dinajina sjećanja

utorak, 20.02.2018.

Kategorički imperativ...





"Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam,
Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama… "
Immanuel Kant





Zvjezdana noć, zvijezde tihuju, dokazuju našu nedjeljivost od kozma. Svjetlost, došla niotkuda, odlazeći nikamo plesom fotona zaobljuje prostor,
ritmom valova titra načelo vremena.
Vizija paralelnih svjetova. U dvokružju traganja tišina obznanjuje savršenstvo kruga.
Riječi, premosnice tišine, uranjaju u sluh, razgovor narušava bedeme zbilje,
uprisutnjuje bezgraničje.

Na oltaru trenutka čin bogoslužja, molitva Erato prividu.
Stihovnica zbilje je poetikon osmišnjen odkucajima srca. Ozrcaljen u osmijesima prolaznika,
u susretima na trgu cvijeća, u prozi dnevnih vijesti, htijenjima ljudskosti, djelima umjetnika pera, kista, dlijeta, gudala i klavijatura...

Poezija je umijeće umjetnosti, ushit blaženstva, vječno sunce na obzoru svijesti,
lakoća življenja u prozi svakodnevice.
Odvajamo se od svakodnevnih spletki, nestajemo u zagrljaju magije.
U suzvučju srca i tišine, u dvokružju trajanja sve mržnje, klevete, optužbe, osvete nestaju.

Jesmo li otuđeni od ostatka svijeta?

Dijana Jelčić


Oznake: Immanuel Kant, kategorički imperativ, Van Goh, starri night

- 08:28 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>