Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • alexxl

    Nekad sam i slikal, sebi za dušu.
    Sad me vleče ta fotka, oduvjek me vukla.
    Složil bi se s tim da je umjetnost progutala fotografiju.
    Kad gledaš po Netu te umjetničke fotografije, mogućnosti PC u vidu npr.
    nekih HDR efekata (high dynamic range), ili čist obični efekti uz pomoć filtera, npr. IR (infra red),
    pa kad to sve radi naki majstor, ono odabrani motiv, rijedak motiv (mace, peseki i golubovi na nekom trgu, hehehehe), još kakva poruka.

    Ipak smo mi u suštini vizualni tipovi u smislu, slika govori 1000 riječi.
    Ono, kad naletiš na neki poduži text, odma bris, jedino ak se baš namjerno nisi zapiknul za taj roman.

    Pa i o design-u i arhitekturi bi se isto dalo reći, da je jedno drugo progutalo, tj. obrnuto.

    Sad mi palo na pamet, neka scena iz neke naše hum. serije,
    di se prepucavaju prof. umjetnosti i matematike, o važnosti samih predmeta,
    gdje "likovnjak" trubi matematičaru kak on mora naučiti djecu o životu,
    o lijepom i ružnom, skladu boja, kurcupalcu, a njegova matematika će se kod većine učenika svesti u životu, na puko zbrajanje i oduzimanje na placu, ili trgovini.

    Na arhitekte sam malo i bijesan. Ima ih kaj su mozak odkvačili od zbilje i još, ak se tu nađe kakav šašavi investitor, e ondak najebu mali ljudi.
    Arhitektura je jako jebena umjetnost, ona uz umjetnost, mora biti i funkcionalna.

    Jebeno je kod nje još to, kaj je nemreš mam skužiti i dati neki sud.
    Treba živjeti u tom nekom prostoru, potrošiti vremena, pa da ti to sjedne u glavu.
    Doživio sam masu njihovih razočaranosti, a i shodno tome, preinaka.

    Ma kaj kurac, pa i Rembrandt je "šiljil"ono koplje u "noćnoj straži" pun kufer vremena,
    dok ga ni dobil u nekakvom, ajd reći ćemo "3D", kaj se i vidi iz Rendgenskih fotki.

    Pozdrav

    avatar

    18.11.2010. (02:55)    -   -   -   -  

  • rita

    ne razumijem što si htio reći o svetosti ,jer ipak mislim da sami određujemo koji ćemo poster imati na zidu u sobi ,ako ćemo baš biti *iskreni* mogli bi odabrati sliku koja je samo ..naša ... ,pa zašto onda ponavljati, da je ono što smo odredili kao estetiku za nas umjetnost ,ali nisi ovim postom kazao ništa kao što nitko ni ne može kazati o estetiici života ,zato je fotografija dobra jer možeš pronaći nikomvrijedan predmet i napraviti izložbu njegovih fotografija (jer je tebi ta/j tvoj ukus ) i diviti se i diviti ,,u tome je vrijednost svih kuća ,one su naši muzeji ,galerije ,kazališta ,,e sada mi pada na pamet tuga da bi nam v eliki Brat to mogao uzeti ,,a onda stvarno ne znam ,ma .."umjetnost" uvijek pronađe izlaz ,kuću svoje duše ..bezveze ,ali eto .(i ne samo fotografija )

    avatar

    18.11.2010. (08:19)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    a kaj nije u ljudskoj prirodi, da oko sebe ima sklad, odnosno umjetnost, odnosno lijepo?od špilje do danas..iako danas zaista svašta bude "umjetnost" i ne ne mislim da zaista je sve umjetnost, već da autor itekako koristi ekces..da bi privukao pažnju na sebe..samo kaj neće priznati, pa onda "visoko spoznajno lamentira"..

    avatar

    18.11.2010. (09:17)    -   -   -   -  

  • NF

    i smrt se sve više estetizira, vidimo po novim grobnicama ;)))))). šalu na stranu, s osnovnom tvojom tezom se slažem, ali čim nešto postane masovno nužno slijedi i kičizira. meni je u sjećanju živa polemika prije izgradnje fosterove kupole na reichstagu i moram priznati da sam bio jako skeptičan, vidio sam je kao strano tijelo, kad je sagrađena oduševila me od prve, već sam i društvo vodio tamo, čarobni spiralni svijet, još čovjek našeg doba u svakom momentu penjanja može uživati u slici svojoj. međutim u većem dijelu suvremena postmodernistička arhitektura prelazi granice kiča, ne sumnjam ni da će horvatinčićevi arhitekti otići u tom smjeru,
    sjećam se kako sam ostao u šoku kad sam vidio svoj nekad omiljeni zagrebački hotel, pisao sam istu večer o tome na blogu, no zbog hiperprodukcije postova nitko od onih koje to zanima vjerojatno nije obratio pažnju na baš taj. kad sam blog počeo pisati zanimale su me "bitne" teme, no sad se sve svodi na trivijalnost svakodnevice uz neizbježne fotografije.

    avatar

    18.11.2010. (17:32)    -   -   -   -  

  • grinch

    fulao si profesiju. ili nisi? to je onaj članak iz orisa (koji sam jednom citirala).
    nego. kolko god da mi ljepota, sklad, simetrija.. idu na živce. kolko god da težim onom sirovom, iskrenom i stvarnom. opet se stalno iznova vraćam prvom. i tako ukrug i ukrug i ukrug. i ukrug.

    avatar

    18.11.2010. (20:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ALEXXL - ne odobravam teoriju po kojoj je arhitektura umjetnost i funkcija, tj. da ima dva odvojena aspekta, tj. da se njen tzv. ''umjetnički aspekt'' ostvaruje kao nešto drugo, ontološki zasebno, od funkcije i ostalih aspekata - ali to je duga priča
    RITA - ''sveta crkva slike'' se odnosi na ulogu fetiša koju u našoj kulturi - kako se često kaže: ''kulturi spektakla'' - poprima estetizirana slika, pogotovo kada je riječ o nečistoj sili tzv. ''primijenjene umjetnosti'' odnosno dizajna (p.s. - post ne dodiruje pitanje subjektivnosti estetskog ukusa, ali kad već pitaš: ne, ne vjerujem u previše proizvoljnu i subjektivnu valorizaciju umjetnosti)
    ČISTILIŠTE - s takozvanom umjetnošću manji problem nalazim u njenoj povremenoj ''visoko spoznajnoj'' ekscesnosti, a daleko veći u patetizaciji kao umjetnosti ''nisko spoznajnog'' dizajna, te masovne lifestyle stilizacije
    NF - nije nam se danas više toliko za bojati postmodernističke arhitekture, koja se više ne nosi, no strahovite ekspanzije ovog generičkog korporativnog ''modernizma'' koji se štanca kao Ford T - i na žalost ne više samo po predgrađima

    avatar

    18.11.2010. (20:47)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    GRINČ - Pa recimo da imam malo drugačiji senzibilitet od dominantnoga među kolegama (ali si utvaram da sam ja bliže kvintesenciji profesije, a ne oni). Ta bi mi spoznaja često udarala u oči pri druženjima s njima, npr. hodamo po knjižarama ili sjednemo na kavu i komentiramo neku knjigu. Zapanjivalo me koliko me zamara ono što njih fascinira i obratno. Dok sam ja pun kao brod bezveznih, neuglednih knjižuričaka ili kupusara iz antikvarijata, oni se fokusiraju na prijelom knjige, slog, raspored teksta i slika na stranicama, kvalitetu fotografija, fontove, opremu i dizajn knjige (neminovno je naravno da se uvijek radi o raskošno opremljenim, sjajno dizajniranim i skupim izdanjima, knjigama takvima kao Mauove - ne nužno iz snobizma, nego to jednostavno dolazi uz ono što ih zanima). I ne kažem, sve je to lijepo - samo ja u tim razgovorima ne mogu učestvovati, naprosto jer mi tema dosađuje, gnjavi me, naprosto se ni ne sjetim razmišljati o dizajnerskim svojstvima knjige (ili drugih predmeta), moj mozak po svojoj prirodi drugačije funkcionira.
    Turatov navod pogađa u bit stvari - ''osjećaj za seksi produkt'', to je to. Nisam nužno protiv seksepila, no osjetljiv sam na neka izopačenja koja se s tim događaju, i uostalom postoje seksepil i seksepil... Kupati se može u gorskom jezeru, a može i u kupaonici među cijevima. Postoji eros genijalnog bljeska koji nam pali lampicu, a postoji i ono mistifikatorsko, eskapističko zavodništvo koje nas hoće izbaciti iz stvarnosti, anestezirati, koje je tu da nas - kako i Turato reče - omamljuje, zatupljuje... Postajem eto nepovjerljiv i ratoboran kad opazim da sam napadnut, da me se pokušava zatupiti...

