Noć knjige... Noćna strana uma...
Knjižnica Marije Jurić Zagorke,
Krvavi most 2, Zagreb, 10000
Najljepša knjižnica u Zagrebu s velikim izlozima u pješačkoj zoni Tkalčićeve na uglu s Krvavim mostom, prekrasnom old school drvenom opremom i ciglom iznutra. Knjižnica u neorenesansnoj zgradi iz 1882. osnovana je 1954., a prva nabavljena knjiga s inventarnim brojem 1 je iz 1918. Vlaho Bukovac Moj život.
Sinoć smo sudjelovali u druženju s autorom Zdravkom Zimom, dobitnikom Nagrade Marija Jurić Zagorka Hrvatskoga novinarskog društva za 2005. godinu.
„…A biti upućen na književnost, znači misliti individualistički, protiv struje, znači uvijek iznova pozivati se na iskustvo onih koji su sve ustaljene vrijednosti podvrgnuli kušnji i koji su svojoj pustolovini ostali vjerni i po cijenu patnje, kaosa, smrti. Ta subverzivna komponenta bitna je u Ziminu pisanju, ali ipak nikada ne dopire ni blizu preuzimanja isključive vlasti nad njegovim tekstovima. Oni, naime, uvijek čuvaju svoju pripadnost području općenite, društveno osigurane komunikacije. Subverzivnost na koju upućuju mentori, ili kako bi Zima kazao, sugovornici poput Rimbauda ili Ciorana, zato se još ponajviše očituje kroz autorovu (uostalom također i tipično hrvatsku) mrzovolju. Njegovo nezadovoljstvo svime postojećim, kojemu to postojeće dakako nudi dovoljno povoda, podjednako pogađa Zagreb i idilična turistička mjestašca na plavom Jadranu, rafiniranu Europu i sirovi Balkan, otuđenost bračnog i kupoprodajnog seksa. Zimini tekstovi, dakle, ne pretendiraju na status izdvojena, visoko intelektualizirana i estetizirana prostora dostupna samo najzahtjevnijim čitateljma, a ne bi željeli biti ni populistička tribina s koje odjekuje ono što svi vole čuti. Njihovo je mjesto između, njihov je autor uznastojao stopiti žamor kafića i bešumni ali bogato orkestrirani šapat knjižnice.“
Pejaković, Hrvoje. Pakao, to su drugi. // Vijenac, 20. siječnja 1994.
Sudjelovali su …
Dražen Katunarić, Vili Matula, Zdravko Zima, Mirko Galić i prijatelji i prijatelji
Noć knjige...
U mirisu knjiga osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.
U obredu mudrosti slika secesijske odaje, tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši osjećanja, nazirem vedrinu svijeta,
slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.
Budi se noć knjige, u njenim njedrima gomila ljepote.
Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.
U zraku osjećam želje, čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni, odgonetanje mudrosti.
Na Parnasu slavlje muza.
Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu one tisućljećima
bdiju nad nadahnućima, slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti da proguta davna osjećanja.
Noć knjige, svetkovina uma, neprocjenjivost blaga skupljenog u titraje
čitajućih duša.
Bila je to noć prepuna ljepote.
Dijana Jelčić
Oznake: NOĆ KNJIGE, Zdravko Zima
|