Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
U današnjem Glasu Slavonije istaknuti HDSSB-ovac iz našeg sokaka imao je heureku. Trg slobode, najpotentniji osječki trg, preimenovati u Trg dr. Franje Tuđmana! I da se na njemu podigne reprezentativan spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Zašto to? Trg slobode na prvotnoj lokaciji ime je dobio u vrijeme jednoumlja, a davanjem novog imena doista se slavi sloboda izražavanja stavova u demokraciji. Da? ''Trg slobode'' inače baš i ne zvuči nešto snažno ideološki obojeno. Istina, može biti ideološki obojeno, zloupotrebom simbolike, ukoliko imenom Slobode neka politika skuplja bodove za svoj račun. Zato on kaže: ''Trg slobode na prvotnoj lokaciji''. Jer ''prvotna lokacija'' je bila današnji Trg Ante Starčevića, glavni gradski, koji je to ime dobio 1945. godine. Sloboda kao tekovina komunističke revolucije. Tadašnja režimska politika je skupljala simbolički kapital: kao, Mi, samo Mi, smo vam donijeli Slobodu (od Zlih Nemaca). Istaknuti HDSSB-ovac je morao reći ''Trg slobode na prvotnoj lokaciji ime je dobio'', nije mogao ne precizirati, jer da je rekao samo ''Trg slobode ime je dobio'' morao bi, za ne lagati, reći da je taj trg to ime zapravo dobio godine 1992., u vrijeme jednog drugog jednoumlja. Sloboda kao tekovina domovinske revolucije. Tadašnja režimska politika je skupljala simbolički kapital: kao, Mi, samo Mi, smo vam donijeli Slobodu (od Zlih Srba). Kao što ga danas skuplja HDSSB mistificirajući ovu činjenicu i predstavljajući se borcima protiv hrvatskom življu mrske riječi sloboda, koja je 45 godina sijala ovdje komunistički teror (''tamnica naroda''). Nema veće tamnice od slobode! Jedino se ništenjem slobode može izaći na slobodu! Pa kaže, treba dati rečeno novo ime jer bi ono, nasuprot jednoumlju, značilo ''slavljenje slobode izražavanja stavova u demokraciji''. Hoće se reći da je ime Franjo Tuđman poznati sinonim za demokraciju i slobodno izražavanje stavova. U čemu, zna se, nema ama baš ničega spornoga ni nategnutoga, kamoli totalno neistinitog, ma kaaaakvi, gdje bi bilo. Postoji drugo objašnjenje. Te 1992. ime trgu mijenjao je, rekli smo, tadašnji novi politički režim. Tko li je to bio u Zemlji i u Osijeku? Bio je to HDZ. A tko je bio na čelu osječkog HDZ-a? Tko li je to tada bio gospodar života i smrti u gradu, bez kojega se ni najobičnijeg Srbina nije moglo u Dravu baciti, a kamoli da bi se imena trgova mijenjalo. Bio je to... hm, isti onaj koji je dan danas na čelu lokalne i područne vlasti, tj. HDSSB-a, koja bez zelenog svjetla sive eminencije iz egzila ne može prdnuti u prašinu, a kamoli imena trgova mijenjati, a koja se sad buni protiv tog istog imena trga. Kanda da netko sam sebi u usta skače? Što se u međuvremenu promijenilo? HDZ iz 1992. danas se dijeli na hadezeovce iz HDZ-a i na hadezeovce iz HDSSB-a, a glavna razlika je u tome da drugi progone i ne podnose prve, dok prvi, naprotiv, progone i ne podnose druge. Ali fokusirajmo se na te druge, njihov je ovaj uvaženi vijećnik s heurekom. Dakle, zadnji puta kada sam zavirio u stranački program HDSSB-a, sadržavao je ne frtalj, ne trećinu, ne polovinu, nego – jednu cijelu točku! Ta točka se sastoji od nepodnošenja i prozivanja ostatka HDZ-a. Vrana vrani oči kopa. Ćemo da se ćeramo. Tu sad nastaje pitanje: a čiji je Tuđman? Sanaderov (dobro, zbog opravdane odsutnosti Kosoričin & Šeksov) ili Glavašev (dobro, zbog opravdane odsutnosti Šišljagićev & Burićev)? Čije su kriminalne staze vjerniji nasljednik Tuđmanovog matičnog, barakaškog HDZ-a? ''Inaćenje Slavonije'' odnosi se na inaćenje vladavini današnjeg HDZ-a, ali potrebno je pokazati da se ne inati ipak samoj biti, duhu HDZ-a, nego jedino korupciji te biti i duha. A neiskvarena bit HDZ-a (u očima inatnika), to je Tuđman: zaklinjanjem na Tuđmana, šaljemo poruku biračima (kod kojih Franjo Otac Domovine uživa beskonačan i vječan kredit) da smo mi, a ne oni, njegova politička djeca i baštinici. Ali nije time još sve objašnjeno. Tko je ikad bio u Osijeku, zna da je nakon raskola Sanader-Glavaš HDZ na lokalnoj razini marginalna strančica, a da je puno veći rival Đapićev (Srbov) HSP. Političkom trgovinom Anti mr. Đapiću je jednom prilikom dopušteno da malo glumi gradonačelnika, a ovaj se razmahao. Raspisao je natječaj za spomenik pravaškom praocu Anti Starčeviću – inače, kakva komedija zabune, prapravašu antiklerikalno i prosrpski orjentiranom! – na Trgu Ante Starčevića. Na natječaju je pobijedilo briljantno konceptualno rješenje R. Jozića i F. Tadina... ... ali Đapić nije mogao dopustiti da se za njegova vlastita mandata Osijeku dogodi nešto dobro i inteligentno. Poništio je natječaj i tupom silom ograničenog kabadahije nametnuo nešto po svom ukusu, dakle krajnje retardirano, prostačko i promašeno na svakoj mogućoj razini: skulpturalnoj/umjetničkoj (figurativno i bukvalno kao bukva), arhitektonskoj (predimenzionirano, u neskladu s fasadama trga), urbanističkoj (poništava kružni i decentralizirani koncept novog uređenja trga Ž.Jurković i O.Grigića) i simboličkoj (prijeteće parole, prijeteći upereni prst, ''reperski''). G Star! Da se uplašiš! Uvjeren sam da je to i onaj pravi, posljednji motiv zašto HDSSB-ovci danas tako žude podići ''reprezentativan spomenik'' svom hadezeovskom praocu Tuđmanu. To je to, taj prkos šokački, to inaćenje. Samo da se uvali kajlu Đapiću i Srbu! Zašto bi oni, molim te lijepo, bili gori od HSP-ovaca! Ako je Đapić mogao unakaziti divan Starčevićev trg groznim spomenikom Starčeviću, znat će već i oni proglasiti drugi divan trg Tuđmanovim, da imaju što unakaziti spomenikom Tuđmanu, koji ima da bude – taman im to bilo zadnje na položaju – još veći i još ružniji! Da sam Trg slobode, sagorio bih se u ognjici jada i sramote... |
< | rujan, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |