Pregled posta

Udružena korizmena zločinačka organizacija

Sačuvaj nas bože onih što imaju ugrađenog ''Boga'' na svojoj strani...



Objavio sam na facebooku, u petak osmoga, link na članak Viktora Ivančića ''Zbijanje u molitvi'', koji tematizira saopćenje Komisije Hrvatske biskupske konferencije ''Iustitia et pax'' u kojem se ''poziva sve katolike u Hrvatskoj na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu i to u petke 1., 8., i 15. travnja''.



Opozitno, pozvao sam sve da se ''danas i 15-og isključivo špekom nalože'' te dodao gornju Dylanovu pjesmu s komentarom u statusu. Reagirala je jedna frendica, nazovimo je Nj., što je potaklo našu međusobnu diskusiju - sve do evo ''about an hour ago'' - koja odzvanja tipičnošću, univerzalnošću takvih razgovora između vjernika i nevjernika u Istinu o Domovinskom ratu.



Prenijet ću, naravno, raspravu i u cijelosti:

ako Boga ima na strani je žrtava, a zna se tko je bio napadnut, a tko napadač i na čijem se teritoriju rat vodio kao i to da je borba s naše strane bila oslobodilačka, a ne osvajačka; no pravda se nažalost nemože uvijek očekivati od suda;

Nj., činiš logičku grešku prenošenja apstraktne univerzalnosti (onog ''mi'') na partikularnu razinu. Postoji ugrađena mistifikacija u famoznoj kovanici ''razlika između agresora i žrtve'', gdje se čitavoj naciji kolektivno osigurava žrtveni status. Što to znači? Ne misli se na konačan broj pojedinaca, nego je žrtva - Hrvatska. ''Mi'' smo žrtva. A kad se kaže Hrvatska ili ''mi'', ipak se tada još i prenosi na partikularno: svatko tko je u ratu bio na hrvatskoj strani je po def. žrtva (a ne agresor, jel). Pošto smo mi kao kolektivni entitet nedvojbeno Napadnuta strana (a nismo Napadači), nužno je Napadnut i svaki onaj s automatskom puškom u maskirnoj uniformi dok (npr.) ubija 20 bezubih bakica s kuhačama iz Paulin Dvora (općepoznat slučaj), koje su u toj sceni Napadač pošto formalno pripadaju agresorskom ''oni'' - je li to ono što tvrdiš? Ratovalo se kod nas, ne na teritoriju Srbije, to je ta ključna razlika: ubiti nevino dijete kao branitelj sasvim je nešto drugo nego ubiti nevino dijete u svojstvu okupatora - jer biti hrvatski branitelj, pošto se mora povući tu ''jasnu crtu između žrtve i agresora'', znači biti unaprijed i univerzalno nedužna žrtva, čak i dok (npr.) negdje na Sljemenu masakriraš 12-godišnju djevojčicu (općepoznat slučaj).

baš naprotiv, ja ju ispravljam. Ono što ti činiš je da cijelu stvar promatraš previše izbliza, daješ prednost partikularnom, a negiraš širi kontekst.
Jer htio nehtio generali kao individue koje su donosile najbitnije odluke u svezi naše obrane i najviši čin u Hrvatskoj vojsci na simboličkoj razini ipak predstavljaju hrvatski obrambeni rat, a samim time i Hrvatsku kao žrtvu velikosrpske ideje materijalizirane u agresiji Srbije. Pa je ta „individualizacija krivnje“ jedna podla laž kako bi se prikrilo pravo značenje suđenja; da nas strpaju u isti koš sa Srbijom,
da rat dobije tretman građanskog i napokon operu ruke od svega.
A da je rat sranje samo po sebi to se zna. No po toj tvojoj logici moglo se suditi nakon 2. Svj. Rata osim njemačkim generalima i saveznicima jer bilo je zločina i s njihove strane, ali nije i to iz jednog jedinog razloga: jer su oni pobjednici i obrana. Zanemaruješ širu političko-povijesno-zemljopisnu činjenicu. Jer nije isto ubijati u samoobrani i ubijati radi vlastitih osvajačkih ambicija. I nije isto ubiti u ratu i ubiti u miru. A zatim taj poziv na opraštanje i licemjernu politiku pomirenja; to manipuliranje temeljeno na iskrivljavanju vjerskih vrijednosti; jer opraštanje je prilično složen proces, zahtjeva mnogo vremena i sazrijevanja. I da bi bilo moguće žrtva mora znati da je bila žrtva kao i agresor da je bio agresor. I u tome nema nikakve patetike, to je nužno da bi se izvukle pouke iz prošlosti i zauzeo stav prema budućnosti; jer oni koji ne nauče lekciju iz prošlosti morat će je u budućnosti ponavljati. Pa mi još i danas slušamo o antisemitizmu, židovima se još i danas podižu brojni spomenici, i tako već 16 desetljeća… pa zašto bi onda mi tako brzo i olako oprostili agresorima (osvajaćima) naše žrtve kao i sve ono što i danas trpimo kao posljedicu tog rata. Tako da se neću u te dane naložiti špekom (a i inače ga ne jedem), a u krunici i "zbijanju u molitvi" zaista ne vidim ništa loše.
Tako da se neću u te dane naložiti špekom (a i inače ga ne jedem), no neznam hoće li biti krunica ili „pas mater“ Europi i Srpskom agresoru.

