Marketing
Pred skoru desetgodišnjicu blogiranja...
Bliži se destegodišnjica mog trajanja na blogu... prolutah arhivom... ovo je bio moj 100 ti post na blog.hr... dobila sam divne komentare... @rU mi je darovala ovaj...
ah, draga draga dinaja, zar je moguće? 100-ti!
sto ... i to kakvih postova, svaki napisan s toliko osjećaja, misli, gracioznosti ...
ti si doista graciozna poput porculanske dijane u tvojem avataru (i tvoje fotografije u jednom od postova), graciozna svojom pojavom i svojim pisanim izričajem ... graciozna i krhka, ali i jaka poput strune u artmidinu luku ...
i strijelac si vješt, dinaja, uspijevaš uvijek u srce pogoditi one koji te čitaju.
ovaj me 100-ti taknuo posebice ...
ljubav je uvijek čista, ona nam srca pročisti kao oganj il' povodanj, ljubav kao oganj sagori il' kao voda opere i odnese svu prljavštinu egoizma ...
moje čestitke za tvoj blog-jubilej, draga dinaja.
kao 'dar', jedan mali vilinski uradak, na tvoju vječnu i neiscrpnu temu - o ljubavi...
sve ovozemaljsko pred vratima ostavi!
ponijeti ne smiješ ni prašine zrnce na stopalima bosim,
kad odlaziš tamo gdje ne sjaje ni Mjesec, ni Zvijezde, ni Sunce ...
ni jedan zvuk, ni miris, ni boju, ni sliku …
samo prazne sklopljene ruke i mrak iza sklopljenih vjeđani jednu želju
čežnju
ni
slutnju
sjećanje ni jedno …
a ja ću ipak, u skrivenom kutu srca,
kad jednom prestane da kuca,
ponijeti ...
ružu … (rU 19.07.2008. 08:53)
ah, draga draga dinaja, zar je moguće? 100-ti!
sto ... i to kakvih postova, svaki napisan s toliko osjećaja, misli, gracioznosti ...
ti si doista graciozna poput porculanske dijane u tvojem avataru (i tvoje fotografije u jednom od postova), graciozna svojom pojavom i svojim pisanim izričajem ... graciozna i krhka, ali i jaka poput strune u artmidinu luku ...
i strijelac si vješt, dinaja, uspijevaš uvijek u srce pogoditi one koji te čitaju.
ovaj me 100-ti taknuo posebice ...
ljubav je uvijek čista, ona nam srca pročisti kao oganj il' povodanj, ljubav kao oganj sagori il' kao voda opere i odnese svu prljavštinu egoizma ...
moje čestitke za tvoj blog-jubilej, draga dinaja.
kao 'dar', jedan mali vilinski uradak, na tvoju vječnu i neiscrpnu temu - o ljubavi...
sve ovozemaljsko pred vratima ostavi!
ponijeti ne smiješ ni prašine zrnce na stopalima bosim,
kad odlaziš tamo gdje ne sjaje ni Mjesec, ni Zvijezde, ni Sunce ...
ni jedan zvuk, ni miris, ni boju, ni sliku …
samo prazne sklopljene ruke i mrak iza sklopljenih vjeđani jednu želju
čežnju
ni
slutnju
sjećanje ni jedno …
a ja ću ipak, u skrivenom kutu srca,
kad jednom prestane da kuca,
ponijeti ...
ružu … (rU 19.07.2008. 08:53)
Tražila je sreću,
vjerovala srcu i
zaboravljala tijelo.
Voljela je ljubav i svijet bogova
ali tada još nije znala
da ništa nije prljavije
od čiste ljubavi,
ljubavi koja tijelu ne dozvoljava
sva ona djelovanja
za koja je stvoreno.
Sanjala je dječaka očiju boje sna,
čekala je neznanca iz doline nemira
da joj pokloni ritual nježnog sjedinjenja
u njenom još nedosanjanom snu,
da osjeti na njegovim dlanovima
ritam svog imena,
a tijelo je umiralo,
venulo za nedoživljenom željom.
Sjećala se svojih snova
olupina potopljene stvarnosti i
tada osjeti bezdan,
beskrajnu prazninu.
Mašinerija brisanja tragova je bjesomučno radila,
nije ju mogla zaustaviti.
Žena stoji i osluškuje
nerazumljive tonove prošlih dana,
muzika izgubljenog vremena joj para uši,
a on je željela čuti
muziku suncem probuđenog dana,
ali kaos je bivao sve gušći,
sve teži, sve veči......
Bijela golubica poletje ka nebu!
Ona pruži ruke i iznenada
potpuno neočekivano
na dlan joj sleti ptica čudesnih boja
i velika tišina,
čudesna tišina,
čarobna tišina
zaustavi tonove
izgubljenog vremena.
Žena zatvori oči i
osjeti toplinu, bezglasnu,
nepokretnu toplinu svitanja
i ljepotu uzbuđenja.
Iza spuštenih trepavica
vidje rađanje sunca
i treperenje života
i
kao u zrcalu
vidje svoj lik u očima
boje sna...
Dijana Jelčić
Stoti post
Post je objavljen 10.03.2018. u 10:10 sati.