/01 - Vječno vraćanje
    - 2010/10 - Post koji nisam napisao
    - 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
    - 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
    - 2015/07 - Zaokruženje Arsena
    - 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
    - 2017/02 - Rijeka zapelosti
    ČOVJEK U FUTROLI
    - 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
    - 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
    ... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
    - 2011/06 - Ateistička propaganda
    - 2011/06 - Čedna
    - 2011/10 - Demonska ljepota žene
    - 2012/09 - Demonska požuda žene
    - 2012/10 - Intrigantan problem
    ... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
    ... 2012/10 - Cvrčak i mrav
    ... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
    ... 2012/10 - Guzica
    ... 2012/10 - Težina Križa
    ... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
    ... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
    - 2014/06 - Geneza jezivosti
    - 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
    - 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
    - 2015/09 - U čemu je skandal?
    - 2016/05 - Muške kurve
    - 2016/05 - Dići raspelo na sebe
    - 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
    - 2016/11 - Najezda barbara
    - 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
    - 2016/12 - Zvuk osude
    - 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
    IGRA SPOLOVA
    - 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
    - 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
    ... 2010/07 - Not gonna be ignored!
    ... 2010/07 - Košarka i košarica
    ... 2010/07 - Nož u leđima
    ... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
    ... 2010/07 - ''Ti si dužan''
    ... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
    - 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
    - 2011/05 - Jednom nedavno...
    ... 2011/08 - Druge oči
    ... 2011/08 - Lov na ljepotu
    - 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
    - 2014/10 - Ženska spika
    - 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
    - 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
    - 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
    - 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
    ORNAMENT I ZLOČIN
    - 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
    - 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
    - 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
    - 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
    - 2010/08 - Spasio bih vatru
    - 2010/09 - Balon
    - 2011/01 - Fetiš pečata
    - 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
    - 2011/09 - Zna se tko zna
    - 2012/04 - And they love her
    - 2012/07 - Déja vu
    - 2013/01 - Sloboda koja sputava
    - 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
    - 2013/07 - Ljetni post
    - 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
    - 2015/04 - Gospe ti presvete!
    - 2015/11 - Đonom
    - 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
    - 2016/11 - Ccc, kakva drama!
    CRNA OVCA
    - 2009/10 - O izdvajanju
    - 2009/10 - Nećeš ga naći
    - 2009/11 - O običnim malim ljudima
    - 2011/03 - Selotejp blues
    - 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
    - 2011/06 - Ne daj se...
    - 2011/10 - Hod
    - 2012/01 - Gospe ti svete!
    - 2012/04 - Rigoletto
    ... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
    ... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
    - 2013/12 - Desno i lijevo
    - 2016/08 - Stupovi društva
    DVOSTRUKI AGENT
    - 2009/11 - Dvostruki agenti
    - 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
    - 2010/05 - Reci, ogledalce...
    - 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
    - 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
    - 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
    TKO JE UKRAO STVARNOST?
    - 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
    - 2010/02 - Simuliranje simulacije
    - 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
    - 2010/08 - Prava slika grada
    - 2010/11 - Sveta crkva slike
    - 2010/12 - Imagologija
    - 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
    - 2016/06 - Hashtag imagologija
    - 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
    MASLAC I MARGARIN
    - 2010/01 - O žeđi i pijenju
    - 2010/02 - Folkrok partizani
    - 2010/03 - Duende
    - 2010/06 - Odličan đak
    - 2011/12 - Lice i naličje pjesme
    - 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
    - 2013/01 - Bosonoga misao
    - 2013/03 - Život i performans
    - 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
    - 2016/05 - PuŠ vs SAE
    - 2016/12 - Rupa u ormaru
    VELIKO OKO
    - 2010/02 - Opće mišljenje vojske
    - 2010/03 - Kao automat za kavu
    - 2010/05 - Nagni se, Narcise...
    - 2010/06 - Nasilje normalnosti
    - 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
    - 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
    - 2013/02 - Nasilu na Silu
    - 2013/04 - Biti kao svi
    - 2014/05 - Zeitgeist
    - 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
    - 2015/09 - Krivi ste vi
    - 2015/12 - Kalifete na fete
    - 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
    PISOPUT
    - 2010/06 - Ja, luđak
    - 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
    BIM-BAM-BAM
    - 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
    - 2012/03 - Tempera(ment)
    - 2013/01 - Duende oči
    - 2013/06 - Tvoj slučaj
    - 2013/07 - Nostalgija futura drugog
    - 2014/10 - Ljubav
    - 2015/02 - Kontra ljubavi
    - 2105/03 - Ja, Ti, Mi
    - 2016/02 - Držati pticu
    - 2016/06 - Mogućnost drolje
    - 2017/01 - Grijeh ljubavi
    GOSPODARI SVIJETA
    - 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
    - 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
    - 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
    - 2015/01 - (Vuci)batine
    - 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
    - 2015/07 - Minut semantike
    - 2015/07 - Matija protiv Babinha
    - 2015/10 - Mnogo vike nizašto
    - 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
    - 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
    - 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
    - 2016/04 - Pozadina kreševa
    - 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
    - 2016/07 - Drljača od tri groša
    - 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
    - 2016/09 - Ravno do dna
    FALANGA
    - 2011/01 - Index na indexu
    - 2012/08 - Falanga
    - 2013/06 - Test osobnosti
    - 2014/09 - Dva tipa smijeha
    - 2014/11 - Kritika pomračenog uma
    - 2014/12 - Kultura Komunikacije
    - 2015/01 - Rođen na prvi april
    - 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
    - 2015/10 - Večernji krivolov
    - 2016/04 - Lov na crvene vještice
    - 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
    - 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
    - 2017/01 - Amen
    BITKE O BITI BITKA
    - 2011/03 - Probavljivost duše
    - 2011/09 - Tema s varijacijom
    - 2012/05 - Misao još nemišljena
    - 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
    - 2014/09 - Krvave ruke
    - 2014/11 - Mundana desideria
    - 2015/02 - Dobar, loš, zao
    - 2015/02 - Spektar sive
    - 2015/07 - Mar(kićk)a
    - 2015/08 - Lítost
    - 2016/01 - Anatomija funkcije
    - 2016/03 - Vječno povraćanje istog
    TRAGOM MUNJE
    - 2012/05 - Pravda je pobijedila
    - 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
    - 2012/12 - Propast svijeta
    - 2015/01 - Intencija zOOma
    - 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
    - 2016/04 - Defile tustaša
    - 2016/06 - Tragom munje
    REPUBLIKA FARSA
    - 2013/06 - Ćudoredna bitanga
    - 2013/11 - Spin godine
    - 2014/05 - Propuštena helpie prilika
    - 2014/08 - U čemu je sramota?
    - 2014/09 - Republika Farsa
    - 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
    - 2014/11 - Zapisi iz ludnice
    - 2015/03 - Zatvoreno pismo
    - 2016/05 - Drkadžije
    - 2016/06 - Približavanje oluje
    - 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
    - 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
    - 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
    - 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
    - 2016/09 - Nujna li rujna
    - 2016/10 - Homo cylindriacus
    USPUT REČENO
    - 2010/09 - Sirove strasti
    - 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
    - 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
    - 2011/09 - Rekvijem
    - 2012/06 - Test inteligencije
    - 2015/08 - Nije šija nego vrat
    - 2015/12 - Babe i žabe
    - 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
    - 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
    - 2016/08 - Slobodna Vlast
    - 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.
    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica