Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
srijeda, 13.04.2011.
Udružena korizmena zločinačka organizacija
|
Sačuvaj nas bože onih što imaju ugrađenog ''Boga'' na svojoj strani... Objavio sam na facebooku, u petak osmoga, link na članak Viktora Ivančića ''Zbijanje u molitvi'', koji tematizira saopćenje Komisije Hrvatske biskupske konferencije ''Iustitia et pax'' u kojem se ''poziva sve katolike u Hrvatskoj na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu i to u petke 1., 8., i 15. travnja''.  Opozitno, pozvao sam sve da se ''danas i 15-og isključivo špekom nalože'' te dodao gornju Dylanovu pjesmu s komentarom u statusu. Reagirala je jedna frendica, nazovimo je Nj., što je potaklo našu međusobnu diskusiju - sve do evo ''about an hour ago'' - koja odzvanja tipičnošću, univerzalnošću takvih razgovora između vjernika i nevjernika u Istinu o Domovinskom ratu.  Prenijet ću, naravno, raspravu i u cijelosti: ako Boga ima na strani je žrtava, a zna se tko je bio napadnut, a tko napadač i na čijem se teritoriju rat vodio kao i to da je borba s naše strane bila oslobodilačka, a ne osvajačka; no pravda se nažalost nemože uvijek očekivati od suda; Nj., činiš logičku grešku prenošenja apstraktne univerzalnosti (onog ''mi'') na partikularnu razinu. Postoji ugrađena mistifikacija u famoznoj kovanici ''razlika između agresora i žrtve'', gdje se čitavoj naciji kolektivno osigurava žrtveni status. Što to znači? Ne misli se na konačan broj pojedinaca, nego je žrtva - Hrvatska. ''Mi'' smo žrtva. A kad se kaže Hrvatska ili ''mi'', ipak se tada još i prenosi na partikularno: svatko tko je u ratu bio na hrvatskoj strani je po def. žrtva (a ne agresor, jel). Pošto smo mi kao kolektivni entitet nedvojbeno Napadnuta strana (a nismo Napadači), nužno je Napadnut i svaki onaj s automatskom puškom u maskirnoj uniformi dok (npr.) ubija 20 bezubih bakica s kuhačama iz Paulin Dvora (općepoznat slučaj), koje su u toj sceni Napadač pošto formalno pripadaju agresorskom ''oni'' - je li to ono što tvrdiš? Ratovalo se kod nas, ne na teritoriju Srbije, to je ta ključna razlika: ubiti nevino dijete kao branitelj sasvim je nešto drugo nego ubiti nevino dijete u svojstvu okupatora - jer biti hrvatski branitelj, pošto se mora povući tu ''jasnu crtu između žrtve i agresora'', znači biti unaprijed i univerzalno nedužna žrtva, čak i dok (npr.) negdje na Sljemenu masakriraš 12-godišnju djevojčicu (općepoznat slučaj). baš naprotiv, ja ju ispravljam. Ono što ti činiš je da cijelu stvar promatraš previše izbliza, daješ prednost partikularnom, a negiraš širi kontekst. Jer htio nehtio generali kao individue koje su donosile najbitnije odluke u svezi naše obrane i najviši čin u Hrvatskoj vojsci na simboličkoj razini ipak predstavljaju hrvatski obrambeni rat, a samim time i Hrvatsku kao žrtvu velikosrpske ideje materijalizirane u agresiji Srbije. Pa je ta „individualizacija krivnje“ jedna podla laž kako bi se prikrilo pravo značenje suđenja; da nas strpaju u isti koš sa Srbijom, da rat dobije tretman građanskog i napokon operu ruke od svega. A da je rat sranje samo po sebi to se zna. No po toj tvojoj logici moglo se suditi nakon 2. Svj. Rata osim njemačkim generalima i saveznicima jer bilo je zločina i s njihove strane, ali nije i to iz jednog jedinog razloga: jer su oni pobjednici i obrana. Zanemaruješ širu političko-povijesno-zemljopisnu činjenicu. Jer nije isto ubijati u samoobrani i ubijati radi vlastitih osvajačkih ambicija. I nije isto ubiti u ratu i ubiti u miru. A zatim taj poziv na opraštanje i licemjernu politiku pomirenja; to manipuliranje temeljeno na iskrivljavanju vjerskih vrijednosti; jer opraštanje je prilično složen proces, zahtjeva mnogo vremena i sazrijevanja. I da bi bilo moguće žrtva mora znati da je bila žrtva kao i agresor da je bio agresor. I u tome nema nikakve patetike, to je nužno da bi se izvukle pouke iz prošlosti i zauzeo stav prema budućnosti; jer oni koji ne nauče lekciju iz prošlosti morat će je u budućnosti ponavljati. Pa mi još i danas slušamo o antisemitizmu, židovima se još i danas podižu brojni spomenici, i tako već 16 desetljeća… pa zašto bi onda mi tako brzo i olako oprostili agresorima (osvajaćima) naše žrtve kao i sve ono što i danas trpimo kao posljedicu tog rata. Tako da se neću u te dane naložiti špekom (a i inače ga ne jedem), a u krunici i "zbijanju u molitvi" zaista ne vidim ništa loše. Tako da se neću u te dane naložiti špekom (a i inače ga ne jedem), no neznam hoće li biti krunica ili „pas mater“ Europi i Srpskom agresoru. To je puno paralelnih plotuna odjedanput, već pola dana se očitujem. Fokusirajmo se na suštinu. Ne misliš valjda da ja prejudiciram nečiju krivnju? Ne, radi se upravo o tome da ja NE ZNAM jesu li generali krivi za ono za što ih se optužuje. Da ja to NE MOGU znati: nisam dovoljno upoznat sa svim činjenicama o slučajevima. Imam istovremeno problem s onima koji to MOGU apriorno znati. Kada biskupi pozivaju na molitvu za ''pravednu'' presudu, to je šifrirani jezik za oslobađajuću presudu. Oni, dakle, unaprijed znaju da generali nisu učinili ono za što ih se optužuje. Ali kako oni to mogu znati? E, upravo u tom grmu leži zec podvale: naravno da ne mogu - nego im uopće nije potrebno da to znaju, nije ih briga da li jesu ili nisu učinili. In ultima linea: za biskupe bi oslobađajuća presuda bila pravedna ČAK AKO I JESU učinili. Sama činjenica da su ovi bili generali napadnute strane, koja se branila, čini ih za biskupe univerzalno nedužnima. Možemo to i oštrije istaći: saopćenje HBK poručuje da je POTPUNO U REDU da su učinili, ukoliko su učinili. Danas je već fakt - to ne spori više nitko, čak ni sami generali sa svojim obranama - da je tamo pobijeno cca. 700 civila, da ne spominjemo spaljenu zemlju i 20000 prognanih. Postoji ime za taj fenomen, ono glasi: genocid. Genocid je nešto što se po međunarodnom pravu, osim toga i hrvatskom, ne smije raditi; zabranjen je, kriminaliziran što se kaže. Biskupi su, dakle, ne u sukobu tek s Haškim sudom, nego sa samim slovom zakona kao takvim: oni su shvaćanja da čin genocida NE TREBA nužno kriminalizirati, daju mu moralni blagoslov. Ako su ga počinile strukture naše, obrambene vojske - onda je to moralno i pravno OK. Biskupi ne tvrde: dotični generali nisu krivi jer nisu to učinili (što je moguće, samo ni oni ni ja to ne možemo znati), nego tvrde: nisu krivi zato što NITKO nije kriv. Negiraju da je zločin uopće počinjen - ali, pozor, sad slijedi ono što je skandalozno: ne da tih 700 civila nije doista ubijeno (jer samo lud čovjek bi to još mogao negirati; izvjesno je da netko JEST), nego negiraju da bi ubojstvo tih 700 civila bilo nešto loše, kamoli zločin, kriminalno djelo. Čega, dakle, ima lošega, u svenarodnom zbijanju u molitvi? Loše je blaga riječ, to je puno više od toga, to je upravo skaredno, besprizorno. Jer svaki onaj koji posluša biskupe i stane moliti i postiti za pravednu-tj.-oslobađajuću presudu,a bez da može znati jesu li oni to stvarno učinili, u krajnjoj konzekvenci ispovijeda stav da je OK to učiniti, da nema ničega lošega u ubijanju 700 ljudi (i ostalim faktorima genocida). On pokazuje da u svom srcu vjeruje: U REDU je bilo ubiti 700 civila... samo ako su ti civili bili Srbi. Sorry, ali meni to nije normalno. Zašto sam pozvao na loženje špekom? Ne zato što kažem da presuda ne treba biti oslobađajuća (što bih o tome znao), niti što bih to priželjkivao; uostalom, mogu se samo nasmijati na praznovjerje po kojemu bi nečije moljenje i pošćenje ili nemoljenje i nepošćenje moglo imati utjecaja na ishod. Pozvao sam u znak provokacije onima kojima je jedina pravedna presuda a priori ona oslobađajuća. Pozvao sam da bih im u lice izrekao: takav stav je skandalozan, jer podrazumijeva stav po kojem genocid nekada i nije zločin. Evo, dakle, Nj., to je ta suština, ta krajnja konzekvenca: da li TI smatraš da je bilo u redu, sve moralno i pravno besprijekorno, likvidirati tolike ljude? Da li smatraš da je ubojstvo 700 civila zločin ili da nije zločin? Otvorila si dosta rukavaca teme, pa je potrebno i nastaviti. Sve skupa u svojoj bazi sadrži ponavljanje zloglasnog katekizma Milana Vukovića po kojoj s hrvatske strane - pošto obrambene -uopće nije mogao biti počinjen ratni zločin. Što je, naravno, upravo nevjerojatna stupidnost. Dođe skupina pijanih torcidaša u Zagreb, napadnu iz čista mira i do smrti namlate neke BBB-ovce. Sljedećeg dana neki drugi BBB primijete splitsku registraciju, izvuku zbunjenog tipa iz auta, skuže da govori dalmatinski i namlate ga do smrti. Da li su oni počinili zločin? A ipak su oni napadnuta strana; jer Torcida je jučer napala njih, a ne oni Torcidu. Kažeš: ''Jer nije isto ubijati u samoobrani i ubijati radi vlastitih osvajačkih ambicija.'' - Shvaćaš li, Nj., da ubojica obitelji Zec nije bio u samoobrambenom položaju kada ih je ubijao. Shvaćaš li da on to nije učinio iz nužne samoobrane ili iz nužde obrane Hrvatske, nego kao čisto kriminalan čin? Učinio je to upravo onako kao što bi BBB u gornjem primjeru iz odmazde razbili nevinog prolaznika samo zato što je iz Splita. Da li ti je poznato da su upravo na taj način stradali starci iz Paulin Dvora? Srbi ubijeni za vrijeme Oluje nisu ubijeni jer je to bilo nužno da bi se Hrvatska obranila (i reintegrirala), nego iz obijesti i mržnje, kao i nečijih etničko-higijeničarskih fantazija. Jesi li iole svjesna koliko je te vrste nasilja tada bilo diljem Hrvatske? Ti si živjela u ratom nezahvaćenom glavnom gradu; ja sam iz pasivnih krajeva i znam čemu sam svojim očima svjedočio. Glavni stožeri obrane u mnogim gradovima postajali su iznad Boga i Zakona, nedodirljivi, nitko im ništa nije smio - činjenica da su na čelu obrane osiguravala im je alibi za osiliti se; bolje da ti i ne pričam što su sve radili, čak Hrvatima, a gdje ne Srbima - jer, bože moj, rat je, sve u ime obrane. Opale ti iz čista mira ćušku na ulici - jesam ja na čelu obrane ili ti? Siluju ti sestru, ukradu televizor, utjeruju reket - a to je ono što su radili ostalima, pa i Hrvatima, samo zato jer su napokon došli na poziciju da malo budu glavni; što su onda tek radili Srbima, dalje si izvodi sama. Argument da je riječ o samoobrani Republike Hrvatske je tu sto posto isprazan, ništa ne znači. Kažeš zatim: ''nije isto ubiti u ratu i ubiti u miru''. - Naprotiv, isto je. Bilo u ratu, bilo u miru, postoji razlika između ubojstva nenaoružane osobe i ubojstva nekoga tko puca na tebe. Taj argument koji se stalno ponavlja, da u ratu nije isto što i u miru, utemeljen je isključivo kad se odnosi na borbu na fronti (jedan vojnik s puškom upuca drugoga koji puca na njega: naravno da ga nećemo suditi kao ubojicu). Ali potezanje te sentence u svrhu relativizacije notornih kriminalnih činova je obično podvaljivanje. Tom koji je na Sljemenu ubio 12-godišnju djevojčicu ne može se ubrojiti u olakotnu okolnost činjenica da je to učinio za vrijeme rata, nekmoli da bi mu se to uzelo kao alibi ili ga se amnestiralo (jer ''zna se tko je žrtva, a tko agresor'', a ''Hrvat nije mogao počiniti ratni zločin''). Kažeš: ''htio nehtio generali kao individue koje su donosile najbitnije odluke u svezi naše obrane i najviši čin u Hrvatskoj vojsci na simboličkoj razini ipak predstavljaju hrvatski obrambeni rat''. Što znači PREDSTAVLJATI naš obrambeni rat na SIMBOLIČKOJ razini? Tu je dosta stvari mutno. Kome ga predstavljaju? Zašto uopće predstavljati? Je li ''predstavljanje rata'' isto što i rat u onome što isti stvarno je? Predstavlja li ''simbolička razina'' stanovito reduciranje, kljaštrenje, na samo neke vidove? Ako da, nije li takvo kljaštrenje oblik falsifikata? Jesu li Hrvatska vojska, sa svojim najvišim činovima, i ''hrvatski obrambeni rat'', doista jedna te ista stvar? Ne, uopće se ne slažem, za mene su to dvije različite stvari. Ako priznajem legitimitet HOR-u, iz toga ne proizlazi automatski da priznajem bjanko legitimet uopće svemu što je činila HV i politici koju je vodila, počev od vrhovnog zapovjednika pa nadolje. Nastavljaš kako ''je ta 'individualizacija krivnje' jedna podla laž kako bi se prikrilo pravo značenje suđenja; da nas strpaju u isti koš sa Srbijom, da rat dobije tretman građanskog ''. Opet netočno. Čini se da ti nije poznat točan karakter optužnice. Ništa od onoga što je HV radila u svrhu stvarne obrane zemlje nije pod optužbom. Nijedan od generala nije optužen zbog branjenja Hrvatske; optuženi su zbog utvrđenih kriminalnih djela nad civilima koja su počinjena MIMO potreba obrane. Ako su neki hrvatski vojnici zaklali bezube starice u Paulin Dvoru, oni to nisu učinili da bi ikoga obranili, pa ni Hrvatsku, ništa nisu time pridonijeli obrambenom ratu; učinili su to iz odmazde i naprosto zato što su latentno devijantni tipovi kojima su dali puške i noževe u ruke. Ako su neki HV-ovci u Oluji, zato što im je tako naređeno, namjerno topovima sasuli vatru po civilnom stanovništvu, inače nepotrebnu, samo zato da bi ga natjerali na masovni egzodus, onda to nije čin obrane Hrvatske nego jedan kroz jedan kriminalni čin. Trpanje ''u isti koš sa Srbijom, da rat dobije tretman građanskog'', bilo bi posrijedi tek kada bi Haag ispisao optužnicu protiv nekog stvarnog akta obrane - znači, proskribirao obranu samu; tek time bi oduzimao legitimitet našoj ulozi u ratu kao obrambenoj. Pa zašto se ja, koji sam ništa manje s ove strane obrambenog rata nego ti, '91 ništa manje zatečen u obrambenom položaju, ne nalazim uvrijeđenim haškim optužnicama? Zato što shvaćam da Haag uopće ne procesuira obrambeni rat, nego samo nešto na HV-u. A, sjećaš se, te dvije stvari za mene NISU navlas ista stvar. Ne identificiram se u svom članstvu obrambene strane a priori s generalima i zapovjednicima obrane. Štoviše, pripadnik HV-a koji radi svinjarije ili terorizira na taj račun okolinu, SAM SEBE čini (vele)izdajnikom obrambenog rata. Upravo da bi se sačuvalo dignitet HOR-a takve treba imenovati onime što jesu: bobu bob, popu pop, a vrhovnom zapovjedniku Tuđmanu i onima od njegovih kojima se dokažu zločini - izdajnici obrambenog rata. Haške optužnice će automatski predstavljati ''izjednačavanje žrtve i agresora'' jedino u glavama onih koji su poduzeli apsolutnu identifikaciju između HV-a i legitimnosti obrane zemlje, pa tko god što nađe protiv generala, da odmah samim time rat proziva građanskim. Totalna besmislica. Što je sljedeće? General kod kuće namlati ženu i zlostavlja dijete, ali ne daj bože ga za to optužiti, jer ako je naš general, on je eo ipso obrambeni rat sam - kao najviši čin u HV ga simbolički predstavlja - to je optuživanje samog našeg prava na obranu. Karikiram, ali samo u mjestu radnje i tipu delikta, princip je isti. To za što su generali optuženi ako su činili također nisu činili radi obrane zemlje, shvati; s obrambenim ratom ima jednako veze kao i da su u ime domovine prebili suprugu. Kažeš, nadalje: ''po toj tvojoj logici moglo se suditi nakon 2. Svj. Rata osim njemačkim generalima i saveznicima jer bilo je zločina i s njihove strane''. Ovdje se jedino čudim tvom čuđenju - i što ti se to ukazuje kao argument PROTIV mene. Nj., pobogu, pa dabome da se moglo - ispravka: da se TREBALO suditi i saveznicima! To je jedna ordinarna svinjarija što je pravda bila selektivna u korist, kako reče, ''pobjednika i obrane''. Pa to je posve nemoguć stav ako tvrdiš da je posrijedi baš dobar princip, da baš tako treba! Umjesto da osudiš savezničko selektivno zametanje i prikrivanje svinjarija, tebi je to sjajan alibi da navedeš vodu na svoj mlin – trebamo i mi tako bit' svinje! Kakva je to diskriminacija, zašto bi jedino nama bilo zabranjeno da se kao krmače valjamo u blatu kad je njima već dopušteno? Što bi oni bili gori prasci od nas?! Naposljetku, koga valjanje u blatu veseli, široko mu polje, dopušteno je i diviti se tuđem - ali argument za nešto ne može ipak biti. Možda će se i nastaviti... Razmišljao sam kako skrojiti od ovoga post i shvatio da se na temu uopće ne mogu bolje i plastičnije odrediti nego kroz stvaran dijalog, kroz odgovore na konkretne izazove iz usta jednog vjernika u Istinu. |
btw. glede posta, nekima bi baš dobro došao (predsjednici Vlade i ponekom ministru), šifra: svinjska glava i nogica :))) (praktikum 13.04.2011. 19:52)
a za frendicu NJ., što reći, to su napamet naučene floskule izrečene od osobe koja nikad nije vidjela što se stvarno dešavalo u ratu... (praktikum 13.04.2011. 20:51)
Kad bi nas ta Konferencija jednom pozvala na molitvu i post da Jadna Naša već jednom stane na neke pouzdane gospodarske noge, da dobije sposobno vodstvo koje će nam osigurati da normalno živimo od svoga rada, političku atmosferu u kojoj će pripadnost određenoj nacionalnosti i religiji biti samo nevažan zapis u rodnom listu a ne preduvjet za uvažavanje - e onda bih čak i ja stala u red za molitvu. Ovako mi dođe da jedem špek, a nije da ga volim. (morska sol 13.04.2011. 21:18)
mea culpa ;0)) (MODESTI BLEJZ 14.04.2011. 09:01)
Nadodala bih: u slučaju optužujuće presude ta intitucija bi mogla reći da nismo dovoljno postili, te opet krivnju prebaciti na narod... (Juliere 14.04.2011. 11:32)
MARČELINA - dama fina ;)
LOLINA - što sad detalj ima s tim, ima s tim, ja te u ovom ne pratim, ne pratim
MODEJZI - bilježi za sljedeći put; ja bilježim... mada, pancetoman nisam; ostaje mi da ispovijedam bludizam (kao oduševljeni poklonik, kao babe u crkvi, da ližem oltare)
NF - primljeno na znanje da bi imao detaljčića za razlagati kad bi imao vremena i volje
EURO - upravo suprotno: bilo je dosta i Hrvata među njima govnima (u čemu je razlika: ne bih nikada o tima govorio kao o ''nama''; bez mene u tom klubu, molim!)
DEJMON - zašto te brinu tuđe brige (vrijeme, zdravlje, financije...?) umjesto da si sam u prirodi i bereš šparoge? (ako komentatori mlate praznu slamu, kako imenovati radnju meta-komentatora koji se oglašava samo da bi komentirao komentiranje prazne slame?)
JOANNA - uzalud se nadaš (pero u šaci 14.04.2011. 23:14)
SEMPER CONTRA - Štoviše, ubio si jedan od više milijardi svjetova (ako se ne varam, oko sedam je trenutna cifra, stalno rastuća). Ali ne čini li se i tebi da je lakoća pojedinog svijeta - lakoća i za ubiti, između ostaloga - upravo s time korelirana, metodom obrnute proporcionalnosti? Kada bih imao sedam milijardi sinova, sumnjam da bi mi do svakog pojedinog bilo jednako stalo kao i ako imam dvojicu. Znamo razlomke, jedan kroz dva nije isto što i jedan kroz sedam milijardi... ne povlači li inflacija svjetova, kao i svaka inflacija, za sobom devalvaciju? (pero u šaci 15.04.2011. 00:04)
''...u moje ime nitko nije imao pravo ubijati, niti osnivati uskogrude nacionalne torove,pa svejedno jesu''. Točno o tome sam jednom pisao kod naše Marčeline, dame fine: ''zločini doista nikada nisu 'srpski', kao što ne mogu biti ni svojina bilo koje druge nacije. Smeta mi dakle generalno kad se ispred 'zločini' atribuira s nacionalnošću. Zločin u Srebrenici počinili su neki Srbi, ali odlučujuće nije to što su ti ljudi pritom bili te i te nacionalnosti, nego što su to bili izvjesni kreteni, poremećeni u određenom smislu. Isto to pleme kretena je na primjer počinilo HVO-ovske zločine u Bosni ili ''olujne'' u Krajini. Ja kao Hrvat se nikada, ali baš nikada, nisam osjetio krivim zbog toga, ili potrebu da se nekome ispričavam zbog gadarija koje su radili tuđmani, šušci, norci, gotovine, vukojevići... Jer nije pritom bilo odlučujuće što su oni bili Hrvati kao što sam i ja, nego što su to bili, je li, kreteni poremećeni u određenom smjeru. Pošto se ne smatram dijelom tog plemena, te vrste kretena, ne osjećam ni potrebu da se nekome ispričavam. To ''moji'' ljudi nisu! A kada bi netko rekao da su to bili 'hrvatski zločini', pobunio bih se, jer tada ih se atribuira i meni, koji s njima nemam baš ništa. Naravno, to pravo pripada mi samo pod pretpostavkom da nikada nisam podržavao te ''svoje'' u njihovim svinjarijama, da se nikada nisam identificirao s njima kao Hrvat s Hrvatima, dao im podršku (glasačkim listićem, djelom i propustom).'' Marčelina je na to pitala zašto zločin ne bi imao ime i upozorila na nešto: ''moramo biti svjesni da među pripadnicima NAŠEG naroda postoje 'ljudi' koji su u naše ime (bez naše privole) radili to što su radili''. Sad opet ja: ''Da, zločin svakako treba imati ime... a u slučaju o kojem govorimo, to ime glasi: NACIONALISTIČKI zločin - počinjen u ime nacije (u ime nacija). Ali reći tako je već nešto sasvim drugo nego reći 'srpski zločin', ili 'hrvatski zločin', ili 'bošnjački zločin'... Žrtve u Srebrenici nisu stradale zato što su se u krivo vrijeme na krivom mjestu namjerile na te i te SRBE, nego zato što su se namjerile na te i te ŠUPKE (u ovom slučaju srpske narodnosti) spremne da čine zločin u ime nacije. Od presudne je važnosti da ljudi koji su danas pogođeni događajima iz Srebrenice razluče tu nijansu, shvate da im ništa u životu nisu krivi, kao što se običava reći, 'Srbi' (a reći na tom mjestu 'Srbi', tako općenito, bez ograda i preciziranja, meni jako ružno zvuči, i to je kao da kažemo svi Srbi, upravo zato što su Srbi), već specifično neki od Srba, točnije – da se ponovim – ovi spomenuti šupci s mentalnim sklopom koji dozvoljava činjenje zločina u ime nacije.'' (pero u šaci 15.04.2011. 00:26)
WALL - ''Hrvatska je imala nesreću da je padom Berlinskog zida u samostalnost i neovisnost uvela grupica ustašofila, sanjara Banovine Hrvatske, ordinarnih razbojnika i zločinaca iz inozemstva...''
Ključan bi tu bio pojam Dogovornog rata...
Skrenuo bih pozornost na jedan stari Nemanjin zapis, iz kojeg izdvajam:
''U nas ni mrtvi ne mogu biti na miru i kao ljudi počivati: ovdje se ne može čak ni umrijeti, a nekmoli živjeti kao čovjek. Unutarfrakcijski obračun o kojemu je riječ rat je prvotne jezgre hrvatskog romantičnog nacionalnog pokreta, ili onoga za što se HDZ izdavao, u kojem nitko nije siguran i glave padaju na sve strane: rat je to onih koji su u suradnji s udbaškim kolegama s onu stranu Drine rat pokretali dinamitiranjem vukovarskih institucija ili ispaljivanjem zolja na prigradska naselja''
''Budimo sasvim otvoreni: o DOGOVORNOM RATU ovdje nitko ništa ne govori, jer bi upravo s hrvatske strane barem desetina njih morala odgovarati za pokretanje rata u bivšoj Jugoslaviji, i za žrtve koje bi onda izgledale obasjane jezivim danjim svjetlom istine: tih tisuću Hrvata u Osijeku pali su kao žrtve farse, i sva je njihova tragičnost upravo u tome što su žrtve farse, pa im je, kao i onim Srbima, ukinuto pravo na posljednje ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo žrtve, dignitet da uopće budu žrtve tragičnih obračuna! Oni su morali poginuti, da bi bagra preživjela: umjesto da u demokratiziranim zemljama bivše Jugoslavije, i u Srbiji i u Hrvatskoj, odgovaraju oni koji su 45 godina progonili ljude zato jer su bili staljinisti, informbiroovci, četnici, ustaše, nacionalisti itd.itd. (...), na građanskim sudovima u zemljama vladavine prava, zakuhan je rat u kojem su krivci za sva zlodjela Jugoslavije postali Hrvati, Srbi, Muslimani. Ta stoka, koja je ljude gurnula u klanje, i danas slobodno šeće našim gradovima, i ne samo to, nego i dalje vlada zemljama bivše Jugoslavije.''
''To je prokletstvo današnje Hrvatske: u njenim temeljima jest zločin, ali toliko dubok i nečuven zločin da se o njemu nitko ne usuđuje ni misliti, a kamoli govoriti: zločin protiv vlastita naroda! Ili, sasvim zorno: naravno da sumanute poremećene idiote koji su dovodili ljude, ubijali ih i bacali u rijeku samo zato što su Srbi treba istom procesuirati, ali, jednako tako treba pred sud privesti i izvesti one koji su u dogovornom ratu skrivili smrt tisuću sugrađana tih jadnih osječkih Srba: ubojice tisuću Hrvata koji su poginuli samo zato da bi udbaška zločinačka bagra preživjela novonastale tranzicijske okolnosti u kojima su se našle zemlje socijalističkoga lagera.'' (pero u šaci 15.04.2011. 00:43)
Obrnutom logikom, zapravo... oni koji viču da se prvo sude Srbi izdajice su hrvatskog naroda - više im je stalo do njihovih susjeda nego do braće Hrvata (Zezimir 15.04.2011. 17:36)
ZEZIMIR - volim kad su mi komentatori na nivou, kad od prve kapiraju finese (koje su zapravo elementarne, no mnogima ih je uopće nemoguće utjerati u glavu) (pero u šaci 15.04.2011. 22:40)
uz pitanje je li postajala pravna opravdanost za pokretanje ratnih akcija
lijepo sam ti napisala da si zapeo u detaljima (zgodan je i nemanjin zapis ;) ), očito je da ne razumiješ (geo)politiku, ekonomske aspekte vjerojatno još manje..
ne kažem da su ti namjere loše-samo znamo kamo one dobre vode
vidjet će se nakon što se ispostavi račun.
ne zanosite se da nakon ove presude svi zajedno nećemo snositi posljedice.
po točkama optužnice i krivnje, pitam se što bi se dogodilo da su ti ljudi ostali u hrvatskoj zemlji. (lolina 15.04.2011. 23:16)
ovo je bio najbolji jučerašnji status. stisnula sam lajk u sebi. (grinch 16.04.2011. 13:08)
INCIDENT
Kristini Kegljen
Noćas je razbješnjela Smrt,
Sluđena od bola, zbog smrti svoga šestomjesečnog sina,
Pokidala sve osmrtnice sa stabala u gradu.
Razgovarali smo,
Jutros,
Na ulicama šokiranog grada
I evo što smo zabilježili.
Jedni su plakali, suosjećajući s ucviljenom majkom,
Pitajući se, što je kome skrivilo,
Ljupko nevinašce?
Drugi su se brinuli - hoće li jadno majčino srce izdržati
Toliku količinu boli? Da neće presvisnuti?
Treći su zahtijevali žurnu istragu i kažnjavanje počinitelja,
Ali isključivo prema principu
Pojedinačne krivnje.
Četvrti su uzalud pokušavali identificirati
Svoje pokojnike sa iskidanih osmrtnica,
Razbacanih uokolo. Tih je bilo najviše.
Peti su rekli: to je zaista morbidno. Zar je ona, ikada, ikome,
Učinila nešto nažao?
Valja napomenuti,
Da, osim oguljene kore stabala
I tragova razderotina od kanđi, u slojevima fascikularnog kambija,
Te ponekog urlika,
Zaleđenog u grudnom paperju zaštićenih ptica, (corvus corax, prije svega),
Drugih tragova Smrt, ove noći, nije ostavila.
No ono što je visjelo u zraku,
A što se nitko od upitanih nije usudio glasno izgovoriti,
Bilo je:
Koliko će strašna biti njena osveta, ako se,
Okrvavljena srca,
Odluči za drugi princip?
Princip kolektivne odgovornosti! (sven adam ewin 16.04.2011. 21:48)
Detalji? kakvi detalji? Geopolitika, ekonomija? Ha? Što to ima s ovim? Hoćeš reći da sam se fokusirao na užu umjesto na širu sliku? Nije to loše rečeno s geopolitičkog aspekta, ali s ljudskog, moralnog, a i pravnog - o kojima je ovdje riječ - mi ne miriši najbolje na ovakav slučaj odmahivati rukom kao na sitan detaljčić. Naravno, lako moguće da te uopće nisam pokopčao kamo smjeraš, s obzirom na škrtost u izrazu.
Što još? Račun? Posljedice? Želiš reći: moguće da je to stvarno tako, ali govorenje o tome (s dobrim namjerama) vodi u pakao računa i posljedica. Što mi predbacuješ: da govorim o situaciji previše istinito, bez kalkulacije, previše otvoreno? Pošten Hrvat je za tebe samo onaj koji mulja, laže, govori nepošteno? Naravno, i ponovo je moguće da te uopće nisam pokopčao.
Što dalje? Pitaš se ''što bi se dogodilo da su ti ljudi ostali u hrvatskoj zemlji''? ''Ti ljudi''? Koji ljudi? Pobijeni i protjerani Srbi? I kako misliš ''u hrvatskoj zemlji''? Da si napisala ''u Hrvatskoj'' bilo bi mi jasno: unutar granica države. Da si napisala ''u zemlji'', isto bih tako shvatio. Ali ''u hrvatskoj zemlji'' me dosta zbunjuje. Ne misliš valjda - u tlu? Ali osim toga, pišeš ''po točkama optužnice i krivnje''. Najbolje što sam uspio je da ciljaš na to kako bi voljela vidjeti dal' bi presuda bila drugačija da nitko od civila kojim slučajem nije ubijen i raseljen, ne bi li svejedno bila osuđujuća? Da je kozi duži rep, al' bi mlatila. Da zaigrani dečki nisu ubijali i progonili, možda bismo i saznali. To mi vuče na tendencioznost silovatelja uhvaćenog spuštenih gaća koji se, umjesto da malo razmisli o vlastitom nedjelu, fiksira na karakterologiju suca koji mu je izrekao kaznu - jer on mu je za to kriv, ne nedjelo samo. Ali jasno, dakako, naravno, sasvim je moguće da sam te potpuno krivo pokopčao... (pero u šaci 17.04.2011. 00:13)
Ja ne shvaćam koji je stupanj kolektiven histerije i koja je to masovna tuga zahvatila ovaj rvacki narod da se idu sami rezati staklom i lupati glavu o zidove
jer tako nešto , njihovim generalima se NIJE smjelo dogoditi . tako nešto .. joj tužno i žalosno..
Samo je jedan oslobođen i taj mi prilično sliči na ratog profitera i to će mu sigurno sad biti veliki minus da je oslobođen , sjetiti će se narod tko je pRAVI hEROJ:: romantični zavodnik s obala Jadrna , neustrašivi borac iz Legije i slavni komandant koji je bez prigovora slijedio naredbe svoga Vrhovnika..
e , ali je probelm u tim naredbama . ima se osjećaj da tu nešto ne štima.
Pa nije vraga da sud u HAAgu nema dokaza...
nije vrag da su baš svi zaboravili lijepe snove i planove o humanom preseljenju i o trijumfu elite nakon što se zavijorila zastava na kninskoj tvrđavi
i nije vrag da smo baš svi zaboravili TKO je taj rat iskoristio za svoju korist i opljačkao sve što je mogao...
a Gotovina.. ma ne bojte se , sam je dao izjavu da će biti oslobođen ( nakon što izdrži kaznu dakako)
e moj narode.. (buha 17.04.2011. 18:00)
koliko si se zanio.
;) (lolina 18.04.2011. 02:37)
SVEN - sviđa mi se tvoj trag, slobodan si ga ovdje i nadalje ostavljati
LINA - avion motati krumpirom gdje nažalost koga o trajati jezik stoka rita se sa osi dijalek... Lina, moraš poraditi na čitljivosti
LOLINA - ni ti nisi daleko od Line; k'o što rekoh, tako si razgovijetna da s tobom sve postaje moguće (pero u šaci 20.04.2011. 15:23)
Jedan autor kojeg jako volim je pisao: ''Zašto sam u posljednje vrijeme prekinuo s diskrecijom koja me je karakterizirala, i bivam pomalo neugodan i čak naprosto provokativan? Ne činim to radi zabave. U pitanju je dovođenje do polarizacije, do linije podjele. Već previše dugo se ono što je živo miješa s mrtvačnicom. Trebalo bi da život, da bi se osjetio živim, osjeti svoju bezobzirnost, oštrinu, svoj zamah i da počne probijati svoje puteve.''
Evo i nešto na usta Rostandovog Cyrana:
''Vidim što prijatelji silni vama znače
I kako vam se pred njima usnice skupe
U osmijeh što je nalik na kokošje dupe!
Volim kad me se pozdravlja sve rjeđe, tiše
Radosno klikćem: jedan neprijatelj više
Što mogu, to mi je zbilja porok
Kada me mrze, osjećam se kao prorok
Draga moja, da znaš koliko se lakše kroči
Kada paljbu na tebe otvore tuđe oči!
Na prsluku ostane mnogo mrlja zgodnih
Od sline kukavica i žuči zavidnih!
To krhko prijateljstvo što vas okružuje
Kao talijanski ovratnik vrat vam sužuje
Te prepuštate se lepršavoj mekoći:
Lakše se diše... Ali s izrazom nemoći
Jer kad glava oslonca nema, ni načela
Sklona je svemu - vidi joj se nasred čela
A meni mržnja svakodnevno čvrsto stavlja
Ovratnik koji položaj glave ispravlja
Svakim neprijateljem postaje sve uži
Nepriliku stvori, ali užitak pruži:
Kao ovratnik španjolski steže do bola
Mržnja je okov, ali i - aureola!'' (pero u šaci 20.04.2011. 15:42)
''to su kokošari....sitnozubi pavijančići.....
koji imaju zadatak 'destabilizirati' tvoju glavu......
kao što sam 'čitao' Tenžeru.....misleći da je 'naš'..tako neki današnji klinci čitaju Tomiće i Jergoviće..misleći da su naši....
hrpa ološa najniže vrste...koji ne vole svoju domovinu''
Dakle:
''Tignarius, ti si najpametnije rekao. Sva ljudska vrijednost, sva mjera humaniteta može se svesti samo na jedno: voli li se svoju domovinu s dovoljnom glasnoćom i dovoljno simbolike? Ili kraće: jel' nešto 'naše' ili nije 'naše'? Ante Tomić je jedinstven talent, s autentičnim nervom velikog humorista, koji nam svakoga tjedna barem jednom popravi raspoloženje svojim pametnim, a pitkim i duhovitim načinom. Ali sve je to zakurac, jer Ante Tomić nije baš najpouzdanije 'naš'. Dajmo sad jedan obrnuti primjer, pravog čovjeka! General Ivan Korade možda se malo pravio poremećenim psihopatom, siledžijom i višestrukim ubojicom, ali neka nas to ne zavara, imao je zlatno srce. Nitko nije bio do te mjere 'naš' kao ta zagorska ljudina! Kao general naše vojske na simboličkoj je razini predstavljao hrvatski obrambeni rat, a samim time i Hrvatsku kao žrtvu velikosrpske ideje materijalizirane u agresiji Srbije, čime je svaki Hrvat stekao pravo da doživotno bude 'žrtva, a ne agresor'. Kad god je maltretirao, tukao, silovao, ubijao - pitali bi ga ti pod njim: 'Zašto nas maltretiraš, tučeš, siluješ, ubijaš, što smo ti učinili? Zašto si agresivan?' A on uvijek ostajao miran i dostojanstven... 'Netočno je da vas maltretiram, tučem, silujem, ubijam', govorio bi pritisnuvši im još malo više čizmom vrat. 'Pošto je Srbija napala Hrvatsku, a ne Hrvatska Srbiju, ja kao simbol obrambenog rata, ja najstrože 'naš', ja koji se uvijek glasno busam u prsa svojim neizmjernim hrvatstvom i domoljubljem, ja, as ljudske vrijednosti, po definiciji sam žrtva i ne mogu biti agresor, dakle sve sam samo ne agresor', reče i pobije ih kao zečeve.
BUHA & WALL - Nije ni meni jasno. Kad su stigle vijesti o presudi po kojoj su generali krivi za stotine i tisuće uništenih ljudskih života, okupljeni navijači po Jelačić-placu i drugim trgovima su udarili u kolektivni plač. Zbog čega - zbog uništenih života žrtava, pitao bi neki naivni neupućeni prolaznik? Makar šta! Plakali su zbog svojih generala. To nije znak ozbiljne poremećenosti jedino u slučaju stopostotne vjere da su generali nevini osuđeni, da nisu učinili to za što ih se tereti. Jer u suprotnom, kad bi krivnja bila izvjesna - plakati zbog njih, a ostajati suh zbog tolikih stradalih od njihove ruke, samo zato što su ovi ''naši'', a oni ''njihovi'' - hm, to baš i ne zvuči normalno. Ma ne, nemoguće - rezonira onaj naivni prolaznik - nitko ne bi mogao otvoreno i javno pokazivati tako monstruozne moralne zasade. Ali ako se prolaznik zadržao u našim krajevima, u međuvremenu mora da je razjapio usta: sad kad svi već znamo na koji točno način brijunski i drugi transkripti hvataju Tuđmana i njegov mali zdrug s prstima u pekmezu, kad se krivnja počinje kao izvjesna, svim pravim Hrvatima ne dođe da se zamisle - gle, ipak su ti prsti znači bili u tom pekmezu - nego im je kriv Mesić zato što je to otkrio svijetu?! Tko je tu lud?! Kako kaže grafiter: malo nas je, al' smo govna. Mrak mrkli, zalud ti ovdje i feral, Diogene! (pero u šaci 20.04.2011. 15:50)
''Kad već spominjemo demokraciju, nju se pogrešno tumači kao 'vladavinu većine'. Naprotiv, demokracija se bazira na ustavu. A znamo li što je prvo i najvažnije u ustavu? Garancija jednakopravnosti različitog, manjinskog.
Semper, pretpostavljam da si to imao na umu kad si pisao: 'jedna od glavnih zasada demokracije kako je, barem javno propovijedaju svi demokrati, je da većina uvijek treba imati više obzira prema manjini jer je svojom većinom i onako bolje zaštićena.'
Ispravljam te samo utoliko da naglasim kako se ne može raditi o pozivu Većini na dobru volju i više obzira, nego zakonskoj obavezi koju su dužni ispoštovati pod prijetnjom sankcija.
Volim ustav, ja bih više i rigoroznije na njemu inzistirao.
Demokracija se događa jedino tamo gdje se striktno provodi slovo ustava. Društvo je onoliko demokratsko koliko je uspjelo omogućiti slobodu divergencije, zaštitu različitom, koliko je uspjelo prisiliti Većinu na povlačenje, oduzeti od nje moći...''
Demokratsko je samo ono društvo koje svakome garantira pravo da se zadrži i bude siguran gdje je, i sa svim pravima građanstva, čak i tamo gdje je okružen većinom kojoj nije simpatičan, s kojom je u sukobu ideja.
Prema tome, Nodus, s ovom retorikom većine kao argumenta - ''ako ti se ne sviđa među nama, odi tamo gdje će ti se više sviđati'' - nastupio si duboko protuustavno. Čak ustava RH, ali prije svega protiv ustava ovog bloga, kojeg ako već nisam, upravo proglašavam. Ne dajem ti za pravo da ovdje u ime Većine nekome govoriš da bježi ili da se liječi zbog (lošeg) mišljenja koje ima o pomahnitalosti većinske hrvatske Nacionalne mase. Dajem pravo Wallu da te ustavom ovog bloga prisili na povlačenje: odbij s takvim predstavništvom Većine! (pero u šaci 20.04.2011. 16:20)
Kažeš: ''onda i to njegovo mišljenje tj. način nekoga vrijeđa''. Hej, stani malo (grickaj čipi-čips). Što s tim ako vrijeđa? Ne vjerujem u pravo na uvrijeđenost osjećanja tuđim mišljenjem, to je oblik moralnog reketa. (Velika inspiracija, o tome sam se baš bio nedavno raspisao, vidi pod ''Čovjek u futroli'', sedmi dio.) Kod mene je vrijeđanje poželjno - ne mislim, naravno, na ad hominem upućivanje pogrdnih naziva, nego na tzv. ''pljuvanje po svetinjama'', kada vrijeđaš vlastitim izdvajanjem - ili kako reče: disociranjem - neidenjem kud i svi, one koji traže da ideš. Npr., ako podereš svoj primjerak državne zastave, ljudi će se uvrijediti i razbjesniti jer osjećaš drugačije nego svi oni, većinsko Mi. Live and let live: nisi nikoga tjerao da ne poštuje zastavu, samo ju sam za sebe nisi poštovao - ali navući ćeš svejedno gnjev, uvrijedit ćeš njihova osjećanja svetinje, jer ti nemaš pravo ne poštovati što oni poštuju. Nodus, forma tvoje rečenice sugerira da ne bi samo Wall trebao imati pravo ovdje biti uvrijeđen, nego također i netko - kao ti, npr. - tko o temi misli drugačije. Ali ne, nije bilo takve diskriminacije; krenuo si od pogrešne premise. Uvrijeđenost ovdje generalno nije jako dobrodošla. Uvrijeđenost ću eventualno tolerirati, ali braniti neću ničiju, pa ni njegovu, pa ni tvoju. Branio sam Walla - ali ne njegovo pravo da se vrijeđa, nego njegovo pravo da mu se na povećanu kritičnost prema vlastitoj sredini ne replicira sa tim tipičnim: ''pa idi onda gdje će ti biti bolje''.
Ostalo s Wallom rješavaj. (pero u šaci 20.04.2011. 23:18)
99 bogohulnih teza antihrvatstva & antisrpstva
1. Rat se u HR (SRB,BiH,Kosovu, itd) dijelom je i građanski.
2. Rat su dogovorili i proveli Tuđman i Milošević, sa svojim herojima/anđelima ustašama i četnicima
3. Rat je uspješno pripremljen i proveden uz pomoć huškačkih, nacionalističkih medija
4. Zavedene mase su preparirane tjednima/mjesecima slikama leševa,tjelesa i alarmantnim koktelima od vijesti i dezinformacija
5. Rat ne bi uspio bez pomoći dijelom naivne, dijelom perfidne emigracije (sinova poraženih u ratu 1941-1945. )
6. Rat je u predvodnike ratovanja izbacio najgori šljam i kriminalce, domaće i strane, te privukao ubojice,plaćenike,legionare, psihopate
7. Inicijalne i legitimne težnje za samostalnošću i slobodom od YU zamijenio je ratnohuškački polet, hranjen topovskim mesom ustrašenih i iskreno zabrinutih za dobrobit vlastitih obitelji i 'nacije'
8. Tuđman, Šušak, Šeks i dr. organiziraju provokacije Srba-zastrašivanjem, 'zoljama' u Borovu
9. Tuđman,Šušak,Šeks i dr. organiziraju micanje sa scene miroljubivih sa obje strane (atentat na Reihl-Kira u Osijeku, npr)
10. Vodstvo RH dogovara razmjenu ljudi i teritorija s Miloševićem
11. Vodstvo RH provodi razmjenu teritorija s Miloševićem
12. Vodstvo RH osniva fantomsku 'AP V.Kladušu' kao klin koji razara BiH, te instalira svog pijuna, popularnog 'Babu', kao direktni nastavak NDH politike lojalnih Muslimana
13. Vodstvo RH organizira i instalira Herceg-Bosnu, kao prvi korak pripajanju Velikoj Hrvatskoj (kopija Banovine Hrvatske), kako bi se ispunio Tuđmanov san o ispravljenoj kifli
14. Provodi se prvi korak etničkog čišćenja od remetilačkih 10+% Srba: izbacivanje s posla (ukidanje egzistencije), iz stanova i kuća (ukidanje mogućnosti ostanka), iz institucija (državne uprave, škola,kulturnih ustanova)
15. Uvode se, potpomažu i drže pod kontrolom paravojni odredi smrti Merčepa i drugih za ZG, Osijeka (Glavaševa bojna), Like (Norac i drugi), dalmatinskog zaleđa, itd.
16. Paravojni odredi ubojica doprinose uvelike psihološkom ratu, strahu i kroz egzemplarne egzekucije odabranih viđenijih Srba (osječki direktori Pošte, Komunalca, itd; obitelj Zec), preko zvjerstva nad djecom (Aleksandra Zec), do običnih, anonimnih obitelji (Slavonija, Lika,Dalmacija)
17. Paravojni odredi ubojica doprinose terorom, ubojstvima i pljačkom i na stvaranju materijalnih dobara (rekvirianje auta,plovila,stanova,novaca sa štednje ili iz čarape, itd)
18. Određuju se strateški ciljevi (gradovi i ljudi u njima) koje treba žrtvovati, radi bržeg priznanja i uključenja međunar.zajednice: Duborvnik i Vukovar.
19. U Dubrovniku se, uz stvarna ratna razaranja, i fingira palež, eksplozije za kamere CNN-a, a istovremeno organizira sporovozni, neučinkoviti, ali televizični IPD konvoj Libertas za strane televizije
20. Ljude Vukovara se ne evakuira, iako iz grada izlaze tzv. jastrebovi, i zapovjedne linijena konzultacije u ZG svako malo; obični građani prepuštaju se na nemilost tenkovima, četnicima i (namjerno loše) opskrbljenoj obrani
21. Srbi i JNA učestvuju u igrokazu 'Vukovar' u stilu Staljingrada- ruši se i istraje, iako nema vojne ni druge strateške važnosti da svi u gradu ostanu/izginu, itd...osim dogovorenog ishoda.
22. Po cijeloj HR i Bosni niču konc.logori po uzoru na Drugi svj.rat,gdje se neprijatelj, ne samo vojno sposobni muškarci- već i žene,djeca,starci-drže u nehumanim uvjetima, prepušteni izabranim psihopatskim naredbodavcima i čuvarima; povremeno u turistički posjet (batinanje i iživljavanje nad nemoćnim zatvorenicima) dolazi i regularna vojska s fronta, pa čak i 'viđeniji' civili- mučenja i silovanja su 24/7 atrakcije.
23. Vodstva Herceg-Bosne, politička i vojna, sastavljena su od ratnih profitera, kriminalaca i ubojica, po uzoru na Velikog Brata RH.
24. Na ratnoprofiterskom planu, dogovor(e)ni rat savršeno funkcionira-trguje se jugosl.dinarima,naftom, oružjem, municijom-sve zaraćerne strane istovremeno (često Srbi tuku po Sarajevu hrvatskom municijom; ratne enklave su organizirane na vazalskom principu, uz vrhovnu lojalnost Vrhovniku F.Tuđmanu.
25. Političko-vojni vrh RH nesposoban je- bez pomoći Amerikanaca u savjetničkom, taktičkom, vojnom, i plaćeničkom (MPRI) smislu ratu se ne nazire kraja.
26. Bljesak, Oluja....su superiorne akcije američke vojne premoći (bespilotne letjelice, AWACSi za nadzor, sateliti, MPRI sve nacrtao... ipak, Markač, Gotovina i njihove formacije –po nalogu Tuđmana-izlaze iz američkog p (wall 21.04.2011. 13:08)
1) Ti se ispričaš.
2) Ja ništa o tome ni na to (nego samo o nastupanju u ime Većine).
3) Ti: nisam nastupao.
4) Ja: ipak jesi.
5) Ti podsjetiš: nisam – ali ispričao sam se, zar ne.
6) Na što ja: uopće nije do isprike.
7) Na što ti: zašto se ti praviš velikodušan što mi kao opraštaš, a ipak mi nabijaš Većinu na nos?
WTF?!
Kakvo pravljenje velikodušnim?! Ne bih spominjao nikakvo pitanje isprike da ga ti sam nisi prethodno spomenuo, izravno me s time oslovio. Ne radi se o tome da sam ja tebi nešto oprostio (što bih ti poslije mogao nabijati na nos), nego da ispriku nisam ni tražio. To je tema koju si ti nametnuo. Kao što rekoh: nitko nije nizašto kriv, nije mi stalo do pojma krivnje (koju bi trebalo opraštati), nego samo da povučem liniju što se smije, a što ne smije. A moje nastavljanje govorenja o temi Većine također nije proizlazilo iz potrebe da ti ju nabijam na nos, nego jednostavno iz spontanog tijeka dijaloga. Tu se opet ponavlja obrazac po kojem gubiš iz vida cjelinu tijeka.
1) Ja: protuustavno je govoriti ''ako ti se ne sviđa među nama, odi tamo gdje će ti se više sviđati''
2) Ti: ako ja nemam pravo izreći svoje mišljenje koje vrijeđa njega, zašto on smije svoje koje vrijeđa mene?
3) Ja: svatko smije iznositi mišljenje bez obzira čija to osjećanja vrijeđalo; ono jedino što se ovdje ne smije je u ime većinskog Mi reći nekome ''pa idi onda gdje će ti biti bolje''
4) Ti: nisam ja nikoga okvalificirao u ime Većine
5) Ja: tvoja preporuka je bila davanje po prstima zbog toga što mu je ''svugdje bolje nego ovdje'', dakle, jesi, nastupio si u ime tog Mi koje je grđeno s njegove strane,
6) Ti: nisam ja kralj da govorim u ime Mi (usput ističeš: ispričao sam se, zar ne – čime ispada da ja o tom Mi samo zato da bih inzistirao na tvojoj krivnji)
7) Ja: reći nekome da ide drugdje jer mu se zamjerilo što loše govori o nama, Hrvatima, jest govorenje u ime Mi; nama je padež od mi (usput ističem: nije uopće do isprike)
8) Ti: opraštanje ništa ne znači ako mi svejedno i dalje nabijaš to Mi na nos
WTF?!
Nodus, prođi sve još jednom ako treba – jel' vidiš da je svako moje, kako reče, ''tupljenje'' dalje o tome prirodno i izravno proizlazilo kao replika na tvoju repliku, a ne kao inzistiranje na tvojoj krivnji ili nabijanje na nos iz čista mira? Najgore što mi se može primijetiti je da sam u par s tobom bio smiješan:
- nastupio si u ime Mi
- nisam
- jesi, jer...
- nisam, jer...
- jesi, jer...
- nisam, jer...
Itd., kao mala djeca. Čime je jasno i da je netočno ovo što kažeš: ''ako sam se oslučio ispričati onda stajem s objašnjenjima''. Ne, isprika je svaki put išla usput uz objašnjenje.
A zašto, pitaš, ako kažem da si ti govorio s pozicije Mi, ne kažem da je i Wall govorio s pozicije Mi? Što sad – ako ti odgovorim, reći ćeš da tupim i da ti nastavljam nabijati na nos iako sam tobože oprostio? (pero u šaci 21.04.2011. 23:08)
Možda ti djeluje na prvi pogled na mjestu ta logika: ako ti nismo dobri, bježi, odseli, izvoli se ukloniti (zašto da se mučiš među nama). E, pa, upravo zato sam potegao ustav (ne svog bloga nego zbiljski ustav)! Jer ustav upravo zabranjuje da se tako kaže. Zašto bih se ja morao ukloniti samo zato što je vas koji sve drugačije nego ja – mislite, osjećate, vrednujete – daleko više? Uklonite se vi! Genijalnost ustava je u tome što briše brojke, ostaju na sceni samo goli argumenti. Jedan nema manju težinu od Milijuna. Ustav je tu da silom zakona primora Milijun da to uvaži, da odbije sa svojim nasiljem normalnosti.
Tko je govorio s pozicije Mi? Pa jesi li ti Wallu poručio da bježi van ako mu ne prija većinski svjetonazor ili on tebi? (pero u šaci 21.04.2011. 23:12)
Sad kažeš: ''nisam ja Walla nikud tjerao, ja sam mu htio pomoći''. Već u jednom od ranijih komentara sam istakao kako ja to vidim: ''jer kao što nam je svima vrlo jasno, nije u pitanju običan konstruktivni savjet, nego prijekor, davanje po prstima, s visokog konja uredne asociranosti, koja ima svoje Mi iza sebe, što mu je - disociranom - 'svugdje bolje nego ovdje'''. Ako me hoćeš uvjeriti da si mu samo htio pomoći, morat ćeš mi uvjerljivije objasniti na koji to način nije u pitanju bio prijekor (zbog oštrog grđenja zajedničke nam sredine - za koje si pitao zašto on smije iznositi mišljenja koja nalaziš uvredljivima).
Svi nesporazumi proizlaze iz različitog tumačenja te posljednje rečenice. Tako da i ti možeš još sto puta ponoviti kako ''nisi tjerao, nego htio pomoći'', jer misao ''pa bježi onda gdje će ti biti bolje (i liječi se)'', čak i uračunavši da je sarkazam, se nikako ne uklapa u to objašnjenje, nego je upravo arhetipska rečenica onoga što sam gore opisao, koju se uvijek poteže u takvim situacijama.
No, dobro, sve skupa tako nebitno, pustimo sad već napokon. Da me ne zanima pojam krivnje, to je nadam se dosad već postalo jasno. Da me nisi tražio da ti objašnjavam, ne bih uopće ''tupio'' dalje o tome. Nešto smo i ustanovili: mislio ti svojim prvotnim komentarom ovo ili ono, odsad se zna - takva retorika nije dozvoljena. To je jedino bitno. (pero u šaci 22.04.2011. 08:15)
Bijah malo odsutan pa tek sada čitam ponovo tvoj post. Slažem se s tobom. Trebah umjesto jedan od milijarde, napisati jedan od milijardi svjetova jer sam tako i mislio. Eto što znači napisati samo jedno slovo krivo.
I ono drugo o inflaciji i devalvaciji ja bih izrazio matematički: granična vrijednost razlomka kojem nazivnik teži beskonačnosti teži nuli. Time je sve rečeno. (semper_contra 22.04.2011. 18:36)
- pero - ovo je tvoja rečenica iz posta prije: "Devedesetprve brat i ja smo bili još klinci te smo poslani u inozemstvo, dok prođe najgore".
Ako imaš imalo pameti i morala, prestat ćeš se petljat u nešto što s tobom očito nema nikave veze. Niti je ikad imalo. (freemind 27.04.2011. 11:53)
FREEMIND - Kad već tako pozorno čitaš, onda si sigurno pročitao i da smo devedesetprve u inozemstvu samo kratko bili, tek onoliko koliko je potrebno da nam psić ugine, ne i da nas se tema o kojoj je u ovom postu riječ ne bi ticala. Sav ostatak rata, uključujući cijelu jesen i zimu '91/92, proveli smo kod kuće, tj. na području ni u kom slučaju lišenom ozbiljne ugroze. Ja tu nemam što kriti - a daj ti sad meni reci: tko si ono uopće ti da si daješ za pravo postavljati pitanja tko je gdje bio i tko smije o čemu govoriti? S takvim bezobraznim nastupom možeš slobodno odjebati u skokovima. (pero u šaci 27.04.2011. 13:20)
@mala plava, umjesto puse, pošalji peri sliku... (turimti 17.05.2011. 07:45)
