Dan izvan vremena...
Uranjamo u dan izvan vremena. Sjedim za radim stolom. Svjetlost me omata začudnom bjelinom.
Oko mene ovitak čežnje, misli dolutale sa početka koji, možda, nije početak. Ne znam.
U mikrokozmu privid makrokozma, alkemijsko vjenčanje prostora i vremena, porod četvrte dimenzije.
Čitam knjigu ispisanu ljubavlju. Mjenja se reljef sive tvari, misaoni režanj ključa znatiželjom, čuđenjem i bogatsvom osjećajnih slika.
Osjećam porinuće uma u carstvo neizračunjive bitnosti, u svijet naslućujućih mogućnosti. u moć etike i estetike, u odraz nastajuće stvarnosti.
U tišini prapočetka
struna dolutala
iz nevidljive
ljepote
uranja u veliko
ništa..
U zjenici svemira
ples ne boja,
bijelo crna
ljepota praprostora.
San zaustavljen
u vremenu.
Ti si bog sunca,
daruješ mi
tišinu svetišta
i vatru postanka.
Odvodiš me na
žetvu plodova
apolonske zbilje
i dionizijski snova.
Uranjamo u dan
izvan vremena.
Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“ Kultura snova, Zagreb, 2014
 Oznake: dan izvan vremena, zeleni dan, nestvarno stvarni
|