    avatar

    18.11.2010. (21:25)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    eh...i hm ,ne slažem se... "patetizaciji kao umjetnosti ''nisko spoznajnog'' dizajna"... grupa bauhaus..&co...upravo je početak toga dizajna..svijesti o dizajnu, uporabnih predmeta..bla..ma znaš već...tako da je priznat ćeš ipak posebno..nekako, drugačije...ja bi to usporedila sa japanskom ceremonijom čaja...sasvim lijep i estetizirani, a točno odmjeren,dojam obreda...em mir duha,uma, em filozofija..koja te odmah nekako asocijativno baca na zen spiku..dakle osjećaj da je nekaj tako obično kao šalica..iz koje piješ...i posuda iz koje to sipaš...daje neku dodatnu finoću..samom pijenju...pa sve pretvara u obred...za razliku od plastične čaše iz automata ili limene šalice...ili sam ja ošla na nekaj drugo?od tvoje misli...

    avatar

    19.11.2010. (12:25)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    s druge strane "kupusara" kak ti veliš, iz antikvarijata ne mora nužno značiti da sadržaj ne ispunjava funkciju..iako je u osnovi bitan naslov..te kupusare iako nekako mislim da ni ti nisi cijepljen baš od toga, kolko god te umara to sitničarenje...ali, priznat ćeš da i fino izrađena npr. obična vizitka..( bez previše boje, plastifikacije i brrr detalja), sa odmjerenim ili bez log-a,na kvalitetnom papiru, odmah na neki način svrstava vlasnika kao, po meni, osjetilno stvorenje koje ima oko za detalje, a samim time i neku promišljenost...odmjerenost...pa i životnu..i na neki način možeš napraviti mali psihološki profil osobe, uključujući inteligenciju bla...
    ne znam.. meni su to detalji, ali ti detalji dosta govore o osobi samoj..i napokon kakav je ko..
    e sad, druga je stvar ako neko jednostavno to želi umanjiti ili namjerno izbjegava,ali ipak se kroz te neke druge detalje vidi da li je neko samo u fazi namjernog izbjegavanja estetiziranosti..ili je zaista totalno out...
    bah i sad pretjerala..a ne znam jel sam opće rekla kaj sam htjela..

    avatar

    19.11.2010. (12:42)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ČISTILIŠTE - U jednome si u pravu: Bauhaus kao mitsko ishodište tog dizajna (mada ne bi trebalo previdjeti niti tradiciju secesije koju su u bitnome nastavili). Nikada se nisam slagao s udivljenjem kojim ih časte, ili bi zapravo bilo točnije reći da ih nikada nisam mogao podnijeti, uvijek su mi bili posebno mrski, došlo bi mi prosto da se izrigam na pojavu nepodnošljivaca tipa Gropiusa ili Moholo-Nagyja, Van Doesburga i ostalih pilgrima dizajna (kao saveza industrije i umjetnosti koji puni dušu). Izrađivali su tamo svoj namještaj, posuđe ili nakit - i nažalost ne s primjerenom skromnošću, nego galameći na sva usta o silnoj umjetnosti i pridajući samima sebi strašnu artističku važnost. Treba shvatiti da je u to doba Šimić već objavio Preobraženja, Stravinski skladao Posvećenje proljeća, Duchamp postavio Fontanu itd. - znalo se značenje riječi ''umjetnost''. Problem bauhaške nezajažljivosti sastojao se u tome da su istu riječ s punom ozbiljnošću i doslovnošću koristili i za svoju izradu primijenjenih umjetnina - i ne samo kao jezičnu površnost, nego su doista tako i mislili! Da su oni sa svojim nakitom umjetnici na isti način na koji su umjetnici Šimić, Stravinski ili Duchamp! Iskrojit ću jednom post iz obilja teksta koji o tome držim u kompjuteru. Uostalom, kada bi ih se zbilja uzelo ozbiljno s te strane, sudilo o toj njihovoj proizvodnji prema kriterijima stvarne umjetnosti, pokazali bi se notorno lažni, posebno u segmentu arhitekture, kao umjetnici nazadni do bola, također plitki i površni. - da, i o tome isto namjeravam jednom pisati. U velikom dijelu Bauhaus možemo kriviti za tu zbrku koju danas imamo s dekoraterima, dizajnerima, stilistima, vizažistima... Velika bi im se usluga svima skupa učinila kada bi ih se samo prestalo brkati za nešto što ima veze s umjetnošću.
    Što se tiče namjernog izbjegavanja estetike - kao da bih namjerno išao biti suprotan estetici - ma ne, to kod mene nije slučaj. Ne potpadam pod neku alternativnu furku ili manirizam antiprotivnosti. Kada kupujem sat, bit će mi važno da na ruku stavim onaj koji mi estetikom odgovara, itd. DIzajn ima svoju funkciju i ja ju ne negiram; ono preko čega mu ne mogu preći su ta dva kratka i konkretna prigovora koja sam već istakao: a) njegova fetišizacija, i b) njegova patetizacija kao umjetnosti.
    Ako osjećaš zen zadovoljstvo u pijenju čaja iz dizajnerskih šalica na dizajnerskom stoliću, nemam ništa protiv toga. Samo ne preporučujem pritom valjanje u onoj tipičnoj iluziji nečega holističkog u tome - ili kako se to kaže, ''duhovnog'', spiritualnog - a koja se kao konotacija redovito šverca uz denotaciju umjetnosti.
    MALA PLAVA - Da, ona simulira svoju vlastitu simulaciju, to uopće nije glupo - to me, štoviše, ne prestaje oduševljavati i inspirirati, genijalan koncept!

