Bliži se destegodišnjica mog trajanja na blogu... prolutah arhivom... ovo je bio moj 100 ti post na blog.hr... dobila sam divne komentare... @rU mi je darovala ovaj...
ah, draga draga dinaja, zar je moguće? 100-ti!
sto ... i to kakvih postova, svaki napisan s toliko osjećaja, misli, gracioznosti ...
ti si doista graciozna poput porculanske dijane u tvojem avataru (i tvoje fotografije u jednom od postova), graciozna svojom pojavom i svojim pisanim izričajem ... graciozna i krhka, ali i jaka poput strune u artmidinu luku ...
i strijelac si vješt, dinaja, uspijevaš uvijek u srce pogoditi one koji te čitaju.
ovaj me 100-ti taknuo posebice ...
ljubav je uvijek čista, ona nam srca pročisti kao oganj il' povodanj, ljubav kao oganj sagori il' kao voda opere i odnese svu prljavštinu egoizma ...
moje čestitke za tvoj blog-jubilej, draga dinaja.
kao 'dar', jedan mali vilinski uradak, na tvoju vječnu i neiscrpnu temu - o ljubavi...
sve ovozemaljsko pred vratima ostavi!
ponijeti ne smiješ ni prašine zrnce na stopalima bosim,
kad odlaziš tamo gdje ne sjaje ni Mjesec, ni Zvijezde, ni Sunce ...
ni jedan zvuk, ni miris, ni boju, ni sliku …
samo prazne sklopljene ruke i mrak iza sklopljenih vjeđani jednu želju
čežnju
ni
slutnju
sjećanje ni jedno …
a ja ću ipak, u skrivenom kutu srca,
kad jednom prestane da kuca,
ponijeti ...
ružu … (rU 19.07.2008. 08:53)
