Kategorički imperativ...
"Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam,
Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama… "
Immanuel Kant
Zvjezdana noć, zvijezde tihuju, dokazuju našu nedjeljivost od kozma. Svjetlost, došla niotkuda, odlazeći nikamo plesom fotona zaobljuje prostor,
ritmom valova titra načelo vremena.
Vizija paralelnih svjetova. U dvokružju traganja tišina obznanjuje savršenstvo kruga.
Riječi, premosnice tišine, uranjaju u sluh, razgovor narušava bedeme zbilje,
uprisutnjuje bezgraničje.
Na oltaru trenutka čin bogoslužja, molitva Erato prividu.
Stihovnica zbilje je poetikon osmišnjen odkucajima srca. Ozrcaljen u osmijesima prolaznika,
u susretima na trgu cvijeća, u prozi dnevnih vijesti, htijenjima ljudskosti, djelima umjetnika pera, kista, dlijeta, gudala i klavijatura...
Poezija je umijeće umjetnosti, ushit blaženstva, vječno sunce na obzoru svijesti,
lakoća življenja u prozi svakodnevice.
Odvajamo se od svakodnevnih spletki, nestajemo u zagrljaju magije.
U suzvučju srca i tišine, u dvokružju trajanja sve mržnje, klevete, optužbe, osvete nestaju.
Jesmo li otuđeni od ostatka svijeta?
Dijana Jelčić
Oznake: Immanuel Kant, kategorički imperativ, Van Goh, starri night
|