    avatar

    19.11.2010. (23:28)    -   -   -   -  

  • Bernardo Soares

    1. Nedavno sam u Amsterdamu posjetio van Goghov muzej. Taj muzej okuplja najviše van Goghovih slika na jednome mjestu. U srazu s dobro mi poznatim platnima, uglavnom sam ostao ravnodušan. Zaključio sam da te slike bolje odzvanjaju s papira monografija, nego uživo. Međutim, ispred posljednjih četiri ili pet slika, naslikanih pri kraju njegova života, ostao sam stajati duboko dirnut. To su slike debelih namaza i prelijevajućih boja, slike polja i žitnica, s vranama i tmastim oblacima. One ne pričaju nikakvu priču, već zadiru u čistu energiju likovnosti. Imao sam pred tim slikama duboki osjećaj, da je čovjek umro upravo u trenutku kad se konačno pronašao. U odnosu na tih nekoliko slika, cijeli njegov raniji opus je ništa i moram priznati da mi je jasno zašto čovjek za života nije uspio prodati nijednu svoju sliku. To su prosječne, obične slike, kakve danas slikaju mnogi talentirani artisti pedagoške akademije likovna smjera. Onih nekoliko posljednjih slika, međutim, djelo su genija. Istinskoga i nepatvorena genija.
    2. Vezano uz citat Baudrillarda, htio bih primijetiti, da je tzv. zapadnjački dio čovječanstva otprije stotinjak godina počeo ulaziti u opasnu sferu mentalnoga preživanja, ideološke samosvijesti, konzumerističke percepcije, stvaralaštva masovnog obrazovanja i u skladu s tim recepcije svega i svačega kroz sve-i-svašta diskurs. Prvo su se pojavile znanstvene novotarije poput povijesti umjetnosti i psihologije (u vrijeme koje datira dalje u prošlost od spomenutih stotinjak godina), potom se porodio turizam, zatim je Nietzsche okrenuo naglavačke pojam filozofiranja, onda su slikari i pisci učinili Kreativnu Subverziju koja je otvorila vrata novoj paradigmi poimanja društva, zatim su revolucionari odlučili uzeti stvar u svoje ruke i širokim narodnim masama omogućiti uvid u unutrašnjost Pandorine kutije, i dalje je PROCES počeo kuljati iz svih tjelesnih otvora društva nezaustavljivo poput kanalizacijske poplave ili krvoliptanja. U konačnici imamo iskorišteni prezervativ pored potrošena kreveta kao slavljenički eksponat u londonskom Tate Modern. Ta je opasna sfera jedini mogući smjer - čovjek mora naučiti preuzeti odgovornost. Prijelazni period između životinje i boga mogao bi se nazvati zakonitim demonizmom konceptualne svijesti impregnirane grabežljivim imputima diluvijalnog limbičkog sustava zvijeri.
    3. "Svijet je estetiziran od vrha do dna." - dobar primjer je film Schindlerova lista. Pomalo je perverzno doživljavati estetski užitak gledajući film o užasima holokausta. Nakon tzv. domovinskog rata u Zagrebu su organizirane izložbe umjetničkih fotografija koje su prikazivale razrušeni Vukovar po kojemu bauljaju pijani četnici i druge bombardirane gradove. Svi imamo u svome iskustvu estetske doživljaje ruševnih potleušica prekrivenih bršljanom. Prepuštanje umjetničkom diskursu grijeh je kojeg malo tko ispovijeda.
    4. Jadranka Kosor je simulakrum Hrvatske. A nadrealistički dalijevski prikaz izlijevanja šoping-centara iz svih Jadrankinih tjelesnih otvora upravo je onaj slučaj, kada slika stvara zbilju, koja time postaje hiperrealna simulacija svoje vlastite prikaze.

    avatar

    01.12.2010. (04:36)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    BERNARDO PESSOA
    1) vjerujem ti na riječ
    2) ne bih možda Nietzscheov esteticizam trpao u isti lonac sa seymourpowell-brucemau esteticizmom
    3) čekaj samo sljedeći post
    4) slažem se, medijska ''visoka politika'' je zasigurno jedan od najizrazitijih primjera simulakruma

    avatar

    01.12.2010. (16:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...