To je puno paralelnih plotuna odjedanput, već pola dana se očitujem.

Fokusirajmo se na suštinu. Ne misliš valjda da ja prejudiciram nečiju krivnju? Ne, radi se upravo o tome da ja NE ZNAM jesu li generali krivi za ono za što ih se optužuje. Da ja to NE MOGU znati: nisam dovoljno upoznat sa svim činjenicama o slučajevima. Imam istovremeno problem s onima koji to MOGU apriorno znati. Kada biskupi pozivaju na molitvu za ''pravednu'' presudu, to je šifrirani jezik za oslobađajuću presudu. Oni, dakle, unaprijed znaju da generali nisu učinili ono za što ih se optužuje. Ali kako oni to mogu znati? E, upravo u tom grmu leži zec podvale: naravno da ne mogu - nego im uopće nije potrebno da to znaju, nije ih briga da li jesu ili nisu učinili. In ultima linea: za biskupe bi oslobađajuća presuda bila pravedna ČAK AKO I JESU učinili. Sama činjenica da su ovi bili generali napadnute strane, koja se branila, čini ih za biskupe univerzalno nedužnima. Možemo to i oštrije istaći: saopćenje HBK poručuje da je POTPUNO U REDU da su učinili, ukoliko su učinili. Danas je već fakt - to ne spori više nitko, čak ni sami generali sa svojim obranama - da je tamo pobijeno cca. 700 civila, da ne spominjemo spaljenu zemlju i 20000 prognanih. Postoji ime za taj fenomen, ono glasi: genocid. Genocid je nešto što se po međunarodnom pravu, osim toga i hrvatskom, ne smije raditi; zabranjen je, kriminaliziran što se kaže. Biskupi su, dakle, ne u sukobu tek s Haškim sudom, nego sa samim slovom zakona kao takvim: oni su shvaćanja da čin genocida NE TREBA nužno kriminalizirati, daju mu moralni blagoslov. Ako su ga počinile strukture naše, obrambene vojske - onda je to moralno i pravno OK. Biskupi ne tvrde: dotični generali nisu krivi jer nisu to učinili (što je moguće, samo ni oni ni ja to ne možemo znati), nego tvrde: nisu krivi zato što NITKO nije kriv. Negiraju da je zločin uopće počinjen - ali, pozor, sad slijedi ono što je skandalozno: ne da tih 700 civila nije doista ubijeno (jer samo lud čovjek bi to još mogao negirati; izvjesno je da netko JEST), nego negiraju da bi ubojstvo tih 700 civila bilo nešto loše, kamoli zločin, kriminalno djelo.
Čega, dakle, ima lošega, u svenarodnom zbijanju u molitvi? Loše je blaga riječ, to je puno više od toga, to je upravo skaredno, besprizorno. Jer svaki onaj koji posluša biskupe i stane moliti i postiti za pravednu-tj.-oslobađajuću presudu,a bez da može znati jesu li oni to stvarno učinili, u krajnjoj konzekvenci ispovijeda stav da je OK to učiniti, da nema ničega lošega u ubijanju 700 ljudi (i ostalim faktorima genocida). On pokazuje da u svom srcu vjeruje: U REDU je bilo ubiti 700 civila... samo ako su ti civili bili Srbi.
Sorry, ali meni to nije normalno.
Zašto sam pozvao na loženje špekom? Ne zato što kažem da presuda ne treba biti oslobađajuća (što bih o tome znao), niti što bih to priželjkivao; uostalom, mogu se samo nasmijati na praznovjerje po kojemu bi nečije moljenje i pošćenje ili nemoljenje i nepošćenje moglo imati utjecaja na ishod. Pozvao sam u znak provokacije onima kojima je jedina pravedna presuda a priori ona oslobađajuća. Pozvao sam da bih im u lice izrekao: takav stav je skandalozan, jer podrazumijeva stav po kojem genocid nekada i nije zločin.
Evo, dakle, Nj., to je ta suština, ta krajnja konzekvenca: da li TI smatraš da je bilo u redu, sve moralno i pravno besprijekorno, likvidirati tolike ljude? Da li smatraš da je ubojstvo 700 civila zločin ili da nije zločin?

Otvorila si dosta rukavaca teme, pa je potrebno i nastaviti.
Sve skupa u svojoj bazi sadrži ponavljanje zloglasnog katekizma Milana Vukovića po kojoj s hrvatske strane - pošto obrambene -uopće nije mogao biti počinjen ratni zločin. Što je, naravno, upravo nevjerojatna stupidnost. Dođe skupina pijanih torcidaša u Zagreb, napadnu iz čista mira i do smrti namlate neke BBB-ovce. Sljedećeg dana neki drugi BBB primijete splitsku registraciju, izvuku zbunjenog tipa iz auta, skuže da govori dalmatinski i namlate ga do smrti. Da li su oni počinili zločin? A ipak su oni napadnuta strana; jer Torcida je jučer napala njih, a ne oni Torcidu.
Kažeš: ''Jer nije isto ubijati u samoobrani i ubijati radi vlastitih osvajačkih ambicija.'' - Shvaćaš li, Nj., da ubojica obitelji Zec nije bio u samoobrambenom položaju kada ih je ubijao. Shvaćaš li da on to nije učinio iz nužne samoobrane ili iz nužde obrane Hrvatske, nego kao čisto kriminalan čin? Učinio je to upravo onako kao što bi BBB u gornjem primjeru iz odmazde razbili nevinog prolaznika samo zato što je iz Splita. Da li ti je poznato da su upravo na taj način stradali starci iz Paulin Dvora? Srbi ubijeni za vrijeme Oluje nisu ubijeni jer je to bilo nužno da bi se Hrvatska obranila (i reintegrirala), nego iz obijesti i mržnje, kao i nečijih etničko-higijeničarskih fantazija.
Jesi li iole svjesna koliko je te vrste nasilja tada bilo diljem Hrvatske? Ti si živjela u ratom nezahvaćenom glavnom gradu; ja sam iz pasivnih krajeva i znam čemu sam svojim očima svjedočio. Glavni stožeri obrane u mnogim gradovima postajali su iznad Boga i Zakona, nedodirljivi, nitko im ništa nije smio - činjenica da su na čelu obrane osiguravala im je alibi za osiliti se; bolje da ti i ne pričam što su sve radili, čak Hrvatima, a gdje ne Srbima - jer, bože moj, rat je, sve u ime obrane. Opale ti iz čista mira ćušku na ulici - jesam ja na čelu obrane ili ti? Siluju ti sestru, ukradu televizor, utjeruju reket - a to je ono što su radili ostalima, pa i Hrvatima, samo zato jer su napokon došli na poziciju da malo budu glavni; što su onda tek radili Srbima, dalje si izvodi sama. Argument da je riječ o samoobrani Republike Hrvatske je tu sto posto isprazan, ništa ne znači.
Kažeš zatim: ''nije isto ubiti u ratu i ubiti u miru''. - Naprotiv, isto je. Bilo u ratu, bilo u miru, postoji razlika između ubojstva nenaoružane osobe i ubojstva nekoga tko puca na tebe. Taj argument koji se stalno ponavlja, da u ratu nije isto što i u miru, utemeljen je isključivo kad se odnosi na borbu na fronti (jedan vojnik s puškom upuca drugoga koji puca na njega: naravno da ga nećemo suditi kao ubojicu). Ali potezanje te sentence u svrhu relativizacije notornih kriminalnih činova je obično podvaljivanje. Tom koji je na Sljemenu ubio 12-godišnju djevojčicu ne može se ubrojiti u olakotnu okolnost činjenica da je to učinio za vrijeme rata, nekmoli da bi mu se to uzelo kao alibi ili ga se amnestiralo (jer ''zna se tko je žrtva, a tko agresor'', a ''Hrvat nije mogao počiniti ratni zločin'').

Kažeš: ''htio nehtio generali kao individue koje su donosile najbitnije odluke u svezi naše obrane i najviši čin u Hrvatskoj vojsci na simboličkoj razini ipak predstavljaju hrvatski obrambeni rat''. Što znači PREDSTAVLJATI naš obrambeni rat na SIMBOLIČKOJ razini? Tu je dosta stvari mutno. Kome ga predstavljaju? Zašto uopće predstavljati? Je li ''predstavljanje rata'' isto što i rat u onome što isti stvarno je? Predstavlja li ''simbolička razina'' stanovito reduciranje, kljaštrenje, na samo neke vidove? Ako da, nije li takvo kljaštrenje oblik falsifikata? Jesu li Hrvatska vojska, sa svojim najvišim činovima, i ''hrvatski obrambeni rat'', doista jedna te ista stvar? Ne, uopće se ne slažem, za mene su to dvije različite stvari. Ako priznajem legitimitet HOR-u, iz toga ne proizlazi automatski da priznajem bjanko legitimet uopće svemu što je činila HV i politici koju je vodila, počev od vrhovnog zapovjednika pa nadolje. Nastavljaš kako ''je ta 'individualizacija krivnje' jedna podla laž kako bi se prikrilo pravo značenje suđenja; da nas strpaju u isti koš sa Srbijom, da rat dobije tretman građanskog ''. Opet netočno. Čini se da ti nije poznat točan karakter optužnice. Ništa od onoga što je HV radila u svrhu stvarne obrane zemlje nije pod optužbom. Nijedan od generala nije optužen zbog branjenja Hrvatske; optuženi su zbog utvrđenih kriminalnih djela nad civilima koja su počinjena MIMO potreba obrane. Ako su neki hrvatski vojnici zaklali bezube starice u Paulin Dvoru, oni to nisu učinili da bi ikoga obranili, pa ni Hrvatsku, ništa nisu time pridonijeli obrambenom ratu; učinili su to iz odmazde i naprosto zato što su latentno devijantni tipovi kojima su dali puške i noževe u ruke. Ako su neki HV-ovci u Oluji, zato što im je tako naređeno, namjerno topovima sasuli vatru po civilnom stanovništvu, inače nepotrebnu, samo zato da bi ga natjerali na masovni egzodus, onda to nije čin obrane Hrvatske nego jedan kroz jedan kriminalni čin. Trpanje ''u isti koš sa Srbijom, da rat dobije tretman građanskog'', bilo bi posrijedi tek kada bi Haag ispisao optužnicu protiv nekog stvarnog akta obrane - znači, proskribirao obranu samu; tek time bi oduzimao legitimitet našoj ulozi u ratu kao obrambenoj. Pa zašto se ja, koji sam ništa manje s ove strane obrambenog rata nego ti, '91 ništa manje zatečen u obrambenom položaju, ne nalazim uvrijeđenim haškim optužnicama? Zato što shvaćam da Haag uopće ne procesuira obrambeni rat, nego samo nešto na HV-u. A, sjećaš se, te dvije stvari za mene NISU navlas ista stvar. Ne identificiram se u svom članstvu obrambene strane a priori s generalima i zapovjednicima obrane. Štoviše, pripadnik HV-a koji radi svinjarije ili terorizira na taj račun okolinu, SAM SEBE čini (vele)izdajnikom obrambenog rata. Upravo da bi se sačuvalo dignitet HOR-a takve treba imenovati onime što jesu: bobu bob, popu pop, a vrhovnom zapovjedniku Tuđmanu i onima od njegovih kojima se dokažu zločini - izdajnici obrambenog rata. Haške optužnice će automatski predstavljati ''izjednačavanje žrtve i agresora'' jedino u glavama onih koji su poduzeli apsolutnu identifikaciju između HV-a i legitimnosti obrane zemlje, pa tko god što nađe protiv generala, da odmah samim time rat proziva građanskim. Totalna besmislica. Što je sljedeće? General kod kuće namlati ženu i zlostavlja dijete, ali ne daj bože ga za to optužiti, jer ako je naš general, on je eo ipso obrambeni rat sam - kao najviši čin u HV ga simbolički predstavlja - to je optuživanje samog našeg prava na obranu. Karikiram, ali samo u mjestu radnje i tipu delikta, princip je isti. To za što su generali optuženi ako su činili također nisu činili radi obrane zemlje, shvati; s obrambenim ratom ima jednako veze kao i da su u ime domovine prebili suprugu.

Kažeš, nadalje: ''po toj tvojoj logici moglo se suditi nakon 2. Svj. Rata osim njemačkim generalima i saveznicima jer bilo je zločina i s njihove strane''. Ovdje se jedino čudim tvom čuđenju - i što ti se to ukazuje kao argument PROTIV mene. Nj., pobogu, pa dabome da se moglo - ispravka: da se TREBALO suditi i saveznicima! To je jedna ordinarna svinjarija što je pravda bila selektivna u korist, kako reče, ''pobjednika i obrane''. Pa to je posve nemoguć stav ako tvrdiš da je posrijedi baš dobar princip, da baš tako treba! Umjesto da osudiš savezničko selektivno zametanje i prikrivanje svinjarija, tebi je to sjajan alibi da navedeš vodu na svoj mlin – trebamo i mi tako bit' svinje! Kakva je to diskriminacija, zašto bi jedino nama bilo zabranjeno da se kao krmače valjamo u blatu kad je njima već dopušteno? Što bi oni bili gori prasci od nas?!
Naposljetku, koga valjanje u blatu veseli, široko mu polje, dopušteno je i diviti se tuđem - ali argument za nešto ne može ipak biti.

Možda će se i nastaviti...

Razmišljao sam kako skrojiti od ovoga post i shvatio da se na temu uopće ne mogu bolje i plastičnije odrediti nego kroz stvaran dijalog, kroz odgovore na konkretne izazove iz usta jednog vjernika u Istinu.



Post je objavljen 13.04.2011. u 19:22 sati.