Ljubavnici lete u nebo...
( za sutra, za blagdan svi sveti... palimo svijeće i sjećamo se...
U romoru kapi utjeha mora,
u zvuku orgulja vilinski smijeh,
u šapatu boga tišine,
blagost neumitne smrti...
čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama... uvijek i zauvijek, ne samo sutra... vječno... sutra palimo svijeće... divna je nježnost pamćenja... zbrajam korake otišlih... ostali smo mi i naša sjećanja... otišlim dušama slava... vječna... R.I.P. )
Dok se svitanje bori
sa ostacima tame
i daleka svjetlost
skida odoru noći
na obali sna,
neka ljubav,
zbilju sanja.
Zavoli dan
šapuće mjesec
na odlasku.
Zavoli sjećanja
šapuće sijač zvijezda.
Pustite srca da kucaju.
Dotrčali iz daleke stepe,
samuju bijeli i crni konj.
Za mrkim krošnjama
iskri svitanje,
Amor i Psiha,
se u njemu grle.
Zavolite dan,
misli i sjećanja.
Ruke sijača zvijezda
prebiru po gitari,
zvuci tuge u pjesmi ptica,
miris daljina,
sloboda ubrizgana u
rađanje.
Proročica Izergil
šapuće o umiranju,
ponosu, prkosu
rodoslovlja,
otporu poniznosti,
sužanjstvu i nemoći,
o smjelosti bitka
na rubu vremena.
Ljubav na kušnji smrti.
Ljubavnici
lete u nebo.
Dijana Jelčić … „Nestvarno stvarni“ KULTura sNOVA, Zagreb 2014.
fotografiju dizajnirala... Zdenka KneževićOznake: svi sveti, ljubav, seoba duša, kušnja smrti
|
