pero u šaci

Nije tajna da Crkva spada među najveće advokate moralnog ponašanja. Duga ''vladavina'' kardinala Bozanića ostaje mi ponajprije obilježena zabrinutom, čak paničnom drekom što ju je prije koju godinu digao u svim medijima o ''tamnoj sjeni duha'' što se nadvila nad Hrvatsku. Jako mi je upečatljiv taj termin: tamna sjena duha. Dramatične riječi! U domovini nam je, znači, aktualna erozija duha, bankrot morala, sumrak vrijednosti. Ali što je konkretno kardinal imao na umu? Kao prvo i najvažnije, napomenuo je kako se ''sve relativizira''. Vrijednosti su ugrožene time što ih nagrizaju moljci distance, ironije, oholog razmišljanja vlastitom glavom, koncepta ''slobode pojedinca shvaćenog kao autonomni subjekt''. Ali čime se svakodnevno očituje nagriženost duhovnih vrijednosti? Bozanić je izdvojio: golotinju, raskalašenost, blud na turističkim destinacijama te posebno činjenicu da se u novinama medaljice Blažene Gospe nude zajedno s neprimjerenim fotografijama (žena odjevenih bitno oskudnije nego li Gospa).



U isto vrijeme, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Marin Srakić okomio se u medijima na nevjernike, brakolomce, pedere, lake žene, i posebno na medije – gdje se sve relativizira i postaje laž, pa tako i aktualno pitanje istine o nedavnoj prošlosti u Domovinskom ratu.



A u svrhu čim točnijeg utvrđivanja kako Crkva definira glavne faktore duhovnog i moralnog bankrota nacije, navest ću također i pikanteriju Mile Bogovića, biskupa gospićko-senjskog, te tri-četiri ''Jutarnje propovijedi'' Živka Kustića. (Sve aktualni crkveni kapitalci, muževi i odličnici iz prvog reda HBK hijerarhije, da ne bi tko pitao za mjerodavnost. Izuzev Kustića koji je u penziji, ali on zato medijski najglasnije odzvanja.)



Propovijed Masturbacija je ipak problem: zar bi bolje bilo da nitko ne upozorava mlade kako s masturbacijom ipak nešto nije u redu? To zapravo svi osjećaju te se nitko ne ponosi time što masturbira. Crkva, možda ne uvijek dosta spretno i uvjerljivo, upozorava da to ne smije postati navika. A često postaje prava ovisnost od koje se mladi ne mogu osloboditi - ni kad više nisu jako mladi - a to ih čini manje sposobnima za pravu spolnu ljubav. Za mnoge to postaje ozbiljni problem. Crkva na to upozorava, ali nije istina da ljude koji to čine smatra prokletima. To se više promatra kao dječja bolest koja je za mnoge možda neizbježna, ali od koje se ipak treba liječiti. Mladi vjernik treba o tome razgovarati s Bogom u molitvi i sa svojim ispovjednikom. Vrlo često masturbacija nije smrtni grijeh.

Izjava stoljeća: Vrlo često masturbacija nije smrtni grijeh.

Propovijed ''Odgoj i kazna'':



Strogo, strogo, samo strogoću trenirati – po prstima za korupciju, a pošto je i ''bludnost svojevrsna korupcija'', jasno je da je osnovni problem ove države što zakonom ne predviđa bacanje u lance za bludnike i preljubnike.



Propovijed Prikrivanje katolištvom: Sasvim načelno katolikom se smatra svaki građanin koji je u katoličkoj crkvi kršten, koji iz nje nikada nije formalno istupio i kojega ona nije poimence izopćila. Ali uvažavati svoje katolištvo ipak je nešto mnogo zahtjevnije. Primjerice, ne bi smio isticati svoju katoličku vjernost onaj koji je bio crkveno vjenčan pa se razveo i zatim ponovno civilno vjenčao. Ne može se hvaliti svojom vjerom ili njome opravdavati ikoje svoje postupke žena koja smatra da pobačaj nije grijeh, kao ni oni koji se uopće ne obaziru na katoličke stavove o bračnom moralu. Neukusno je također kad se svojim katolištvom hvali netko tko se s obzirom na način kako je stekao bogatstvo može ubrajati među tajkune. Isto vrijedi za one koji misle da je profit poduzeća iznad svih zakona čovječnosti prema radnicima koji ostaju bez posla.

Nespojivo s katoličkim moralom je dakle upropaštavati ljude krađom i izrabljivanjem, ali tek na drugom mjestu. Deveti krug Pakla rezerviran je za nešto puno gore, neizmjerno Bogu mrskije: razvesti se, smatrati da pobačaj nije grijeh i općenito o temama seksualnosti/bluda misliti manje puritanski isključivo nego Crkva.



Golotinja, umjetna oplodnja, masturbacija, preljub, razvod, homoseksualnost itd. – to su, dakle, njima najpogubnije pojave po stanje duha. Namjerno sam svima dodao ilustracije: koje ružne farizejske face, zar ne!



Isto ono licemjerstvo, bespravno kićenje katoličanstvom, što su ga nanjušili don Živko i neznani grafiter iz studentskog doma, primijetio je i komentator s nickom ''Lipotica_Klara'' (ispod propovijedi Ljubav i vjernost): Hrvati su definitivno najveći licemjeri na kugli zemaljskoj. 95% katolika, a gore u desnom kutu, i pored svih problema, NAJČITANIJE: _Gemma Atkinson polugola u seksi rublju_ i _Coco na plaži, Coco u solariju, Coco u kupaonici... Uvijek gola!_ I dok stari pastir truća o celibatu, braku i preljubu, njegovo 95%-tno stado sanja o tome kako će sa Gemmom i Coco doživjeti duboko religiozno - spiritualno iskustvo. Coco, Coco, jubin te u picino oko.

Neiskreni kršćani: samo formom su kršćani, na polju rituala, sakramenata i praznog lizanja oltara, a čim im okreneš leđa upražnjavaju točno ono na što je Bozanić mislio pod ''tamnom sjenom duha'': klikaju oskudno obučene, guzate i sisate starlete. Pošto je u našem žargonu biti ''kršćanin'', ili kad je nešto ''kršćansko'', oznaka za najvišu vrstu moralnosti i duhovnosti, sinonim za Duh (pa i Bozanić lakonski prisvaja taj pojam za crkveni amblem, kao monopol Crkve), da bi kao kršćani postali iskreni morali bi se odreći tih erekcija na starlete, ugušiti neblagoslovljeni višak libida u sebi. Uštrojiti se. Čime je obilježeno područje temeljne antinomije: suprotni pol Duha, to su bludne namisli, neodgovorna seksualnost, spontano propeto spolovilo.

Interesantno je kako za komentatora gore nije igrala definicija Duha kao pitanje (ona mu se podrazumijevala: cipela bludu; pijenje vode, a ne vina), nego samo da ili ne, prakticira li se Duh ili ne prakticira, i ako da, s kolikom je iskrenošću ispovijedan.