dinajina sjećanja

Sveti Stjepan prvomučenik...prvi koji za Krista svjedoči svojom krvlju. Svetkovina se svetoga Stjepana slavi drugi dan Božića, 26. prosinca od 380.-e godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj Svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.

Kršćanski mučenik nije opsjednut umiranjem za Boga, on želi živjeti s Bogom, ali ako mora umrijeti to čini tiho, bez nasilja i razornih eksplozija. U njegovom umiranju nema puno krvi, prolije se samo njegova.
Kršćanski mučenik nije nervozno glasan niti je gnjavator, on svoju vjeru shvaća najprije osobno, i to čini dosljedno u življenju i umiranju. On je čovjek uvjerenja koji za života ne prisiljava druge da vjeruju ono što on vjeruje, nego im riječima i djelima svjedoči razloge svoga vjerovanja. Kad umire, zbog istog uvjerenja ne tjera druge za sobom u smrt.
Kršćanski mučenik je čovjek koji zbog istine ne odstupa, a zbog ljubavi ne žrtvuje druge. Sav taj drukčiji pristup životu čini ga mnogim ljudima nepodnošljivim, ali u isto vrijeme i fascinantnim. Živeći i umirući slobodno, s Božjom nadom u srcu, kršćanski mučenik sije neuništivo Božje sjeme koje će niknuti u budućnosti.





Romantična legenda kazuje o čednoj i dobroj djevojci, koja je zbog optužbe za nemoral odlučila sebi oduzeti život. Popela se na 85 metara visoku stijenu koja natkriva izvor vode i zavjetovala sv. Stjepanu:
„Ako sam grješna, neka skokom u ponor poginem, a ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će liječiti ljude“.
Prema priči, djevojka je skočila, ostala živa. Otada to je mjesto postalo izvorištem ljekovite vode. Stijena s koje je izvela skok nazvana je po Svetom Stjepanu, a na tom se mjestu u dva navrata, u 16. i 19. stoljeću gradila crkva, koja gleda na cijelu dolinu Mirne.
izvor... Istrapedija.hr.