Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
četvrtak, 18.11.2010.
Sveta crkva slike
|
VAN GOGH PO HEIDEGGERU  Nekadašnja konkretna stvarnost: Van Goghova slika. Par grubih seljačkih cipela, ništa drugo. Slika zapravo ništa ne predstavlja. No što se tiče onoga što jest na toj slici, trenutačno s tim ostajete nasamo, kao da se sami umorni vraćate kući s motikom u ruci neke kasnojesenske večeri nakon što su zamrle i posljednje vatre oko krumpira... (Heidegger, Porijeklo umjetničkog djela) BENJAMIN PO BAUDRILLARDU  Fotografija je postala umjetnička. SEYMOURPOWELL PO BAUDRILLARDU Baudrillard: Čitava industrijska mašinerija svijeta našla se estetiziranom, sva beznačajnost svijeta transfiguriranom kroz estetiku... Sve se, čak i ono najneznatnije, najmarginalnije, najopscenije, estetizira i postaje muzejski izložak.  Nijedna domena fizičkog svijeta ne može izbjeći tom procesu. Nema više ničega osim svete crkve slike. Sve je prebačeno u područje estetskog, svijet je estetiziran od vrha do dna. WILDE PO BAUDRILLARDU Poznati Wildeov aforizam: život oponaša umjetnost mnogo više nego što umjetnost oponaša život. Zimus sam pisao o onom korozivnom procesu koji nagriza, slabi stvarnost, čineći ju teško razlučivom od fikcije, a koji je Baudrillard historizirao pomoću stupnjeva simulakruma: a) kada je slika imitacija zbilje, ali bez ambicije na toliku savršenost da bi ju se zamijenilo za zbilju; b) kad slika postaje tehnički savršena reprodukcija zbilje, gubeći ''auru'' unikata (film, fotografija, ready-made); c) kada slika stvara zbilju, koja time postaje hiperrealna simulacija svoje vlastite prikaze.  Ili, kao što je Heidi, primjerice, modelirala svoju živu personu prema idealu vlastite voštane figure koju će joj kasnije izraditi.  KOOLHAAS PO MAUU  Bruce Mau: You can’t design love, but you can love design.  ''Stil života'', zar smo i sumnjali, u smislu dizajniranog, estetiziranog života. O svojoj ''grafičkoj podršci'' za Koolhaasovu gradsku knjižnicu u Seattleu: Glavni prijedlog uključuje brisanje granica između arhitekture i informacije, stvarnoga i virtualnoga.  Brisanje granica, tj. arhitektura kao hiperrealnost.  |
